Ognjenka Milićević
Ognjenka Milićević (26.12. 1927 - 23.1. 2008.) bila je pozorišni, TV i radio reditelj, teatrolog i redovni profesor glume Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.
Prevela je na desetine dela sa ruskog jezika, autor je brojnih eseja, studija i stručnih radova i knjiga iz oblasti teatrologije, glume i režije. Priredila je monografije o Ljiljani Krstić i Petru Kralju, povodom nagrade Dobričin prsten. Pokrenula je Pozorje mladih na Sterijinom pozorju. Poslednjih godina bila je član Upravnog odbora Pozorišta Atelje 212, a zatim Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Osnovala je i vodila dramski studio pri Narodnom pozorištu u Sarajevu, a u Sarajevskoj dramskoj školi predavala glumu i historiju pozorišta.
Rođena je u Banja Luci, bila je kći poznatog publiciste i profesora Nike Milićevića (Mostar, 1897 - Sarajevo, 1980).
Karijera
urediStudirala je Lenjingradski državni institut pozorišne umetnosti (LGTI) i Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, gde je i diplomirala 1952. Bila je reditelj u Narodnom pozorištu u Sarajevu (1948-1950.) i Narodnom pozorištu u Beogradu (1950-1959.) Na FDU u Beogradu radila bila je asistent, docent, vanredni i redovni profesor od 1950 do 1983, kao dekan od 1967-1969. Bila je prorektor Univerziteta umetnosti u Beogradu od 1970. do 1972.
Glavna dela
urediPredstave:
- „Duboko korenje“, Sarajevo, 1948.
- „Romul veliki“, Mostar, 1956.
- „Drveće umire uspravno“, Beograd,1953.
- „Trojanke “Beograd,1953.
Knjige i studije:
- Ruski teatar prve polovine dvadesetog veka, 1979.
- O pozorištu Mejerholjda
- SCENA (januar - april 1998.) jedan vek Bertolta Brehta-Ognjenka Milićević
Prevodi:
- O pozorištu.Vsevolod E. Mejerholjd; predgovor V.E. Mejerholjd
- Rad glumca na sebi, Konstantin Sergejevič Stanislavski
- Moj život u umjetnosti, Konstantin Sergejevič Stanislavski
Nagrade
urediDobitnica je Savezne nagrade za režiju (1949.), Narade za režiju (1969.) i dramatizaciju (1971.) Ordena zasluga za narod (1979.), Velike plakete Univerziteta umetnosti (1980.)
Izvori
uredi- Ko je ko u Srbiji, Who is Who, Bibliofon, Beograd, 1995.