Northumbrija, Nortumbrija, Northambrija ili Nortambrija (engleski: Northumbria ili Northhumbria; staroengleski: Norþanhymbra / Norþhymbre) je bilo rano srednjovjekovno anglijsko kraljevstvo smješteno u današnjoj Sjevernoj Engleskoj i Jugoistočnoj Škotskoj. Ime je dobilo po rijeci Humber koja je predstavljala njenu južnu granicu. Nastala je u 7. vijeku spajanjem dviju anglijskih kraljevstava - Bernicija i Deira - proces koji je dovršen za vrijeme kralja Oswiua, koji je sredinom 7. vijeka postao najmoćniji od svih anglosaksonskih vladara Britanije, a Nortumbrija najmoćnija od svih kraljevstava Heptarhije. Međutim, već od početka 8. vijeka je počela slabiti, a 867. su je osvojili Danci učinivši je dijelom Danelaga, ali i zadržavši njene vladare koji su služili kao danske marionete. Godine 954. je nakon smrti posljednjeg grada Erica Bloodaxea pripojena Kraljevini Engleskoj.

Norþanhymbra
Kraljevina Nortumbrija
?
 
?
653–954 ?
 
?
 
?

Zastava of {{{common_name}}}

Zastava

Položaj Nortumbrije
Položaj Nortumbrije
Kraljevina Nortumbrija oko 800.
Glavni grad Bamburgh (Bebbanburg), York (Eoferwic)
Jezik/ci staroengleski (Englisc)
Vlast Monarhija
kralj Nortumbrije
 - 654—670 Oswiu
 - ? -954 Eric Bloodaxe
Historija
 - Uspostava
 - Prestanak

Danas se naziv "Nortumbrija" uglavnom koristi za službena imena policijskih, obrazovnih i drugih organizacija.

Eksterni linkovi uredi

55°00′N 2°30′W / 55.000°N 2.500°W / 55.000; -2.500