Nišan Radivoja Oprašića
Nišan Radivoja Oprašića je nadgrobnik podignut u vremenu prvih godina osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. To je druga polovina XV-og i XVI stoljeće, kada se još uvijek prepoznaje snažan uticaj klesarske tradicije stećaka.[1] Dolazak islama i sam proces islamizacije nije zatirao narodne običaje i navike stanovnika nekadašnjeg Bosanskog kraljevstva.[2]
Opšta karakteristika ovih nadgrobnih spomenika odlikuje se u njihovim relativno velikim dimenzijama i reljefnim motivima koji su direktno preneseni sa stećaka.[3]
Prenesen je iz sela Oprašići kod Rogatice, susjednog sela Brankovića u Botaničku baštu Zemaljskog muzeja u Sarajevu.[4]
Nacionalni spomenik uredi
Nišan je dio zbirke od 33 kamena spomenika iz srednjeg vijeka. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. juna 2019. godine, donijela je odluku da se zbirka proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[5][6] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Amir Pašić (predsjedavajući), Goran Milojević i Radoje Vidović.
Opis uredi
Po obliku i ukrašavanju nišan je sličan nišanu Mahmuta Brankovića, što upućuje na to da je oba nišana isklesao isti majstor i da je vojvoda Radivoj bio roda Brankovića, jer se služio istim grbom.
Oblika je četverostranog stupa, sa piramidalnim završetkom. Dvije suprotne strane piramidalnog završetka imaju po jednu polujabuku.
Na sadašnjoj zapadnoj vertikalnoj strani je najprije plastična predstava lava, vrlo slična onoj na Brankovića obelisku, a ispod toga je urezan mač. Na istočnoj strani se nalazi plastičan topuz.
Pri vrhu vertikalnih strana se proteže urezana linija. Sa južne strane obelisk ima koplje sa zastavicom, a sa sjeverne disk u kojemu su urezane dvije koncentrične kružnice i kružno središte nešto ispupčenije. Urezanim kosim linijama disk je spojen sa vodoravnom linijom pri vrhu stranice. Ispod toga je jedna polujabučica, ispod koje je polumjesec, a opet ispod njega su dvije polujabučice.
Epitaf i tumačenja uredi
Natpis je pisan srednjovjekovnom bosanskom epigrafskom ćirilicom, i transliteracija glasi:
A si(j)e bilegь počtenoga vit(e)za voevode (vojvode) Radivoě (Radivoja) Oprašića. Dokle bihь počteno i glas(i) to (glasovito) prebihь (živjeh). I legohь u tuđoj zemlji, a bileg mi stoji na baštini.
O Radivoju Oprašiću nema historijskih podataka, ali po detaljima nišana vidi se da je bio pripadnik bosanskog plemstva. Po motivima lava se zaključuje da je kao i Mahmut Branković pripadao feudalnoj porodici Brankovića. Po dolasku Osmanlija, postao je njihov funkcioner, priznat mu je društveni status i ostao u staroj vjeri.[3]
Reference uredi
- ↑ „Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije”. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nihad Klinčević: bosanski nišani”. www.academia.edu, 2018. Pristupljeno 9. 2. 2022.
- ↑ 3,0 3,1 „Šefik Bešlagić: Nišani XV i XVI vijeka Bosne i Hercegovine”. ANUBIH, DJELA, KNJIGA LIII - Odjeljenje društvenih nauka, Sarajevo 1978.. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Zijad Halilović, Azra Delalić: Srednjovjekovni kameni spomenici u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovin”. ANUBiH - Godišnjak, 2021. Arhivirano iz originala na datum 2022-08-17. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ↑ „Nacionalni spomenici u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 31. 7. 2022.[mrtav link]
- ↑ „Zbirka antičkih i srednjovjekovnih kamenih spomenika u Zemaljskom muzeju u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 31. 7. 2022.[mrtav link]
