Nezim Frakulla

Nezim Berati (oko 1680–1760), poznat i kao Nezim Frakulla ili Ibrahim Nezimi, bio je prvi veliki pjesnik tzv. bejtadžijske književnosti, kako se nazivaju književna djela koja su u muslimanskoj tradiciji stvarali albanski književnici na albanskom jeziku ali uz uporabu arapskog pisma. Rođen je u selu Frakulu blizu Fiera, a dio života živio je u Beratu. Frakulla je studirao u Istanbulu, gdje je pisao svoju prvu poeziju na turskom, perzijskom i možda arapskom jeziku, uključujući dva divana. Oko 1731. godine vratio se u Berat, gdje je bio uključen u književno rivalstvo s drugim pjesnicima tog razdoblja, posebno s Imamom Alijom, beratskim muftijom. Između 1731. i 1735. godine sastavio je jedan divan i raznu drugu poeziju na albanskom jeziku, uključujući i omanji albansko-turski rječnik u stihu. Iako ne posjedujemo njegov cijeli izvorni divan, postoje kopije nekih 110 pjesama iz njega. Neki od njegovih stihova uglazbljeni su i usmeno su se prenosili tijekom stoljeća. Nezim Frakulla tvrdio je da je prvi sastavio divan na albanskom jeziku.

Pjesme Nezima Frakulle, temeljene na mislima iz sufizma, odražavale su različite tradicije koje su se njegovale tijekom osmanskog doba.

Frakullin divan uključuje stihove koji se kreću od panegirika o lokalnim pašama i vojnim pohodima, do oda prijateljima i pokroviteljima, kao i pjesme o udaljenosti i čežnji za njegovim prijateljima i ljubavnicima, pjesme s opisima prirode u proljeće, religioznim stihovima i, posebno, ljubavne pjesme. Pjesničke slike njegovih gazala (vrste arapske ljubavne poezije), od kojih su neki posvećene njegovom nećaku, odražavaju motive iz arapske, perzijske i turske poezije s mnogim klasičnim temama, metaforama i aluzijama.[1]

ReferenceUredi

Vanjske vezeUredi