Noruwei no Mori

(Preusmjereno sa stranice Norveška šuma)

Noruwei no Mori (japanski: ノルウェイの森; srpskohrvatski: Norveška šuma) je roman japanskog pisca Harukija Murakamija iz 1987. godine.[1] Roman je nostalgična priča o gubitku i seksualnosti.[2] Protagonist i pripovjedač romana je Toru Watanabe, koji se prisjeća svojih studentskih dana iz Tokija.[3] Kroz njegova sjećanja na mladenačke dane, vidimo kako Toru razvija odnos s dvije jako različite žene — prelijepom, ali emocionalno opterećenom Naoko te društvenom i živahnom Midori.[4]

Norveška šuma
Bosanskohercegovačko izdanje romana Norveška šuma
Autor(i)Haruki Murakami
Originalni naslovノルウェイの森
Noruwei no Mori
Država Japan
Jezikjapanski jezik
IzdavačKodansha
Datum izdanja1987.
ISBNISBN 4-06-203516-2

Radnja romana smještena je u Tokijo tokom 1960-ih godina kada su japanski studenti, kao i brojni diljem svijeta, protestirali protiv sustava.[5] Mada studentski pokret služi kao pozadina za razvoj fabule romana, Murakami ga (kroz Toruove i Midorine oči) prikazuje kao slabašan i licemjeran pokret.

Prvi dio romana temeljen je na jednoj ranijevoj Murakamijevoj priči, "Krijesnica", koju je proširio za potrebe romana. Priča je, kasnije, uključena u zbirku Slijepa vrba, uspavana žena.[6] Norveška šuma je postala hit među japanskom mladeži i od Murakamija je učinila svojevrsnu zvijezdu u Japanu, što mu je u to vrijeme predstavljalo problem.[7][8]

Istoimeni film snimljen prema romanu izdan je u Japanu 11. prosinca 2010., a režirao ga je francusko-vijetnamski režiser Trần Anh Hùng.

Naslov uredi

Izvorni japanski naziv, Noruwei no Mori, predstavlja standardni japanski prijevod naslova pjesme "Norwegian Wood" grupe The Beatles, koju je napisao John Lennon.[9] Sama pjesma se u romanu često spominje, a ujedno je i najdraža pjesma Toruove djevojke Naoko. Ipak, Mori na japanskom jeziku označava "šumu", a ne "drvo", o kojemu pjesma govori. Uloga šume i šumska scenografija također igraju veliku ulogu u romanu.

Likovi uredi

  • Toru Watanabe (ワタナベ トオル Watanabe Tōru?) — glavni lik i pripovjedač. Toru je student iz Tokija prosječnih sposobnosti koji studira dramaturgiju, ali bez nekih jasnih uvjerenja i razloga zašto to čini. Za razliku od većine studenata, zanima ga zapadna, posebice američka književnost. Njegov najbolji prijatelj je Kizuki, a kasnije razvija veze s Naoko i Midori.
  • Naoko (直子 Naoko?) — prelijepa, ali emocionalno nestavilna djevojka koja je isprva Kizukijeva djevojka, ali nakon njegove smrti bude s Toruom. Njezina sestra se ubila kada je imala 17, što, zajedno s Kizukijevom smrću, ima velik utjecaj na njezinu ličnost.
  • Midori Kobajashi (小林 緑 Kobajashi Midori?) — Toruova kolegica, izrazito živahna i društvena. Zajedno sa sestrom, pomaže ocu voditi malenu knjižaru. Na početku je imala dečka, ali ubrzo joj se, nakon boljeg upoznavanja, počinje sviđati Toru, što njega stavlja u nezgodnu situaciju.
  • Reiko Ishida (石田 玲子 Ishida Reiko?) — pacijentica u planinskom aziliju u kog odlazi Naoko. Kako dijeli sobu s Naoko, njih dvije ubrzo postaju bliske prijateljice. Reiko je bila uspješna pijanistica i gitaristica kojoj su neprestani mentalni problemi unuštili prvo karijeru, a onda i brak. Pokušava savjetovati Torua i Noko u njihovoj vezi.
  • Kizuki (キズキ Kizuki?) — Toruov najbolji prijatelj iz srednje škole, i prvi dečko kog je Naoko imala. Ubio se kada je imao 17 godina.
  • Nagasawa (永沢 Nagasawa?) — student diplomacije u Tokiju čije se prijateljstvo s Toruom rasplamsalo zbog knjige The Great Gatsby, koju obojica obožavaju. Nagasawa je neuobičajeno karizmatičan, a njegova kompleksnost ogleda se kako kroz njegove ideale tako i kroz veze. Toru ga rutinski prati u barove, gdje pronalaze cure za seks.
  • Hatsumi (ハツミ Hatsumi?) — Nagasawina djevojka koja je s njim puno propatila. Draga žena po prirodi, pokušala je ponuditi savjet Toruu, ali on se odbio povjeriti kako njoj tako i Nagasawi. Dvije godine nakon što je Nagasawa otišao za Njemačku, Hatsumi se udala, samo da bi nakon dvije godina počinila samoubojstvo. Ova vijest natjera Torua da prekine prijateljstvo s Nagasawom.
  • "Jurišnik" (突撃隊 Totsugekitai?) — Toruov cimer koji je opsjednut čistoćom, studira kartografiju. Isprva se odseli, ostavivši cijelu sobu Toruu, a kasnije u potpunosti napušta dom.
  • Itoh — student slikarstva kog Toru upozna nakon što se odseli iz doma kog je djelio s Nagasawom i "Jurišnikom". Otkrije se kako im je zajednička ljubav Boris Vian. Ima djevojku u rodnom gradu, Nagasakiju, ali njezino nezadovosljstvo njegovim izborom studija rezultira njegovim nezadovoljstvom njihovom vezom.
  • Momoko "Momo" Kobajashi — Midorina sestra.
  • G. Kobajashi — Midorin otac, udovac. Midori je isprva rekla da je emigrirao u Urugvaj, ali to se ispostavilo šalom; G. Kobajashi je, zapravo, bio u tokijsoj bolnici zbog raka mozga. Kada ga Midori i Toru posjete, Toru ostane nakratko i sam se brine o njemu. Kasnije umre, nakon čega njegove kćeri prodaju knjižaru kako bi se odselile u drugu četvrt.

Aluzije uredi

Reference uredi

  1. Winterton, Bradley (January 7, 2001). „Exploring the map of one's inner existence”. Taipei Times. Pristupljeno 2008-12-20. 
  2. Bauer, Justin (October 5, 2000). „This Bird Has Flown”. Philadelphia City Paper. Arhivirano iz originala na datum 2005-05-03. Pristupljeno 2008-12-20. 
  3. Poole, Steve (May 27, 2000). „Tunnel vision”. The Guardian. Pristupljeno 2008-12-20. 
  4. Lindquist, Mark (June 3, 2001). „Japanese author's focus, flavor appeal to younger interests”. Seattle Times. Pristupljeno 2008-12-20. 
  5. Houpt, Simon (August 1, 2008). „The loneliness of the long-distance writer”. Globe and Mail. Arhivirano iz originala na datum 2008-08-07. Pristupljeno 2008-12-20. 
  6. Rafferty, Terrence (September 15, 2006). „Review: Blind willow, sleeping woman”. International Herald Tribune. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-12. Pristupljeno 2008-12-20. 
  7. Lewis-Kraus, Gideon (February 6, 2005). „Convergence of separate odysseys”. San Francisco Chronicle. Pristupljeno 2008-12-20. 
  8. Naparstek, Ben (June 24, 2006). „The lone wolf”. The Age. Pristupljeno 2008-12-20. 
  9. Nimura, Janice (September 24, 2000). „Rubber Souls”. New York Times. Pristupljeno 2008-12-20. 

Vanjske poveznice uredi