Nikohar (grč. Νικοχάρης, umro polovinom 5. stoljeća pne.), sin Filonidov, bio je atenski komediograf koji je stvarao u okviru stare atičke komedije.[1] U Sudi su sačuvani i naslovi ovih deset komedija:

  • Amimona (Ἀμυμώνη)
  • Pelop (Πέλοψ)
  • Galateja (Γαλάτεια)
  • Heraklo se ženi (Ἡρακλῆς γαμῶν)
  • Heraklo kao horeg (Ἡρακλῆς χορηγός)
  • Krećani (Κρῆτες)
  • Lakonci (Λάκωνες)
  • Žene s Lemnosa (Λήμνιαι)
  • Kentauri (Κένταυροι)
  • Ljudi koji žive od ruku (Χειρογάστορες)[2]

August Meineke prepostavlja da su prva dva zapravo varijacije naslova jedne iste drame, s obzirom na to da se Pelop ne nalazi na očekivanome mjestu po abecedi, kao drugi naslovi, te s obzirom na to da se u jednom fragmentu iz Amimone, koji citira Atenej, pojavljuje Enomajevo ime.[3] Od Galateje su sačuvana dva kraća fragmenta. Herakla koji se ženi spominje Julije Poluks na dva mjesta,[4] pri čemu se na prvome rabi izraz ἐν Ἡρακλεῖ γαμουμένω, koji sugerira Heraklovu "udaju", odnosno njegovu potčinjenost Omfali. Za Lakonce saznajemo iz didaskalije uz treće izdanje Aristofanova Pluta da su prikazani 388. pne., kad i drugo izdanje Pluta. Od Žena s Lemnosa, koje su izgleda obrađivale ljubavi Jasona i Hipsipile, ostalo je dva stiha kod Ateneja,[5] koji prenosi i druge kraće fragmente Nikoharove, no ne dajući naslove komada iz kojih su uzeti.[6] Neki se fragmenti nalaze kod Poluksa i drugih antičkih autora. Iz tih fragmenata može se zaključiti samo to da je u stilu stare atičke komedije, ponekad se doduše uzdižući do dostojanstvenog stila tragedije, obrađivao mitove i lokalne legende, istodobno se bez dvojbe rugajući osobenostima susjednih lokalnih običaja.[7]

Aristotel spominje Nikohara kao autora neke pesme Delijade (Δηλιάς), u kojoj je "ljude predstavio gorima no što jesu".[8] Ne ulazeći u to da li je riječ o istom Nikoharu, s obzirom na to da Aristotel ovu pjesmu spominje u svezi s Hegemonovim parodičkim djelima te da odmah zatim jasno razlučuje između likova u tragediji i komediji, Delijada nije mogla biti komedija. Imajući u vidu pjesnikove sklonosti da ismijava lokalne običaje i tradicije, te pod uvjetom da se radi o istom autoru koga Suda navodi kao komičkog pjesnika, moguće je da je Delijada predstavljala satiričku pjesmu na račun stanovnika otoka Delosa.[9]

ReferenceUredi

  1. Suda, s.v. Νικοχάρης.
  2. Prema Sudi, s.v. Νικόφρων komediograf Nikofon napisao je jedan komad sa sličnim naslovom (Ἐγχειρογάστορες).
  3. 444 fragments of Eupolis (Ancient Greek text, Latin commentary) : Augustus Meineke, Fragmenta comicorum Graecorum, editio minor, 1847, Vol. I, p.253 at Google Books.
  4. Julije Poluks, Onomasticon, VII, 40; X, 135.
  5. Atenej, Deipnosophistae, VII, 328.
  6. Atenej, op. cit. I, 34d.
  7. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, s.v. Nicochares.
  8. Aristotel, Poetika, 2 1448a.
  9. William Smith (ur.), Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, 1870, loc. cit.

Eksterni linkoviUredi