Nikos Zahariadis

(Preusmjereno sa stranice Nikolaos Zahariadis)

Nikolaos Zachariadis (grčki: Νίκολαος Ζαχαριάδης) Adrianopol, Osmansko carstvo, 27. april 1903. – Surgut, SSSR, 8. august 1973.) poznat po nadimku Nikos, bio je generalni sekretar Grčke komunističke partije od 1931 do 1956. godine. [1]

Nikolaos Zachariadis


Informacije
Rođenje 27. april, 1903. [1]
Adrianopol,  Osmansko Carstvo
Smrt 8. august 1973
Surgut,  Sovjetski Savez

Biografija uredi

Nikolaos je rođen kao treće dijete (od četvoro) službenika Zachariadisa u francuskom duhanskom monopolu Regie u Adrianopolu 1903. godine. Kako mu se otac zbog posla morao često seliti, Nikolaos je osnovno školovanje pohađao po različitim gradovima Skopje, Nikomedia, Adrianopol. [1]Kao mladić zaposlio se kao radnik u istanbulskoj luci, a zatim radio kao mornar na brodovima po Crnom moru. Preko anarho - sindikalističke organizacije Panergatiki dospio je u dodir sa idejama komunizma. Od 1922. do 1923. radio je kao mornar u Sovjetskom savezu gdje se učlanio u Komunističku omladinu, a 1923. postao je član Turske komunističke partije. [1]Zatim je studirao na Međunarodnoj lenjinskoj školi i Komunističkom univerzitetu radnika istoka (KUTV) u Moskvi, 1924. se preselio u Grčku. [1]

Politička aktivnost u Grčkoj uredi

U Grčkoj se posvetio radu u Federaciji Grčke komunističke omladine (OKNE). Uhapšen je 1926. i zatvoren u tamnicu Gentikoule u Solunu, iz koje je uspio pobjeći u Sovjetski Savez. No već 1931 godine ponovno je poslan u Grčku, ovaj put da uvede red u vrlo razjedinjenu Grčku komunističku partiju, iste je godine imenovan (po naredbi Staljina i Kominterne), za generalnog sekretara grčkih komunista -KKE.

U augustu 1936 godine, uhapsila ga je Državna sigurnost diktatorskog režima generala Metaxasa, i zatvorila. Iz zatvora je Zachariadis uspio proturiti pismo, u kojem apelira na sve Grke da se odupru talijanskoj invaziji na Grčku u oktobru 1940. godine, te da taj obrambeni rat pretvore u rat protiv fašizma. Grčki komunisti tvrde i danas da je to pismo bilo falsifikat, koje su napravila metaxasova policija, jer je stav komunista bio da je grčko - talijanski rat, rat između imperijalista.

16. novembra 1940. Zahariadis je objavio svoje drugo pismo, kojim je optužio Grčku vojsku da vodi fašistički i imperijalistički rat i pozvao SSSR da poduzme akcije protiv Metaxasovog režima. [1] U svom trećem pismu (januar 1941), Zahariadis je ponovio svoj stav o tom pitanju i istakao da se Grčka komunistička partija zalaže za autonomiju Makedonije i prava Makedonskog naroda.

Pacifistički stav Grčke komunističke partije (KKE) je definitivno promjenjen nakon iznenadnog njemačkog napada na SSSR 22. juna 1941. Tad je KKE pozvao grčki narod da se odupre fašističkom i nacističkom neprijatelju, istovremeno je KKE osnovao i svoje prve organizacije narodnog otpora: EAM-ELAS.

Nakon njemačkog napada na Grčku 1941. i okupacije Grčke, Zachariadis je prebačen u koncentracijski logor Dahau, iz kojeg je izašao tek nakon završetka rata u maju 1945.. [1]

Grčki građanski rat uredi

Glavni članak: Grčki građanski rat
 
Natpis u selu na Vič planini na dva jazika. Na grčkom: “Da živi naš vođa N. Zaharijadis“, na makedonskom: “Da živi II kongres NOF. Da živi nacionalno objedinjenje“.

Nakon povratka u Grčku, ponovno preuzima vodstvo Grčke komunističke partije (KKE) od dotadašnjeg Generalnog sekretara Georgiosa Siantosa (koji je to bio od januara 1942. godine). Prvih godina nakon povratka Zachariadis, je unatoč neslaganjima sa Markosom ipak instalirao njega za komandanta svih partizanskih jedinica u julu 1946. Suradnja između njih nastavila se i slijedeće godine kad je Markos u novembru 1947. proglasio Privremenu demokratsku vladu Grčke u kojoj je preuzeo dužnosti predsjednika vlade i ministra obrane. [2] Njihovo neslaganje oko temeljnih pitanja vojničke doktrine i daljnjeg oblika borbe grčkih partizanskih jedinica, ponovno je kulminiralo u posljednjoj godini Grčkog građanskog rata. Markos je uglavnom bio za agresivniji pristup, partizanskih jedinica - njihovu veću mobilnost, i želio nastavak borbi, dok je Zachariadis bio za traženje nekog mirnog rješenja, sa vladom u Ateni i Britancima, - i izgradnju narodne demokracije, da se prekinu daljnje patnje naroda i boraca. [1]Zbog tog je Zachariadis smijenio Markosa sa svih rukovodećih položaja u augustu 1948. a od januara 1949. i sa svih vojnih funkcija. [2]

Zachariadis se rukovodio mišljenjem - da Zapadni saveznici, nikad ne će dopustiti da komunisti preuzmu vlast u Grčkoj (kao što se to desilo u Jugoslaviji), iz strateških razloga - jer je Grčka imala puno veću važnost osiguranja plovnih puteva preko Sueza, i da bi daljnje borbe išle samo na štetu grčkog naroda. U to vrijeme njegovi stavovi bili su predmet oštre kritike tadašnjeg jugoslavenskog rukovodstva. [3]

Život u egzilu uredi

Lideri Grčke komunističke partije i dobar dio boraca ELAS-a pobjegli su nakon poraza 1949. u egzil, u brojne socijalističke države. Zachariadis je prvih godina života u emigraciji uživao podršku SSSR-a i ostao neprikosnoveni vođa Grčke komunističke partije. Međutim nakon smrti Staljina 1953. godine, Zachariadis je pao u nemilost novog rukovodstva SSSR-a, unatoč činjenici što je još uvijek uživao podršku velikog broja članova svoje partije.

Nikos Zachariadis je u maju 1956., za vrijeme 6. Generalne skupštine Centralnog komiteta KKE, na inzistiranje i intervenciju Komunističke partije SSSR-a, bio prinuđen podnijeti ostavku na mjesta generalnog sekretara. Odmah nakon toga, u februaru 1957. izbačen je iz člansva Grčke komunističke partije, zajedno sa velikim brojem svojih pristaša.

Zachariadis je ostatak svog života proveo u progonstvu po Sibiru, najprije u Jakutskoj republici, a kasnije u Surgutu, gdje je po službenom prvom izvještaju umro od srčanog udara 1. augusta 1973. [4]Kasnije su se pojavile glasine i tvrdnje da je počinio samoubojstvo, a onda da je možda ubijen od strane KGB-a. Sve je to do danas, ostalo nerazjašnjeno, jer su sovjetski državni arhivi u vezi s njegovom smrću ostali prekriveni velom tajne. [4] U decembru 1991., samo nekoliko dana nakon raspada SSSR-a, Zachariadesovi posmrtni ostatci vraćeni su u Grčku, i svečano sahranjeni, to je dalo priliku njegovim brojnim poklonicima da mu odaju posljednju počast. [5]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 Neni Panourgia. CONCERNING THE REHABILITATION TO THE KKE OF NIKOS ZACHARIADIS (engleski). Columbia. Pristupljeno 5. 05. 2012. [mrtav link] Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "brit" je zadan više puta s različitim sadržajem
  2. 2,0 2,1 Markos Vafiades (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 2. 05. 2012. 
  3. Svetozar Vukmanović (1949) (srpskohrvatski). Komunistička partija Grčke i narodnooslobodilačka borba. Mala politička biblioteka, Naprijed, Zagreb. [mrtav link]
  4. 4,0 4,1 „zachariadis death -the kGB and the real version” (engleski). Mail archive. Pristupljeno 5. 05. 2012. 
  5. „Nikos Zachariadis” (grčki). Rizospastis. 3. 08. 2003. Pristupljeno 5. 05. 2012. 

Vanjske veze uredi