Nicola Salvi

Nicola Salvi (Rim, 6. august 1697. - Rim, 8. februar 1751.) bio je talijanski barokni arhitekt, poznat po Fontani di Trevi koju je podigao krajem 18. vijeka.^[1]

BiografijaUredi

Salvi je bio učenik Antonia Valerija i Antonia Canevarija, sa kojim je 1727. otišao u Portugal i radio sa njim kao njegov suradnik. Istakao se kao scenograf za vatromet organiziran 1728. na rimskoj Piazzi di Spagna.^[1] Nakon tog je 1732. sudjelovao na natječajima za fasadu Bazilike San Giovanni in Laterano i Fontanu di Trevi, na kom je pobjedio.^[1] Kod te fontane došao je na vidjelo njegov talent za teatarsku scenografiju, on se sjajno poigrao kontrastom između statičnog kamena i nezauztavljive dinamike vode. Dok je radio na fontani istovremeno se bavio i projektiranjem, negdje oko 1738. napravio je projekt za rekonstrukciju enterijera crkve Santa Maria in Gradi u Viterbu i za kapelu sv. Ivana Krstitelja za lisabonsku crkvu São Roque i za proširenje palače Chigi-Odescalchi u Rimu 1745.^[1]

U svakom slučaju Fontana di Trevi ispala je njegov amblematski rad, kog nije uspio vidjeti jer su skulpture za fontanu isklesane tek nakon njegove smrti.^[1]