Odašiljač ili radio-predajnik je elektronski uređaj koji stvara električne oscilacije visoke frekvencije, pojačava ih i moduliše korisnim signalom informacije, i preko predajne antene zrači ih u slobodni prostor.

Kontrolna ploča FM radio-predajnika.

Mali dio te izračene energije se prima u radio-prijemniku, koji je pretvara u koristan signal informacije.

Opis uredi

Kod radiofonije kao i kod telefonije, potrebno je prije svega, da je na početku cijelog sistema prijenosa govora ili muzike mikrofon koji će zvučne valove pretvoriti u njihove električne signale. Napomenimo odmah da se ovde koriste kvalitetniji mikrofoni od ugljenih, naročito u radiodifuziji, gdje se želi postići što vjerniji prijenos muzičkih emisija.

Kada se ispred mikrofona govori, pjeva ili svira, njegova će membrana, pod utjecajem zvučnih valova da treperi promjenjivom frekvencijom i jačinom, izazivajući time odgovarajuće promjene električne struje u kolu u koje je uključen mikrofon. Ove promjene predstavljaju signale prenošenog govora ili muzike. Njihova je frekvencija relativno mala (816 - 20000 Hz), pa se zato ova struja naziva strujom niske (zvučne) frekvencije.

Niskofrekventni signali, stvoreni pomoću mikrofona, moraju se poslije toga pojačati u pojačivaču. Osim mikrofona i niskofrekventnog pojačivača, u sastavu radio-predajnika nalazi se i oscilator koji proizvodi elektromagnetske oscilacije visoke frekvencije. Ove oscilacije visoke frekvencije najprije se pojačavaju, pa se, zatim, u njih "utiskuju" pojačani niskofrekventni signali, tj. vrši se promjena njihove amplitude ili frekvencije u ritmu zvučnih oscilacija. Uređaj u kome se ovo vrši naziva se modulator, a ovako izmjenjene visokofrekventne oscilacije nazivaju se modulisane visokofrekventne oscilacije.

Modulisane visokofrekventne oscilacije moraju se također pojačati, i to ukoliko više ukoliko ne želi dalji domet, pa se tako pojačane šalju u antenu predajnika.

Podjela uredi

Po pokretljivosti se dijele na prenosne, prevozne i stacionarne, po frekventnom opsegu na nisko, srednjo, visoko, vrlo visoko i ultravisoko-frekventne, po vrsti rada na radio-telegrafske, radio-telefonske, radio-teleprinterske, radarske, televizijske, po predajnoj snazi na male snage (do 100 W), srednje (do 1000 W) i velike snage (preko 1000 W), prema dometu na radio-predajnike malog dometa (do 10 km), srednjeg dometa (do 100 km) i velikog dometa (preko 100 km), a po vrsti modulacije na radio-predajnike sa amplitudnom, frekventnom, impulsnom i faznom modulacijom.

Dijelovi uredi

Svaki radio-predajni se sastoji od više dijelova. Osnovni su: stepen za generisanje oscilacija radne frekvencije, stepen za pojačavanje visokofrekventne (VF) snage, antenski stepen, i modulacioni stepen (modulator).

Stepen za generisanje oscilacija radne frekvencije se bazira na elektronskom oscilatoru, koji može biti raznih konstrukcija. Najčešći su kristalni oscilatori (koriste kristal kvarca) i oscilatori sa oscilatornim kolima.

Stepeni za pojačanje VF snage obično rade u klasi B ili C, pošto stepen izobličenja nije jako važan a izlazna snaga jest. U klasi C se jedna izlazna poluperioda signala potpuno odsijeca. Da bi se povratio talasni oblik, u izlaznom kolu takvog stepena se nalazi oscilatorno kolo, koje osciluje na potrebnoj frekvenciji primajuću energiju od pojačavača klase C svake druge poluperiode.

Antenski stepen ima zadaću da primi pojačani i već modulisani signal VF, da prilagodi impedansu izlaznog stepena predajnika anteni, i da preko antene zrači signal informacije u okolni prostor.

Modulatorski stepen služi za utiskivanje korisnog signala informacije na noseću visoku frekvenciju predajnika. Sam način rada ovisi od konstrukcije i tipa modulacije. Pri jednostavnoj amplitudnoj modulaciji, moguće je recimo mijenjati amplitudu (veličinu) izlaznog VF signala promjenom napona na kolektoru/anodi izlaznog stepena predajnika. Takva modulacija se onda zove kolektorska ili anodna modulacija, ovisno o izlaznom elementu (tranzistor ili elektronska cijev).

Povezano uredi

Vanjske veze uredi