Ognjena zemlja

Ognjena zemlja (španjolski: Tierra del Fuego) je arhipelag na krajnjem jugu Južne Amerike od koje je odvojen Magellanovim tjesnacom.[1]

Ognjena zemlja
Tierra del Fuego
Karta arhipelaga
Karta arhipelaga
Država  Čile
 Argentina

Geografske karakteristikeUredi

Njegove sjeverne granice označava Magellanov tjesnac, južne Rt Horn (na Otoku Hornos), istočna granica je Rt San Juan na otoku Estados, a zapadna- Rt Deseado na otoku Desolación.[1]

Arhipelag je pravi labirint; otoka, otočića i hridi kojih ima - 2.532.[2]

Ukupna površina arhipelaga iznosi 73.746 km², od čega je oko 2 / 3 pripada Čileu, a 1 / 3 Argentini.[3]

Daleko najveći otok je Isla Grande de Tierra del Fuego (47.992 km²[4]). Ostali veći otoci su; Santa Inés, Navarino, Hoste, Dawson, Clarence, Capitán Aracena, Desolación, Londonderry, Gordon i Estados, svi oni veći su od 500 km².[1]

Fizičke karakteristike arhipelaga su vrlo različite, posljednje planine Anda protežu se zapadnim dijelom, a visoravan Patagonije istočnim.[5] Najviše planine nalaze se u Masivu Darwin na Otoku Isla Grande, one se uzdižu do visina od 2.000 do 2488 m (Darwin), na tom otoku se nalazi i veliko polje glečera dugo 140 km.[6]

Tu se nalaze najstarije geološke formacije - stijene stare 245 milijuna godina u zaljevu Lapataia. Pored Ushuaje ima morena i glečera.[6]

KlimaUredi

Klima u arhipelagu je monotono hladna i ljeti i zimi, s velikim kontrastom godišnjih padavina, od 4.600 mm na otoku Desolación (Čile), do 508 mm kod grada Río Grande (Argentina).[3]

Obalne ravnice su sumorne, brijane čestim jakim vjetrovima i natapane čestim kišama, dok su planine u unutrašnjosti vrlo hladne. [3]

HistorijaUredi

Arhipelag je otkrio moreplovac Ferdinand Magellan 1520. kad je plovio tjesnacom nazvanim po njemu Magellanov, on je nazvao regiju Tierra del Fuego (Vatrena zemlja).[3] Ona je pored toga ostala slabo istražena sve do početka 19. vijeka.[5] Uvođenje ovčarstva i Zlatna groznica 1880-ih privukli su brojne koloniste iz Evrope, Argentine i Čilea. Oni su uz boleštine koje su donijeli - istrijebili starosjedioce Ognjene zemlje; One, Alakalufe iYahgane.[5]

Otkriće nafte u Manantialesu 1945. pretvorilo je sjever Ognjene zemlje u jedino čileansko naftno polje.[3]

NaseljaUredi

Dva najveća grada u arhipelagu su Ushuaia i Río Grande oba u Argentini, na Otoku Isla Grande.[4]

Na čileanskoj strani najveća naselja su Porvenir na otoku Isla Grande de Tierra del Fuego u Magellanovom tjesnacu, koji je administrativni centar Provincije Tierra del Fuego i Puerto Williams, na otoku Navarino.[6]

Administrativna podjelaUredi

Ognjena zemlja je administrativno podjeljena u dva dijela, istočni dio koji pripada Argentini (Provincija Ognjena Zemlja) i veći zapadni koji pripada Čileu (Regija Magallanes).[5]

Zapravo cijeli arhipelag pripada Čileu, osim otoka Estados i istočne polovice Otoka Isla Grande, koji pripadaju Argentini.[1]

Granica je dogovorena 1881., ona slijedi meridijan 68° 36′ 38 ″ W, od Rta Espíritu Santo na Atlantiku do Kanala Beagle na zapadu. Otoci Lennox, Picton i Nueva (i nekoliko manjih otočića) na istočnom ulazu u Kanal ostali su predmet spora između dviju država.[3]

Krajem 1978. dvije zemlje bile su na rubu rata zbog neslaganja oko granica, naročito u Kanalu Beagle i na otocima južno od njega. Posredovanjem Vatikana - 1984. sklopljen je Ugovor o miru i prijateljstvu između dviju država (ratificiran 1985.), kojim je okončan sukob i definitivno utvrđene južne granice između Argentine i Čilea.[1]

PrivredaUredi

Privreda se bazira na eksploataciji nafte i turizmu, a ima i nešto pogona lake industrije. Ovčarstvo koje je nekad bilo važno, je danas u krizi.[5]

IzvoriUredi

Vanjske vezeUredi