Nova Vas (Piran)

Nova Vas - Villanova di Pirano (ital.) ili Nova Vas nad Dragonjo (slov. novkovanica) je selo u sjeverozapadnom dijelu Istre u sastavu općine Piran.

Motiv iz Nove Vasi, u pozadini zvonik sv. Jožefa (San Giuseppe)

GeografijaUredi

Nova Vas se nalazi na rubu uvisine (250 m n/v) koja se prema zapadu strmo spušta u dolinu potoka Deringa-Drnica, a prema jugu u dolinu rijeke Dragonje. Ispod Vasi prema jugozapadu nalaze se zaselci Čehoti, Kortine, a iznad Nove Vasi su Burji.

Nova Vas - Villanova di Pirano
Karta: Najdi.si, Geopedia.si
Nadmorska visina: 250,8 m
Historijska imena: Villanova
Broj stanovnika: 239
Površina: 3,7 km kv
Općina: Piran (Pirano)
Pokrajina: Primorska
Statistička regija: Istrsko-kraška
Izvor: SURS, popis stanovništva 2002.


PovijestUredi

Prvi pisani spomen Nove vasi u nekim povijesnim spisima je iz 1028, kada rimsko-njemački car Konrad II. selo poklanja pulskoj biskupiji. Villa Noua se isto spominje kod nabrajanja sela u koparskom statutu, a isto tako je bila ucrtana i na karti Istre, koju je 1525. izradio izolanin Pietro Coppo. S imenom Villa Noua ili Villa Nuova se selo u povijesnim izvorima navodi još od 1300. na dalje. Po usmenoj predaji prvotno mjesto se nalazilo južnije od današnjeg što bi trebali potvrditi arheološki nalazi.

 
Nova Vas - Villanova di Pirano

N. V., koja je kroz povijest spadala pod piransku komunu, bila je feud koparskih obitelji Sabini, Vergerio i Grisoni. Nova Vas je nakon kuge, koja je u XVI. st. te 1630/31 harala po Istri, potpuno opustjela nakon pomora autohtonog romanskog stanovništva, pa je venecijanska republika tu naselila porodice iz Dalmacije. U svojoj knjizi »Crkveni posjedi«, koja je izašla 1700. koparski biskup Paolo Naldini navodi selo kao Villa Nova, nazvanu i kao Valmorasina. U vrijeme Austrije i Italije je selo potpuno slavensko, po zapisu v krkavskog paroha N.V. je bilo jedino selo gdje nikome talijanski nije bio materinji jezik. U drugom svjetskom ratu Nijemci iz odvode pet mladića i strijeljaju ih. Pallim žrtvam nacizma su Vašćani postavili spomenik.

Nakon rata, po aneksiji Sloveniji se vodi intezivna slovenizacija Istrijana te mijenjanje autohtonih slavenskih toponima pa se tako i N. V. oficijelno naziva Nova Vas nad Dragonjo kako ne bi zvučalo kao prevod imena Villanova di Pirano nazvana tako kako bi se razlikovala od Nove Vasi u Kršanu, Poreču i Bertonigli.

PrivredaUredi

Poljoprivreda, vinogradarstvo i maslinarstvo nisu glavna djelatnosti Vašćana jer je većina stanovništva zaposlena u obližnjim obalnim turističkim mjestima. Iseljevanje se je zaustavilo. Kuće, koje su bile tradicionalno građene iz istarskog kamena, su bile nako rata obnovljene, ali su mnogi dijelovi stambene opreme uništeni poput velikih kamina, tredicionalnih škrinja, starih omara, pribora i posuda. U selu djeluju tri uljare za maslinovo ulje ('torklje'), zato je i Nova Vas uključena u »Istarski maslinarski put«.

ZnamenitostiUredi

  • U jednom dokumentu u Piranskom arhivu, se Marijina crkva u Novoj vasi spominje već 1470. G. 1579. veronski biskup Agostino Valeri navodi crkvu S. Maria della Villa Morta (sv. Marija Mrtve Vasi), što govori da je selo opustjelo od kuge. 1665. Naldini je zapisao da se selo nalazi oko crkve Presvetog ružinog vijenca s dvojnim oltarom. U drugi polovici XIX. st. je, sada slavensko selo, imala svojeg kaplana, Giorgio Zajaz di Villanova. Zamjenjivao je paroha Nove Vasi i Padne. 1763. crkva je rekonstruirana, gotski prezbiterij su dijelom porušili. U prvoj polovici XIX. st. su odstranili drveni oltar i postavili kameni oltar s mramornim stupovima s korintskimi kapitolima. 1896. su Vaščani kraj crkve izgradili samostojeći zvonik, visok 26,5 m, za koji je nacrte izradio piranski arhitekt Giuseppe Moso. Na vrh zvonika su postavili kameni kip sv. Jožefa.
  • U nematerijalno kulturno dobro spada i specifičan dijalekt ovog kraja koji je zbog slovenizacije u potpunom izumiranju.
     
    Fontana ispod Nove Vasi
    Muzej 'Hiža od Kapeloca' se nalazi u glavnoj kali, u stambenom nizu u pravcu istok-zapad. O nastanku i razvoju objekta nema podataka, pretpostavlja se da je iz XV., možda i iz XIV. st. Po načinu gradnje je moguće ustanoviti da je bio objekt prvobitno priizeman s jednm etažom, a kasnije je nadzidano potkrovlje. Radi strmog terena je donja etaža sa sjeverne strane ukopana u teren. Ulaz u gornju etažu (stari ulaz u kuću) je iz dvorišta na južnoj strani, od 1948. napravljen je ulaz iz sjeverne, ulične strane. 2005 je bila u cijelosti obnovljena i namijenjena za razglede. Najveća kvaliteta kuće je u posve sačuvanom interijeru sa svom opremom i predmetima svakidašnje upotrebe, koji su i raznih razdoblja i predstavljaju pravu etnografsku zbirku. Zadnja vlastnica Ana Gazić - Kapeluca je kuću koristila sve do svoje smrti 1987, pa su hižu imenovali po njoj.
  • Obnovljen je stari vodeni izvor »Studenec«, kojii je izgrađen 1874.

IzvoriUredi

  • Alberi, Dario, Istria, storia, arte, cultura; Lint Editoriale Trieste
  • Tretjak, Donatella; Fachin, Niki, Istra: Cres: Lošinj: zgodovina in kultura 50 istrskih občin; Bruno Fachin Trst
  • Pucer, Alberto, Propotovanje po slovenski Istri. Libris Koper
  • Longyika, Primož; et al, Potepanja 4, Slovenska in hrvaška Istra; As-press Ljubljana