Okaleja (grčki: Ὠκαλέα, Ōkalea, ređe u množini: Ὠκαλέαι, kasnije s pomerenim akcentom: Ὠκάλεια) bilo je ime antičkog grada u grčkoj oblasti Beotiji, koji se nalazio na južnoj obali Kopaidskog jezera.

Mapa Beotije u antici

Okaleja se nalazila otprilike na pola puta između Alalkomene i Halijarta, oko 30 stadija (5,5 km) udaljena i od jednog i od drugog grada.[1] Antički ga izvori često spominju uz Mantineju i Medeon, što znači da su i ovi gradovi bili relativno blizu.[2] Čini se da je ta mala razdaljina između Mantineje i Okaleje bila razlog što je mitska Aglaja, kći Mantinejeva, ponekad bila poznata i pod imenom Okaleje.

Poreklo uredi

Većina izvora koji spominju poreklo imena ovoga grada objašnjavaju da ono potiče od grčkoga prideva ὠκύς = "brz". Stara "D" sholija uz Ilijadu objašnjava da se to odnosi na neku neimenovanu reku koja protiče pored grada. Stefan Bizantinac, pak, kaže da se to odnosi na malu udaljenost između obližnjeg grada Tespija i Tebe.[3]

Mitologija uredi

Himna Apolonu priča o tome kako je bog Apolon, tragajući za mestom gde će utemeljiti svoje proročište, prošao kraj Okaleje i Halijarta kad je prešao reku Kefis na putu ka Telfusi. Okaleka i Halijart se tu navode pogrešnim redosledom, s obzirom na to da Apolon putuje u pravcu zapada. Himna za Okaleju kaže da je πολύπυργος, tj. "s mnogim kulama", no taj je epitet bio tako čest za gradove da je gotovo ispražnjen od pravog značenja.[4]

Pseudo-Apolodorova Biblioteka priča o tome kako je, dok se Herakle borio protiv Minijaca iz Orhomena, njegov pčuh Amfitrion poginuo. Nakon toga Zevsov sin Radamant, koji je bio prognan s Krita, oženio se Amfitrionovom udovicom Alkmenom, a zatim su se njih dvoje nastanili u Okaleji.[5] Jovan Ceces dodaje da je Okaleji Radamant podučavao mladoga Herakla upotrebi luka i strele.[6]

Homerova Ilijada spominje Okaleju u "katalogu brodova" kao jedan od polisa koji su dali vojnike u beotski kontingent ahejske u trojanskom ratu.[7]

Reference uredi

  1. Strabon, 9.2.26-9.2.27.
  2. Npr. Homer Ilijada II, 501; Dionisije iz Bizanta, Opis Helade, 99.
  3. Schol. D uz Ilijadu II, 501; Stefan 706 s.v. "Ὠκαλέα"; Herodijan, De prosodia catholica, III, 1, p. 284 navodi oba objašnjenja. Izgleda da su Stefan i Herodijan pogrešno verovali da se Okaleja nalazila na putu od Tespija do Tebe, no Tespije su zapravo udaljene od jezera.
  4. Himna Apolonu, 242.
  5. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 69-70.
  6. Ceces, sholija uz pseudo-Likofronovu Aleksandru, 50.
  7. Ilijada, II, 501.