Olivier Girault
Olivier Girault (Pointe-à-Pitre, Gvadalupe, 22. veljače 1973.), umirovljeni francuski rukometaš i reprezentativac te bivši trener rukometnog kluba Paris HB. Kao bivši reprezentativni kapetan Girault je osvojio svjetsko, europsko i olimpijsko zlato sa Francuskom. Igrao je na poziciji lijevog vanjskog.
| ||
| Država |  Francuska
| |
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Olivier Girault | |
| Datum rođenja | 22. veljače 1973. | |
| Mjesto rođenja |  Pointe-à-Pitre, Gvadalupa
| |
| Visina | 1,83m | |
| Pozicija | lijevi vanjski | |
| Ruka | desna | |
| Podaci o klubu | ||
| Klub | u mirovini | |
| Juniorski klubovi | ||
| Godina | Klub | |
| 1986 – 1990 1990 – 1994 |
Vaires-sur-Marne Livry-Gargan HB
| |
| Profesionalni klubovi | ||
| Godina | Klub | Uta. (gol.) |
| 1994 – 1995 | Livry-Gargan HB |
|
| 1995 – 1998 | Massy Essonne HB |
|
| 1998 – 1999 |  Bidasoa Irún |
|
| 1999 – 2008 | Paris HB | 108 (439) |
| Reprezentacija | ||
| Debi | 16. lipnja 1997. | |
| protiv | Španjolske
| |
| Godina | Uta. (gol.) | |
| 1997 – 2008 | Francuska
|
235 (539) |
| Trenirane momčadi | ||
| 2008 – 2011 | Paris HB
|
|
Biografija i karijera uredi
Olivier Girault je rođen 22. veljače 1973. u Pointe-à-Pitreu. Rukomet je počeo igrati u Vaires-sur-Marneu, da bi s 18 godina prešao u Livry-Gargan HB. Tamo će, nakon što je potpisao profesionalni ugovor, 1994. godine debitirati u prvoj francuskoj ligi. Iako 1995. godine potpisuje za Paris HB, odlazi na posudbu u drugoligaški klub Massy Essonne HB. Godine 1998. otišao je na jednu sezonu u Španjolsku, gdje igra za klub Bidasoa Irún. Godine 1999. vraća se i, napokon, igra u pariškoj momčadi s kojom će 2001. igrati u finalu kupa, 2005. će postati doprvak, a 2007. osvojit će Francuski rukometni kup.
Dana 16. lipnja 1997. debitirao je za reprezentaciju i to protiv Španjolske. U 11 godina igranja, sakupio je 235 nastupa i postigao 539 pogodaka. Godine 2001., na prvenstvu u Francuskoj, Girault je osvojio svjetsko zlato koje će upotpuniti i dvama brončanim medaljama (Portugal 2003. i Tunis 2005.). Godine 2006., na europskom prvenstvu u Švicarskoj osvaja zlato, a dvije godine kasnije, u Norveškoj, osvaja broncu. Sa reprezentacijom je osvojio još i 4. mjesto na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i na europskom prvenstvu u Hrvatskoj, dva 6. mjesta (EP u Švedskoj i Sloveniji) i 7. mjesto u Italiji. Po povlačenju Grégoryja Anquetila i Jacksona Richardsona, preuzima kapetansku traku i vodi momčad do (prvog) olimpijskog zlata u Pekingu 2008. godine. Nakon turnira završava svoju reprezentativnu karijeru.
Tri godine bio je trener kluba Paris HB, da bi se 2011. godine povukao s klupe. Dobitnik je ordena Legije časti, a sudjeluje i kao rukometni savjetnik i komentator na francuskoj televiziji France 2.