dr Nikola Pervaz (19. decembar 1904. - 8. septembar 1977.), srpski pravnik

U rodnom gradu, Novom Sadu, je učio osnovnu školu i gimnaziju, maturirao 1924. Diplomirao 1928. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gde je 1929. stekao i akademsko zvanje doktora prava. Advokatsko-pripravničku praksu je obavljao u Novom Sadu u sudu i kod advokata dr Ignjata Pavlasa i dr Aleksandra Moča. Advokatski ispit je položio kod ovdašnjeg Apelacionog suda (1933). Advokatsku kancelariju je otvorio 01.01.1934., najpre u Pašićevoj 37, a onda od 1939. u Sokolskoj ulici (danas Matice srpske 6). Advokaturom se bavio do penzionisanja, 31.januara 1976, s prekidom za vreme mađarske okupacije, kada mu je rad bio uskraćen. U Aprilskom ratu je kao rezervni oficir pao u nemačko zarobljeništvo, a kad je pušten iz logora i vratio se kući, mađarske vlasti su ga internirale kao istaknutog člana “Sokola”.

Sa svojim urođenim i stečenim osobinama i vrlinama, uživao je primeran ugled u javnom životu i profesionalnom radu. Radljiv, poslovično pošten, nenametljiv i nerazmetljiv, svojim zalaganjem je toliko razradio advokatsku kancelariju da je ona, i pred rat i posle rata, važila za jednu od najuglednijih. U svojoj kancelariji odnegovao je veći broj vrlo dobrih advokatskih pripravnika.

U mladosti je bio vežbač u “Sokolu”, a kasnije funkcioner u Sokolskoj župi doprinoseći unapređenju rada sokolskog društva. Pošto je sokolska organizacija bila ukinuta, posle rata je svoj društveni rad usmerio na Advokatsku komoru Vojvodine. Više godina je bio zamenik predsednika Upravnog odbora, član uprave ili Disciplinskog suda. Zalagao se na svim funkcijama za unapređenje advokature i očuvanje ugleda profesije.

Literatura uredi

Dušan Popov: Encikolpedija Novog Sada, knjiga 19.