Nukleobaza

(Preusmjereno sa stranice Nukleobaze)

Nukleobaze (ili nukleotidne baze/azotne baze) su delovi DNK i RNK koji mogu da učestvuju u uparivanju (vidi: bazni parovi).[1][2] Primarne nukleobaze su citozin, guanin, adenin (DNK i RNK), timin (DNK) i uracil (RNK), što je u skraćenom obliku C, G, A, T, i U, respektivno. One se obično jednostavno zovu baze u genetici. Zato što se A, G, C, i T javljaju u DNK, ti molekuli se zovu DNK-baze; A, G, C, i U se zovu RNK-baze.

Parovi baza kod RNK. Nukleobaze su u plavoj boji. Vodonične veze su crvene.

Strukture uredi

  • "Kostur" adenina i guanina je purin, iz kog razloga su one purinske-baze.
  • "Kostur" citozina, uracila, i timina je pirimidin, otuda pirimidinske-baze.

Primarne baze uredi

Ove baze su inkorporisane u rastući lanac tokom RNK i/ili DNK sinteze.

Nukleobaza  
Adenin
 
Guanin
 
Timin
 
Citozin
 
Uracil
Nukleozid  
Adenozin
A
 
Guanozin
G
 
Timidin
T
 
Citidin
C
 
Uridin
U

Modifikovane purinske baze uredi

Ovo su primeri modifikovanog adenozina ili guanozina.

Nukleobaza  
Hipoksantin
 
Ksantin
 
7-Metilguanin
Nukleozid  
Inozin
I
 
Ksantozin
X
 
7-Metilguanozin
m7G

Modifikovane pirimidinske baze uredi

Ovo su primeri modifikovanih citidina, timidina ili uridina.

Nukleobaza  
5,6-Dihidrouracil
 
5-Metilcitozin
Nukleozid  
Dihidrouridin
D
 
5-Metilcitidin
m5C

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. Darinka Koraćević, Gordana Bjelaković, Vidosava Đorđević. Biohemija. savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7. 
  2. David L. Nelson, Michael M. Cox (2005). Principles of Biochemistry (4th izd.). New York: W. H. Freeman. ISBN 0-7167-4339-6. 

Literatura uredi

  • Darinka Koraćević, Gordana Bjelaković, Vidosava Đorđević. Biohemija. savremena administracija. ISBN 86-387-0622-7. 

Spoljašnje veze uredi