Wikipedija

O gnjevu (Seneka)

O gnjevu (latinski: De ira) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima. Djelo je napisano u dijaloškom obliku i posvećeno je Senekinom bratu Novatu. Sastoji se od tri knjige, od kojih su prve dvije mogle biti sastavljane 41. godine, prije Senekinog progonstva, dok je treća napisana kasnije. Djelo obrađuje prirodu gnjeva, kako se on može kontrolirati, kojim se sredstvima može suspregnuti te donosi primjere bijesa i okrutnosti cara Kaligule.[1]

O gnjevu
Iz izdanja 1643. godine, koje je tiskao Francesco Baba
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovDe ira
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikaetika
Žanr(ovi)filozofija

Izvori uredi

Glavni su Senekini izvori bili stariji stočki spisi. J. Fillion-Lahille tvrdi da je prva knjiga djela O gnjevu nadahnuta raspravom O strastima (Peri pathôn) grčkog stoičkog filozofa Hrizipa, dok su se druga i treća uglavnom ugledale na kasnijeg stoičkog filozofa Posejdonija (1. stoljeće pne.), koji je također napisao raspravu O strastima i razlikovao se od Hrizipa po tome što je veću ulogu davao iracionalnim aspektima duše.[2] Međutim, novija istraživanja pokazala su da je takav pogled na Posejdonijevu kritiku Hrizipa uglavnom bio posljedica Galenovog (našeg glavnog svjedoka Posejdonijevih i Hrizipovih danas izgubljenih djela) sustavnog iskrivljenja njihovog mišljenja te da je Posejdonijeva teorija osjećaja zapravo u osnovi identična Hrizipovoj.[3] Prema tome, iako je Seneka možda koristio ove rasprave Hrizipa i Posejdonija, smatra se da je njegova glavna inspiracija bio Hrizipov spis.[4]

Seneka je također mogao znati za djela koja je napisao peripatetički filozof Teofrast, kojeg u prvoj knjizi uzima kao filozofskog protivnika.[2] Sugerirano je i da postoje paralele i s epikurejskim filozofom Filodemom,[5] koji je također napisao djelo O gnjevu.[6]

Datiranje uredi

Točan datum nastanka djela nije poznat, osim najranijeg datuma (terminus post quem), o kojem se zaključuje po tome što u spisu Seneka više puta spominje epizode bijesa cara Kaligule, koji je umro 24. siječnja 41. godine.[7][8] Seneka svog brata, kojem je uputio ovo djelo, naziva njegovim rodnim imenom Novat, a ne adoptivnim imenom Galion, koje je imao 52-53. godine, što sugerira da bi ovaj spis mogao datirati iz sredine 40-ih godina nove ere.[7]

Spis donosi mnoge primjere gnjeva kao "kraljevskog ludila", a uz primjere iz orijentalne i grčke povijesti javlja se u više navrata i rimski car Kaligula. Čuju se i oštre riječi o ograničavanju slobode govora. Zaključuje se da bi spis mogao biti sastavljen početkom Klaudijeve vladavine, budući da u njemu ima tragova Senekinog vlastitog sukoba s Kaligulom i njegovim dvorom.[9]

Treća knjiga započinje posebnim uvodom o strahotama gnjeva,[10] i može se čitati samostalno, što je dovelo do sugestija da je osmišljena ili kao kasniji dodatak djelu, ili predstavlja zasebnu raspravu.[11]

Naslov i sadržaj uredi

Ira se definira kao "srdžba, gnjev, bjesnoća".[12]

Spis O gnjevu sastoji se od tri knjige[8] i jedan je od Senekinih Dijaloga (Dialogi) o moralnim temama.[13] Traktat je posvećen Senekinom starijem bratu Luciju Aneju Novatu. Prva rečenica spisa glasi:[7]

Tražio si od mene, Novate, da napišem kako se bijes može ublažiti.

Iako je podijeljen u tri knjige, spis O gnjevu se zapravo može podijeliti na dva dijela. Prvi dio (I – II,17) bavi se teorijskim pitanjima, dok drugi dio (II, 18 – III kraj) nudi praktično-terapeutske savjete.[10] Prvi dio započinje uvodom o strahotama gnjeva, nakon čega slijede definicije gnjeva. Nastavlja se s pitanjima poput toga je li gnjev prirodan, može li se ublažiti, je li nehotičan i može li se u potpunosti izbjeći. Drugi dio (knjiga II, 18 nadalje) započinje savjetima o tome kako izbjegavati lošu narav i kod djece i kod odraslih. Nakon toga slijede brojni savjeti o tome kako se gnjev može izbjeći ili ugasiti, a dane su i mnoge anegdote primjera koje treba oponašati ili izbjegavati. Djelo završava s nekoliko savjeta o tome kako se drugi ljudi mogu omekšati, nakon čega slijedi Senekino sažimanje teme o gnjevu.[10]

Teme uredi

Ne bismo trebali kontrolirati bijes, već ga u potpunosti uništiti – jer kakva "kontrola" postoji za stvar koja je u osnovi opaka?

–Seneka, De ira, III, 42.

Spis O gnjevu sastavljen je u kontekstu stoicizma, koji je ljude želio izvesti iz života podređenog porocima ka slobodnom životu koji karakterizira vrlina. To je moguće postići ako se razumije kako kontrolirati strasti (grčki: pathê), pri čemu se gnjev klasificira kao jedna od strasti, i kako strasti podčiniti razumu.[14] Kao stoik, Seneka je vjerovao da su veze strasti i razuma takve da se strasti javljaju u racionalnom umu kao rezultat pogrešnog opažanja stvarnosti ili njezinog nerazumijevanja. Strast je manjkavo uvjerenje,[15] a javlja se kada um pogriješi u vezi s vrednovanjem stvari.[16]

Seneka navodi da njegova terapija ima dva glavna cilja: jedan je da se ne razljutimo (tako što ćemo se oduprijeti gnjevu), a drugi je da ne činimo loše kad smo gnjevni (tako što ćemo obuzdati gnjev).[17] Velik dio savjeta posvećen je prvom cilju, sprječavanju gnjeva. Seneka nudi nekoliko praktičnih savjeta za obuzdavanje bijesa (uglavnom u III, 10-15), iako nakon toga nastavlja svoju temu sprječavanja bijesa.[17] Naime, gnjev je za stoike bio suprotan ljudskoj prirodi, a osveta se smatrala zlom, što objašnjava Senekin naglasak na prevenciji gnjeva. Činjenica da nudi savjete o obuzdavanju gnjeva pokazuje svijest da je njegova publika bila sastavljena od muških rimskih aristokrata kojima je gnjev uglavnom bio dio svakodnevice.[17]

Predaja teksta uredi

Djelo je sačuvano jer je bilo dio rukopisa Codex Ambrosianus (br. 90), koji datira iz 11. stoljeća.[18][19]

Reference uredi

  1. ↑ Howatson 1997, s.v. De ira
  2. ↑ 2,0 2,1 Monteleone, Maria (2013). „De Ira”. u: Heil, Andreas. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 131–2. ISBN 978-9004217089. 
  3. ↑ Tieleman, Teun (2003). Chrysippus' On affections : reconstruction and interpretations. Leiden: Brill. ISBN 9004129987. OCLC 51505522. 
  4. ↑ Williams, Gareth D. (2006). Seeing Seneca whole : perspectives on philosophy, poetry, and politics. Leiden: Brill. str. 59–60. ISBN 9789004150782. OCLC 290556767. 
  5. ↑ Fillion-Lahille, Janine (1984). Le De ira de Sénèque et la philosophie stoïcienne des passions. Paris: Klincksieck. ISBN 286563082X. OCLC 11799498. 
  6. ↑ Philodemus; Indelli, Giovanni (1988) (it). L'ira : edizione, traduzione e commento. Napoli: Bibliopolis. ISBN 8870881857. OCLC 38323927. 
  7. ↑ 7,0 7,1 7,2 Monteleone, Maria (2013). „De Ira”. u: Heil, Andreas. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 127. ISBN 978-9004217089. 
  8. ↑ 8,0 8,1 C Stark. The Self-Divided Dialogical Self in Seneca's De Ira. (Society for Classical Studies). Pristupljeno 2015-03-15. 
  9. ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 452
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 Cooper, John M.; Procopé, J. F. (1995). Seneca: Moral and Political Essays. Cambridge University Press. str. 3–4. ISBN 0521348188. 
  11. ↑ Monteleone, Maria (2013). „De Ira”. u: Heil, Andreas. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 129. ISBN 978-9004217089. 
  12. ↑ Milan Žepić, Latinsko-hrvatski rječnik, XIII. izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 2000, s.v. ira.
  13. ↑ J Sellars - Stoicism (Routledge, 5 Dec 2014) ISBN 1317493915 [Retrieved 2015-3-16]
  14. ↑ B.Inwood - Passions and Perceptions: Studies in Hellenistic Philosophy of Mind (p.165 & 166) (Cambridge University Press, 25 Mar 1993) ISBN 0521402026 [Pristupljeno 15.3.2015].
  15. ↑ R Bett - A Companion to Ancient Philosophy (John Wiley & Sons, 9 Feb 2009) ISBN 1405178256 [Pristupljeno 15.3.2015].
  16. ↑ Brennan, Tad (2003). „Stoic Moral Psychology”. u: Inwood, Brad. The Cambridge Companion to the Stoics. Cambridge University Press. str. 276. 
  17. ↑ 17,0 17,1 17,2 Kaster, Rober A. (2012). „On Anger”. Seneca: Anger, Mercy, Revenge. University of Chicago Press. str. 9–13. ISBN 978-0226748429. 
  18. ↑ Reynolds, L.D.; Griffin, M.T.; Fantham, E. (29 March 2012). Hornblower, S. ur. The Oxford Classical Dictionary. Oxford University Press. ISBN 978-0199545568. Pristupljeno 2015-03-15. 
  19. ↑ Colish, Marcia L. (1985). The Stoic Tradition from Antiquity to the Early Middle Ages. 1. BRILL. ISBN 9004072675. 

Literatura uredi

  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=O_gnjevu_(Seneka)&oldid=41688529