Wikipedija

O spokojstvu duše (Seneka)

O spokojstvu duše (latinski: De tranquilitate animi) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima. Spis je sastavljen u obliku dijaloga i bavi se stanjem uma Senekinog prijatelja Aneja Serena, koji je bio praefectus vigilum pod Neronom, i načinima na koje se Seren može izliječiti od tjeskobe, brige i gađenja prema životu.[1]

O spokojstvu duše
Iz izdanja 1594. godine, koje je tiskao Jean Le Preux
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovDe tranquillitate animi
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikaetika
Žanr(ovi)filozofija

Uzori uredi

Oko 400. pne. Demokrit je napisao raspravu O veselosti (starogrčki: Περι εύθυμίης, Peri euthymiés). Izraz "eutimija" ili "vedrina" može se odnositi na "postojanost uma", "dobrobit duše" ili "samopouzdanje".[2][3] Seneka hvali Demokrita u vezi s njegovom raspravom na tu temu[4] i navodi da će upotrijebiti latinsku riječ tranquillitas kao grubi prijevod "eutemije".[5]

Pišući nešto kasnije od Seneke, Plutarh je napisao slično djelo, opisano u prijevodu iz 1589. godine kao "filozofska rasprava o mirnoći uma".[6]

Datiranje uredi

Smatra se da je spis O spokojstvu duše napisan između 49. do 62. godine nove ere. Često se datiran u 60. godinu nove ere, podrazumijevajući (možda pogrešnu) pretpostavku da tema dijaloga odražava vlastitu Senekinu pogoršanu političku situaciju na Neronovom dvoru.[7]

Naslov i sadržina uredi

Naslov se na srpskohrvatski prevodi kao "spokojstvo duše" (ili uma).[8] Riječ animus u općenitom se smislu razumije kao racionalna duša, a u užem smislu kao um koji razmišlja, osjeća i želi. T. M. Green daje definicije animus kao: "duša", "um", "hrabrost", "strast". Monteleone je tranquillitas animi preveo kao "mentalna ravnoteža".[9][10][11]

Spis O spokojstvu duše dio je Senekine serije dijaloga (dialogi). Dijalog ima za cilj animirati Senekinog prijatelja Aneja Serena i izliječiti ga od tjeskobe, brige i gnušanja prema životu.[12][13]

za čovjeka je tipičnije smijati se životu nego ga oplakivati

– 15.2 [14]

Seneka završava spis jednim citatom iz Aristotela:[15][16]

nullum magnum ingenium sine mixtura dementiae fuit
nijedan veliki genij nije postojao bez trunke ludila

Tematika uredi

Seneka je, kao i drugi stoički filozofi, nastojao pružiti uvid u razvoj praktičnog života, kako bi se ljudi mogli razviti u čestite osobe i postići unutarnju harmoniju.[17]

O spokojstvu duše jedan je od triju dijaloga upućenih njegovom prijatelju Serenu, pri čemu su druga dva O postojanosti mudraca (De contantia sapientis) i O dokolici (De otio).[18] Superiorna pozicija koju mudrac zauzima, tj. pozicija odvojenosti od štetnih zemaljskih događaja, tema je koja prožima sva tri dijaloga.[18][19]

U usporedbi s druga dva djela, namjera spisa O spokojstvu duše je više terapeutska.[20] Djelo započinje tako što Seren pita Seneku za savjet, a taj zahtjev za pomoć ima oblik medicinskog savjetovanja. Seren objašnjava da se osjeća uznemireno i u stanju nestabilne nepokretnosti, "kao da sam na brodu koji se ne kreće naprijed a more a stalno baca".[12] Seneka koristi dijalog da se pozabavi pitanjem koje je mnogo puta iskrsnulou njegovom životu: želja za životom kontemplacije i istovremena potreba za aktivnim političkim angažmanom.[18] Seneka tvrdi da se cilj spokojne duše može postići fleksibilnošću i traženjem srednjeg puta između dviju krajnosti.[18]

Ako želimo postići duševni mir, Seneka preporučuje strogi život, koji ne obraća pozornost na pretjeranu i beskorisnu raskoš. Savjetuje nam da pažljivo biramo svoje drugove, jer ako odaberemo one koji su podložni porocima, njihovi će se poroci proširiti i na nas (poglavlje 7). Strogost je glavni način za postizanje duševnog mira: moramo naučiti obuzdati se, obuzdati svoje želje, ugušiti proždrljivost, ublažiti bijes, gledati siromaštvo dobrim očima i poštovati samokontrolu (poglavlje 8). Seneka uspoređuje one koji imaju mnogo i ne znaju uživati u tome s osobom koja posjeduje veliku knjižnicu u kojoj knjige služe samo za to da se izlože, a ne da se čitaju (poglavlje 9).

U 11. poglavlju Seneka predstavlja lik stoičkog mudraca, čiji duševni mir (ataraxia) izvire izravno iz većeg razumijevanja svijeta. Potpuna sigurnost i samodostatnost mudraca isključuju nezdrave strasti (apatheia), tj. uznemirenja, koja ne mogu doatknuti osobu koja je, po definiciji, racionalna. Samo rasuđivanje, oprez i predviđanje posledjica mogu u nekome stvoriti idealno ozračje mira. Filozof, iako čuva svoj duševni mir, ne mrzi čovječanstvo zbog njegove nepravde, podlosti, gluposti i iskvarenosti. Vremena u kojima živimo nisu ništa lošija od prethodnih, nije razumno gubiti vrijeme bjesneći o svim tim vrstama zla, razumnije je da im se čovjek smije (poglavlje 15).

Stoga je pravi lijek slijediti prirodu, pronaći pravu ravnotežu između društvenosti i samoće, rada i razonode, prisebnosti i opijenosti i "nadzirati naš kolebljivi um intenzivnom i neprestanom brigom" (poglavlje 17).

Predaja teksta uredi

Prvi sačuvani primjerak djela nalazi se u Codex Ambrosianus C 90 Ambrozijanske biblioteke u Milanu, koji potječe iz 11. stoljeća.[21][22]

Reference uredi

  1. ↑ Howatson 1997, s.v. De tranquilitate animi, "Seneca (2)"
  2. ↑ OAW Dilke (edited by Wolfgang Haase) (1981). The Interpretation of Horace's Epistles (in) Aufstieg und niedergang der Römischen welt. Walter de Gruyter. str. 1849. ISBN 3110084678. Pristupljeno 16.3.2015. 
  3. ↑ F Copleston (2003). History of Philosophy Volume 1: Greece and Rome. A&C Black. str. 125. ISBN 0826468950. Pristupljeno 14.3.2015. 
  4. ↑ S McElduff (2013). Roman Theories of Translation: Surpassing the Source. Routledge. ISBN 978-1135069063. Pristupljeno 14.3.2015. 
  5. ↑ GA Kennedy (2008). The Art of Rhetoric in the Roman World: 300 B. C. - A. D. 300. Wipf and Stock Publishers. str. 472. ISBN 978-1556359798. Pristupljeno 16.3.2015. Volume 2 of History of rhetoric
  6. ↑ catalogue showing - A philosophicall treatise concerning the quietnes of the mind. Taken out of the morall workes written in Greeke, by the most famous philosopher, & historiographer, Plutarch of Cherronea, ... by Iohn Clapham. [London]: Printed by Robert Robinson for Thomas Newman, 1589 (ed. made available online via Digital Library Production Service (DLPS) & Text Creation Partnership) [Pristupljeno 29.3.2015].
  7. ↑ Fritz-Heiner Mutschler in Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist, pages 153-4 [Pristupljeno 14.3.2015].
  8. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 452
  9. ↑ Perseus Digital Library - Tufts University Search Tools - Latin Word Study Tool [Pristupljeno 14.3.2015].
  10. ↑ T. M. Green, The Greek & Latin Roots of English (Rowman & Littlefield, 17 Jul 2014) ISBN 1442233281 [Pristupljeno 14.3.2015].
  11. ↑ M.Monteleone - Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist (str. 129) (edited by Andreas Heil, Gregor Damschen) [Pristupljeno 15.3.2015].
  12. ↑ 12,0 12,1 M.Foucault Wrong-Doing, Truth-Telling: The Function of Avowal in Justice (University of Chicago Press, 4 Jun 2014) ISBN 0226257703 [Pristupljeno 14.3.2014].
  13. ↑ SENECA AS A MORALIST AND PHILOSOPHER in The National quarterly review -p.18 published 1868 (ed. by E. I. Sears) [Pristupljeno 18.3.2015].
  14. ↑ C Star - The Empire of the Self: Self-Command and Political Speech in Seneca and Petronius - JHU Press, 7 Sep 2012 ISBN 1421406748 [Pristupljeno 14.3.2015].
  15. ↑ HJ Norman - Genius and Psychiatry Proc R Soc Med. 1923; 16(Sect Psych): 33–38. [Pristupljeno 15.3.2015] (ed. Norman je ovdje bio prvi izvor za latinski citat).
  16. ↑ AL Motto, JR Clark - The Paradox of Genius and Madness: Seneca and his Influence [Pristupljeno 15.3.2015].
  17. ↑ Groenendijk, Leendert F. and de Ruyter, Doret J.(2009) 'Learning from Seneca: a Stoic perspective on the art of living and education', Ethics and Education, 4: 1, 81 — 92 Arhivirano 2015-04-02 na Wayback Machine-u DOI: 10.1080/17449640902816277 [Pristupljeno 17.3.2015].
  18. ↑ 18,0 18,1 18,2 18,3 Gian Biagio Conte (4 Nov 1999). Latin Literature: A History. JHU Press. ISBN 0801862531. 
  19. ↑ R. Bett - A Companion to Ancient Philosophy, str. 531 (edited by Mary Louise Gill, Pierre Pellegrin) [Pristupljeno 19.3. 2015].
  20. ↑ M. T. Griffin - Seneca on Society: A Guide to De Beneficiis, page 146. Oxford University Press, ISBN 0199245487 [Pristupljeno 14.3.2014].
  21. ↑ Hornblower, S.; Spawforth, A.; Eidinow, E., ur. (2012). „Annaeus Seneca (2), Lucius”. The Oxford Classical Dictionary. Oxford University Press. ISBN 978-0199545568. 
  22. ↑ Colish, Marcia L. (1985). The Stoic Tradition from Antiquity to the Early Middle Ages. 1. BRILL. ISBN 9004072675. 

Literatura uredi

  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=O_spokojstvu_duše_(Seneka)&oldid=41561451