Niccolò Leonico Tomeo
Niccolò Leonico Tomeo (alb. Νikolla Thomai; Venecija, 1456 – Padova, 1531) je bio venecijanski akademik i predavač, porijeklom iz Epira, profesor filozofije na Sveučilištu u Padovi. Tomeo je bio jedan od prvih učitelja albanskog podrijetla koji je predavao grčki u Padovi.
| Niccolò Leonico Tomeo | |
|---|---|
 Niccolò Leonico Tomeo | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1. 2. 1456. Venecija (Mletačka Republika) |
| Smrt | 28. 3. 1531. (dob: 75) Padova (Mletačka Republika) |
Biografija uredi
Rođen je u Veneciji 1456. u obitelji epirskog podrijetla iz Drača. Poslan je u Firencu, gdje je studirao grčku filozofiju i književnost pod paskom Demetriosa Chalkokondylesa. 1497. Sveučilište u Padovi imenovalo je Tomeja svojim prvim službenim učiteljem grčkog teksta Aristotela. 1504. izabran je za nasljednika Giorgia Valle na grčkom stolcu u Veneciji, ali budući da Tomeo to mjesto nije shvatio ozbiljno, naslijedio ga je Marco Musuro 1512. Tomeo je 1524. objavio zbirku filozofskih dijaloga na latinskom jeziku, od kojih je prvi naslovio Trophonius, sive, De divinatione. Divili su mu se učenjaci poput Erazma zbog njegovih filoloških vještina. Od kada je Sveučilište u Padovi ponovno otvoreno nakon rata Cambraiske lige (okonč. 1516), Tomeo je predavao na sveučilištu do svoje smrti 28. ožujka 1531.
Djela uredi
- Aristotelis Parva quae vocant Naturalia (Venecija 1523)
- Trophonius, sive, De divinatione (1524)
- Bembo sive de immortalitate animae (1524)
- Opuscula. Ex Venetiis (Venecija 1525)
- Conversio in Latinum atque explanatio primi libri Aristotelis de partibus animalium… nunc primum ex authoris archetypo in lucem aeditus. G. Farri (Venecija 1540)