Nova Francuska (fr. Nouvelle-France) je područje u Sjevernoj Americi koji je kolonizovala Francuska oko 1534, kada je Žak Kartije istraživao rijeku Sen Loren do predaje čitave kolinije Velikoj Britaniji i Španiji. Na svom teritorijalnom vrhuncu 1712. godine, prije sporazuma u Utrehtu, teritorija se prostirala od Njufaundlenda do Stenovitih planina, te od Hadsonovog do Meksičkog zaliva. Teritorija je bila podijeljena u pet kolonija, od kojih je svaka imala svoju vlastitu upravu: Kanada, Akadija, Hadsonov zaliv, Njufaundlend (Plasentija)[1] i Luizijana. Sporazumom iz Utrehta Francuska je izgubila kolonije Arkadiju, Hadsonov zaliv i Njufaundlend, dok je umesto Akadije uspostavljena nova kolonija Il Rojal (fr. Île Royale).[2][3]

Nova Francuska 1534-1763.
Nova Francuska 1750.

Reference uredi

  1. The French Settlement of Placentia, Pristupljeno 15. 4. 2013.
  2. Control and Order in French Colonial Louisbourg, 1713-1758, Andrew John Bayly Johnston, 2001, MSU Press. pp. 8—9
  3. Louisbourg Archaeology Program 2009, Project Information — History of Louisbourg (1713—1758) Arhivirano 2009-08-06 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 15. 4. 2013.

Vanjske veze uredi