Nikolići (vlastela)

Nikolići su direktni potomci humskog kneza Andrije iz 13. st. (1217 – 1249), koji je pokopan u crkvi sv. Marije u Stonu. Arhivske vijesti i natpisi na stećcima u Vranjevu selu svjedoče da su tu sahranjeni.

  • Nikola, župan, oženjen Katarinom (Katalinom), sestrom bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Sahranjena je u nekropoli Vranjevo selo.Transkriipcija na stećku u cijelosti glasi: Ovdje počiva gospođa Katalina (Katarina), sa svojim gospodinom županom Nikolom koji je bio u službi Kotromanića tasta i slavnog bana Stjepana. Ovaj (kamen) postavi na nju Vladislav (njen sin) i njegov brat Bogiša
    • Vladislav, knez, sin Nikole i Katarine, oženjen Stanislavom, kćerkom plemića iz Dalmacije. U pisanim izvorima Dubrovačkog arhiva knez Vladislav se spominje 1344. god., zatim 1347. god. i posljednji put 1363. godine. Umro je u drugoj polovini 14. st. Natpis je uklesao majstor Pomočan. Natpis na stećku u nekropoli Vranjevo selo u transkripciji glasi: Ovdje počiva knez Vladislav, sin župana Nikole, nećak bana Stjepana, na svojoj plemenitoj zemlji (baštini). Ovo je napisao Pomočan (klesar)
      • Petar Nikolić, sin Vladislavov, prvi put se spominje 1380. godine, zajedno sa braćom. Njihov utjecaj je znatno porastao nakon smrti kralja Tvrtka I, 1391. god. Krajem 1392. godine braću Nikoliće i njihovu majku Stanislavu Dubrovčani primaju za svoje građane. Sljedeće godine kralj Dabiša prenosi na njih pravo primanja humskog mogoriša (margarisiuma), dohotka koji je Dubrovnik svake godine plaćao gospodarima svog zaleđa. Petar je umro između novembra 1396. i juna 1397. godine. Sahranjen je u nekropoli u Vranjevu selu, gdje je na jednom stećku nađen natpis, koji u transkripciji glasi: Ovdje počiva knez Petar, sin kneza Vladislava. [1]
      • Vukoslav, sin Vladislavov. Kralj Ostoja, u nestašici novca, 1399. prodao je Primorje Dubrovčanima. Vukoslav Nikolić i Radič Sanković nisu pristali,, ali su ih Dubrovčani udobrovoljili de dobili zemljište ot Kurila  deri prijeko Imotice do sela, koe se imenuje Dlži.  Tako je župa Žaba podijeljena na humski i dubrovački dio. Stradao je u bosansko-dubrovačkom ratu 1403.
        • Grgur, sin Vukoslavov. Novembra 1403. godine Dubrovčani javljaju Grguru Nikoliću da njegovi ljudi mogu doći u Ston da urede grob njegovog oca Vukoslava (da stave ploču na očev grob). [2] To je prva jasna informacija o Grguru Nikoliću koji je poslije oca preuzeo upravljanje porodicom. Krajem 1403. godine Grgur je udavao sestru čije ime nije navedeno a zabilježeno je da je u Dubrovniku zbog toga nabavljao poklone i svadbenu opremu.
          • Vuk, sin Grgurov. Sredinom 15. st, zajedno sa bratom, ubraja se u vlastelu Stjepana Vukčića – Kosače. Najvjerovatnije nisu dočekali kraj rata koji je sredinom 15. st. izbio između hercega Stjepana i Dubrovnika. Nikolići se ne spominju među hercegovom vlastelom koja je sklapala ugovor o miru sa Dubrovnikom.
          • Vukašin, sin Grgurov,
        • Radoje, sin Vukoslavov,
      • Miliša, sin Vladislavov. Početkom 15. st. braća Nikolići su bili feudalni gospodari župa Žaba i Popovo
    • Bogiša, Vladislavov brat

Reference uredi

  1. Nekropola Vranjevo selo
  2. „Prima pars est faciendo gratiam Gregorio filio Volcoslaui Nicolich quod possit [prekriženo: venire secure Stagnum] mitere Stagnum duos ex suis hominbus ad ponendum sepulcrum corpus patris sui unam plancam lapidam” (28. novembar 1403. godine), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija Reformationes, XXXII, Folija 181 verso