Nikomed IV od Bitinije

Nikomed IV Filopator (? - 75/74. pne.) bio je posljednji kralj Bitinije. Bio je sin i nasljednik kralja Nikomeda III, a na prijestolje je stupio godine 94. pne. O njegovom ranijem životu se malo zna, ali mu je vladavina bila obilježena burnim događajima.

Godine 90. pne. je, nastojeći na prijestolje dovesti sebi sklonog Nikomedovog brata Sokrata Dobrog, protiv Bitinije pokrenuo rat pontski kralj Mitridat VI Eupator. Nikomed je poražen i prisiljen na bijeg u Italiju, odakle se, uz rimsko posredovanje vratio na prijestolje. Rimljani su, pak, podsticali Nikomeda da napada i pljačka pontske teritorije. To je poslužilo kao povod za izbijanje prvog mitridatskog rata. Nikomed je ponovno prisiljen na bijeg te se tek nakon pobjeda rimskog vojskovođe Sule nad Mitridatom uspio vratiti na prijestolje 84. pne.

Bitinija je nakon toga, kao vjerni rimski saveznik, živjela u relativnom miru. Godine 80. pne. je na Nikomedov dvor kao rimski izaslanik došao mladi Julije Cezar kako bi uz bitinijsku pomoć sagradio flotu za borbu protiv pirata. Cezar se na Nikomedovom dvoru zadržao duže nego što je planirao, i gotovo sve vrijeme provodio u Nikomedovom društvu. Zbog toga su se u Rimu pojavile glasine kako su Nikomed i mladi rimski izaslanik homoseksualni ljubavnici. Cezar je zbog toga u Rimu među svojim političkim neprijateljima stekao nadimak "kraljica Bitinije" koga se nastojao riješiti do kraja života.

Godine 74. pne. je Nikomed, po uzoru na posljednjeg vladara susjedne države Pergam, oporukom vlast nad zemljom ostavio Rimljanima, koji su je anektirali i učinili svojom provincijom.

Izvori uredi


Kraljevske titule
Prethodi:
Nikomed III
Kralj Bitinije
94. pne. – 74. pne.
Slijedi:
Položaj ukinut
oporukom ostavio kraljevstvo Rimskoj Republici
nakon čega je postalo provincija