Nezavisna Albanija
Shqipëria e Pavarur
Nepriznata privremena vlada
  
1912.1914.   
Zastava Grb
Zastava Amblem (1913–14)
Himna: "Himni i Flamurit"
(sh. "Himna Zastavi")
Lokacija Albanije
Lokacija Albanije
Mapa de iure granica nezavisne Albanije prema Londonskom sporazumu iz 1913. godine
Glavni grad Vlora
Jezik/ci albanski jezik
Religija islam, kršćanstvo
Vlada Parlamentarizam
Državni poglavar
 - 1912. – 1914. Ismail Qemali
 - 1914. Fejzi Alizoti (v.d.)
Premijer
 - 1912. – 1914. Ismail Qemali
 - 1914. Kontrolna komisija
Legislatura Vlorska skupština
 - Gornji dom Senat Albanije
Historija
 - Deklaracija nezavisnosti 28. studenog 1912.
 - Knez prihvatio tron 21. veljače 1914.
Valuta LMU franak
Danas dio  Albanija

Nezavisna Albanija (alb. Shqipëria e Pavarur) je bila međunarodno nepriznata parlamentarna država osnovana u Valoni (tada Osmansko Carstvo a danas Republika Albanija) 28. novembra 1912. Njena skupština je bila formirana istog dana dok su vlada nezavisne Albanije i njen senat formirani 4. decembra 1912.

Delegacija Albanije je podnela memorandum učesnicima Londonske konferencije zahtevajući međunarodno priznanje nezavisne Albanije. Na početku konferencije je doneta odluka da će područje Albanije biti pod suverenitetom Osmanskog Carstva. Zahtevi Albanije za međunarodnim priznanjem koji su bazirani na pravu etničkih Albanaca na samoopredeljenje nisu uvaženi i Londonski ugovor o miru potpisan 30. maja 1913 je podelio teritoriju nezavisne Albanije između Srbije, Grčke i Crne Gore, smanjujući na takav način teritoriju Albanije na centralnu Albaniju pretvorenu u protektorat velikih sila. Ambasadori velikih sila su se ponovo sastali 29. jula 1913 i odlučili da formiraju novu državu, Kneževinu Albaniju kao ustavnu monarhiju. Konačno, Bukureškim ugovorom potpisanim u avgustu 1913 nova nezavisna država je stvorena, Kneževina Albanija, čime je oko 30% etničkih Albanaca ostavljeno van granica nove države[1] jer su živeli na teritoriji Albanije koju su međusobno podelile susedne države.

Naziv

Naziv države koji je preciziran u tekstu Albanske deklaracije o nezavisnosti je Albanija (alb. Shqipëria).[2] Često se naziva "nezavisna Albanija" (alb. Shqipëria e Mosvarme)[3], "Albanska država" [4] (alb. Shteti Shqiptar) ili "nezavisna država Albanija"[5][6] (alb. Shteti i pavarur shqiptar)[7].

Politički sistem

Nezavisna Albanija osnovana 28. novembra 1912 je prva Albanska država u modernoj istoriji.[8] Bila je parlamentarna država a ne monarhija.[9] Pojedini izvori je tretiraju kao Republiku Albaniju [10][11] ili Albansku Republiku.[12]

Albanija je postala nezavisna država na osnovu četiri ustavotvorne odluke Skupštine u Valoni od 28. novembra 1912.[13]:

  1. Albanija počev od danas treba da bude samostalna, slobodna i nezavisna
  2. sa privremenom vladom
  3. i većem staraca (senatom) izabranim da pomaže i nadgleda rad vlade
  4. dok će komisija biti poslata u Evropu da brani Albanske interese pred Velikim Silama

Teritorija

Teritorija Nezavisne Albanije je bila mnogo veća od teritorije koju obuhvata savremena Republika Albanija jer se sastojala od teritorija koje su obuhvatale sledeća četiri Osmanska vilajeta: Kosovski, Bitoljski, Skadarski i Janjinski Vilajet.[14][15] Londonskim mirovnim ugovorom potpisanim 30. maja 1913 je teritorija Albanske države smanjena na njen centralni deo pošto je značajan deo teritorije na koji je Albanija polagala pravo podeljen između Balkanskih saveznika (veliki deo severne i zapadne Albanije je dat Srbiji i Crnoj Gori, dok je južni region Čamerije postao deo Grčke.[16] Kosovo je takođe bilo proglašeno delom nezavisne Albanije u 1912 godini ali je Londonskim ugovorom predato Srbiji na insistiranje Rusije.[17]

Jedini deo Nezavisne Albanije koji je kontrolisala njena vlada je bila teritorija Valone, Berata, Fjera i Lušnja.[18]

Istorija

Albanski Vilajet

 
Albanski pobunjenici zauzimaju Skoplje u avgustu 1912
Glavni članak: Albanski vilajet

Do septembra 1912 Osmansko carstvo je sprovodilo smišljenu podelu Albanaca na četiri etnički heterogena vilajeta kako bi sprečilo Albansko nacionalno ujedinjenje.[19] Reforme koje su uveli Mladoturci su izazvale pobunu Albanaca koja je trajala u periodu januar-avgust 1912.[20] Još u januaru 1912 je Hasan Priština, Albanac koji je bio poslanik u parlamentu Osmanskog carstva, javno upozorio članove parlamenta da će politika koju vodi mladoturska vlada izazvati revoluciju u Albaniji.[21] Pobuna je bila uspešna i do avgusta 1912 pobunjenici su uspeli da zauzmu čitav Kosovski vilajet (uključujući Novi Pazar, Sjenicu, Prištinu i čak i Skoplje), deo Skadarskog vilajeta (uključujući Elbasan, Përmet i Leskovik), Konicu u Janjinskom vilajetu i Debar u Bitoljskom vilajetu.[22] Vlada Osmanskog carstva je okončala Albansku pobunu time što je 4. septembra 1912 prihvatila sve zahteve pobunjenika koji su se odnosili na uspostavu autonomnog pravnog i administrativnog sistema za Albance u okviru jednog vilajeta, Albanskog vilajeta.[23]

Prvi balkanski rat

Glavni članak: Prvi balkanski rat
 
Teritorija pod kontrolom Albanije nakon osmanskog poraza u Prvom balkanskom ratu

Uspeh Albanskih pobunjenika je poslao snažan signal susednim državama da je Osmansko Carstvo slabo..[24] Povrh toga, Srbija se protivila planovima za uspostavljanje Albanskog vilajeta jer je želela da podeli evropsku teritoriju Osmanskog Carstva sa ostalim članicama Balkanskog saveza.[25] Dogovoreno je da osvojena teritorija do njene podele ima status kondominijuma.[26]

Albanski lideri, predvođeni Faikom Konicom i Fanom Nolijem, su organizovali veliki miting 7. oktobra 1913 u Bostonu. Odlučili su da Albanci treba da budu "potpuno sjedinjeni sa Osmanskom vladom u borbi protiv neprijatelja carstva" jer "ukoliko Turska bude poražena Balkanski saveznici će rasparčati Albaniju".[27] Ovakva odluka je bila skopčana sa velikim rizikom jer bi u slučaju poraza Osmanskog Carstva učešće Albanaca u Balkanskim ratovima na Osmanskoj strani poslužilo kao opravdanje Balkanskim saveznicima da međusobno podele Albaniju kao bivšu Osmansku provinciju.[28] Albanci mobilisani u Osmansku armiju su se u suštini više borili za svoju državu nego za Osmansko Carstvo.[29]

Tokom Prvog Balkanskog Rata udružene armije Balkanskih saveznika su nadjačale brojčano i strateški inferiornu Osmansku armiju i brzo ostvarile značajan uspeh. One su okupirale skoro čitavu teritoriju Osmanskog Carstva u Evropi, uključujući i teritoriju Albanskog Vilajeta.[30]

Početkog Novembra 1912 pojedini Albanaci su apelovali kod Franje Josifa II, cara Austrougarskog carstva, objašnjavajući težinu situacije u njihovoj državi jer su delovi četiri vilajeta bili okupirani od strane Balkanskih saveznika.[31] Austrougarska i Italija su se snažno protivile izlasku Srpske armije na Jadransko more jer je to bilo percipirano kao pretnja njihovoj dominaciji Jadranskim morem zbog opasnosti da Srpska Jadranska luka postane Ruska baza.[32] Ismail Ćemali, Albanac koji je bio bivši poslanik u Osmanskom carstvu, je osigurao podršku Austrougarske za autonomiju Albanije u okviru Osmanskog Carstva, ali ne i podršku nezavisnosti Albanije.[33]

Svealbanski kongres

Ismail Ćemali je pozvao pojedine Albance stanovnike različitih delova Albanskog vilajeta da dođu na Svealbanski kongres[34][35] koji se održavao u Valoni 28. novembra 1912.[36] Na početku zasedanja Ismail Ćemali je istakao da su prava Albanaca osvojena tokom nedavnih Albanskih pobuna ugrožena i objasnio učesnicima kongresa da bi trebalo da učine sve što mogu da spasu Albaniju.[37] Zatim je izvršena provera dokumenata[38] jer je bilo odlučeno da se svaka kaza Albanskog vilajeta računa kao jedan glas, nezavisno od broja prisutnih Albanaca iz te kaze.[39] Učesnici ovog kongresa se u Albaniji smatraju Očevima Osnivačima Albanije.

Posle proglašenja nezavisnosti

 
Karikatura objavljena u februaru 1913 koja prikazuje Albaniju kako se brani od susednih država. Crna Gora je predstavljena kao majmun, Grčka kao leopard koji napada Janjinu a Srbija kao zmija. Tekst na Albanskom glasi:"Bežite od mene! Krvožedne zveri!"

Vojska Kraljevine Srbije je 29 novembra 1912 osvojila Drač bez borbe i uspostavila Drački okrug sa četiri sreza: Drač, Lješ, Elbasan i Tirana.[40][41] Nove srpske vlasti su bile suočene sa velikim poteškoćama u upravljanju novim okrugom jer su sve udaljene postaje srpske vojske sa malim brojem vojnika bile uništene u roku od nekoliko dana.[42]

Međunarodni odnosi Albanije su počeli da funkcionišu na državnom nivou pošto je Albanija proglašena nezavisnom i prvi diplomatski napori njene vlade su bili usmereni ka obezbeđivanju međunarodnog priznanja za Albansku državu.[43] U decembru 1912 delegacija Albanije je uručila memorandum učesnicima Londonske konferencije zahtevajući, na bazi prava etničkih Albanaca, međunarodno priznanje nezavisne Albanije čija je teritorija sačinjena od čitavog Kosovoskog vilajeta, zapadne Makedonije uključujući i Skoplje i Bitolj kao i čitavu teritoriju Epira sve to Arte.[44]

Oko 120 vodećih političara i intelektualaca iz Albanije je prisustvovalo Albanskom Kongresu u Trstu u periodu 27. februar - 6. mart 1913 zahtevajući od Velikih Sila priznanje političke i ekonomske nezavisnosti Albanije.[45][46] Isa Boljetinac i Ismail Ćemali su putovali u London u martu 1913 u cilju pridobijanja podrške Velike Britanije njihovoj novoosnovanoj državi.[47] Janjinu su 6. marta zauzele snage Kraljevine Grčke.[48] U martu 1913 je grupa od 130 (ili 200) vojnika Kraljevine Srbije ubijena u blizini Prizrena od strane Albanskih pobunjenika u osvetničkoj akciji zbog represije koju je organizovala Srpska vojska.[49]

U aprilu 1913 armija Kraljevine Srbije se povukla iz Drača ali je ostala u drugim delovima Albanije. Kraljevina Crna Gora je uspela da zauzme Skadar 23. aprila 1913 posle šestomesečne opsade. Međutim, po završetku rata su Velike Sile prisilile Crnu Goru da se povuče iz Skadra u maju 1913.

U maju 1913 delegacija Albanije je zahtevala u Londonu da se imenuje Britanac na poziciju monarha planirane Kneževine Albanije, razmatrajući mogućnost da ponudi tron Obriju Herbertu.[50]

Londonski mir

Velike Sile nisu uvažile zahteve da prizanju nezavisnost Albanije.[51] Na početku Londonske konferencije u Decembru 1912 ambasadori svih šest Velikih Sila su odbili planove da se formira nezavisna Albanija.[52] Naprotiv, odlučile su da Albanija ostane pod suverenitetom Osmanskog Carstva i da njena vlada ima određenu autonomiju.[53] Pošto je postalo očigledno da će Osmansko Carstvo izgubiti čitavu teritoriju Makedonije i time kopnenu vezu sa Albanijom, Velike Sile su shvatile da treba da promee svoju odluku.[54]

Londonskim ugovorom o miru potpisanim 30. maja 1913 je značajan deo teritorije na koju je nezavisna Albanija polagala pravo podeljen između Balkanskih saveznika čime je teritorija Albanije svedena na njen centralni deo.[55]

Posle Londonskog mira

U septembru 1913 nezavisna Albanija je tajno pomagala i podržavala Ohridsko-Debarski ustanak jer je Ismail Ćemali smatrao da je nezavisna Albanija previše slaba da bi se otvoreno sukobila sa Kraljevinom Srbijom.[56] Čemali je naredio istovremeni napad Albanskih snaga predvođenih Isom Boljetincem i Bajramom Curijem na region Prizrena.[57] Episkupija (Piškopeja) je bila zauzeta 20. septembra 1913.[58] Lokalno albansko i Bugarsko stanovništvo je proteralo Srpske vojnike i državne činovnike i formirale liniju fronta 15km istočno od Ohrida. Lokalna uprava je bila ustanovljena u Ohridu.[59] Oko 100.000 vojnika Kraljevine Srbije je ugušilo ustanak u roku od nekoliko dana. Hiljade su bile ubijene a desetine hiljada stanovnika su pobegle u Bugarsku i Albaniju da bi spasile svoj život. Prema izveštaju Međunarodne Komisije Karnegijeve Fondacije za Međunarodni Mir broj izbeglica Albanske nacionalnosti je bio 25.000.[60]

Esad Paša Toptani, takođe bivši poslanik u parlamentu Osmanskog Carstva, je 16. oktobra 1913 formirao Republiku Centralnu Albaniju sa administrativnim centrom u Draču.[61] Toptanijeva država je takođe bila kratkotrajna i nepriznata a njena teritorija je bila između reka Mat na severu i Škumbin na jugu. Ona je dodatno podelila već okrnjenu teritoriju Albanije. Toptani je osporavao status privremene vlade i poricao da je Ćemalijeva vlada legitimna ističući da je u pitanju "privatna kreacija grupe ljudi"[62][63] U julu 1913 Ismail Ćemali je bezuspešno pokušao da primiri Toptanija tako što ga je postavio za Ministra spoljnih poslova.[64] Toptani je takođe, kao i Ćemali nešto ranije, bio prisiljen od strane Velikih Sila da se povuče 1. februara 1914.[65]

U novembru 1913 pro-Osmanske snage u Albaniji su ponudile Albanski tron ministru rata Osmanskog Carstva Izet Paši, koji je bio poreklom Albanac.[66] Osmansko Carstvo je poslalo agente da podstiču pobune u nadi da će povratiti Osmanski suverenitet nad Albanijom.[67] Izet Paša je poslao majora Bećira Grebenalija, takođe Albanca, da bude jedan od njegovih glavnih predstavnika u Albaniji. Privremena vlada pod kontrolom Ismaila Ćemalija je zarobila i likvidirala majora Bećira Grebenalija.

Politika

 
Ismail Qemali na proslavi prve godišnjice zasedanja skupštine na kojem je deklarisana nezavisnost Albanije

Deklaracija nezavisnosti

Na početku zasedanja Ismail Ćemali je istakao da je jedini način da se spreči podela teritorije Albanije između Balkanskih saveznika da se ona konstituiše kao nezavisna država odvajanjem od Osmanskog Carstva.[68] Ćemalijev predlog je jednoglasno usvojen i odlučeno je da se potpiše deklaracija o nezavisnosti Albanije u ime konstituisane Skupštine u Valoni (alb. Kuvendi i Vlorës) čiji su članovi predstavnici svih područja Albanije.[69] Deklaracijom o nezavisnosti Albanije je Skupština u Valoni odbacila autonomiju koju je Albanskom vilajetu dodelilo Osmansko Carstvo u svojim planovima od samo nekoliko meseci ranije.[70] Postignut je konsenzus za potpunu nezavisnost.[71]

U Valoni 15/28 Novembra 1328/1912.
Na osnovu govora predsednika Ismaila Kemal Bega, u kojem je govorio o velikim nedaćama sa kojima se danas suočava Albanija, svi delegati su jednoglasno odlučili da će Albanija od danas biti samostalna, slobodna i nezavisna.[72]

Zasedanje je tada prekinuto i članovi novoformirane nacionalnog parlamenta su otišli u kuću Ismaila Ćemalija, zajedno sa njim se popeli na sprat i izašli na terasu sa koje je Ćemali pred grupom okupljenih ljudi mahao zastavom urađenom po modelu zastave koju je nekada koristio Skenderbeg.[73]

Vlada i Senat

Formiranje vlade nove države je odloženo za četvrtu sednicu skupštine održanu 4. decembra 1912 da bi se sačekao dolazak predstavnika svih krajeva Albanije u Valonu.[74] Tokom te sednice članovi skupštine su izabrali Privremenu Vladu Albanije.[75] To je bila vlada sastavljena od deset ministara predvođenih Ismailom Ćemalijem do njegovog povlačenja 22 januara 1914.[76] Skupština je takođe formirala i Senat Albanije (alb. Pleqësi) koji bio sastavljen od 18 članova skupštine i preuzeo savetodavnu ulogu u pogledu privremene vlade Albanije.[77]

 
Nezavisna Albanija
 
Kneževina Albanija
 
Albanska Republika
 
Albanska Kraljevina
 
Albanska Kraljevina pod Italijom
 
Albanska Kraljevina pod Fašističkom Nemačkom
 
Socijalistička Republika Albanija
 
Republika Albanija
1912–1914 1914–1925 1925–1928 1928–1939 1939–1943 1943–1944 1944–1992 since 1992

Ismail Ćemali je postavljen na poziciju prvog premijera nezavisne Albanije.[78] Na istoj sednici održanoj 4. decembra 1912 skupština je imenovala ostale članove vlade[79]:

  • Predsednik vlade (i de fakto šef države): Ismail Ćemali
  • Zamenik predsednika vlade: Dom Nikollë Kaçorri
  • Ministar Spoljnih Poslova (privremeno): Ismail Ćemali
  • Ministar Unutrašnjih Poslova: Myfit Bej Libohova (u julu 1913 Esad Paša Toptani)
  • Ministar Rata: General Mehmet Pashë Derralla (iz Tetova u Makedoniji)
  • Ministar Finansija: Abdi Toptani
  • Ministar Pravde: Petro Poga
  • Ministar Obrazovanja: Luiđ Gurakući
  • Ministar Javnih Usluga: Mithat Frašeri (iz Janjine u Grčkoj)
  • Ministar Poljoprivrede: Pandeli Cale
  • Ministar Pošte i Telegrafa: Lef Nosi

Javne usluge

 
Poštanska marka nezavisne Albanije, 16 jun 1913.

Samo nedelju dana pošto je Albanija deklarisana nezavisnom formirano je njeno prvo Ministarstvo Pošte i Telegrafa na čijem je čelu bio Lef Nosi. Nezavisna Albanija je preuzela pošte Osmanskog carstva i učinila značajne napore da učini poštanske usluge Albanije prepoznatljivima.[80] Pošte nezavisne Albanije su upotrebljavale poštanske pečate Osmanskog carstva sve dok ih krajem aprila i početkom maja 1913 nisu zamenili poštanskim pečatima Albanije. Na njima se u gornjem delu nalazilo ime mesta a u donjem delu naziv države Albanije (alb. Shqipenie).[81] Emisija prvih poštanskih maraka Albanije je obavljena 5 maja 1913. Albanija je 7 jula 1913 podnela zvaničan zahtev za prijem u Svetski poštanski savez.[82] Ovaj zahtev je odbačen a Albanija je postala član Svetskog poštanskog saveza tek 1922.[83]

Kada je Albanija ostvarila nezavisnost od Osmanskog carstva 1912 godine njen pravni sistem je nastavio da funkcioniše po Osmanskom običajnom pravu (tur. Mecelle) još određeno vreme.[84]

Posle proglašenja nezavisnosti 28 novembra 1912 zlatnici i srebrnjaci drugih država su bili u opticaju u Albaniji. Sve do 1926 Albanija nije imala svoju valutu. U nezavisnoj Albaniji je zvanična obračunska valuta bio franak Latinskog Monetarnog Saveza.[85]

Do 1912 obrazovanje u Albaniji je zavisilo od religije đaka. Muslimani su pohađali Osmanske škole, pravoslavni Grčke a u područjima u blizini slovenskih država stanovništvo je pohađalo Srpske ili Bugarske škole dok su katolici pohađali Italijanske ili Austrijske škole.[86] Kada je Albanija proglašena nezavisnom 1912 godine njena vlada je preduzela mere da zatvori strane škole i otvori Albanske.[87] U periodu 1912—1914 nije bilo mnogo mogućnosti za napredak u pogledu obrazovanja u Albaniji zbog političke nestabilnosti i izbijanja Prvog svetskog rata nedugo pošto je Albanija proglašena nezavisnom 1912 godine.[88] Prva svetovna škola na Albanskom jeziku je otvorena u Skadru 1913 godine.

 
Isa Boljetinac sa ljudima sa Kosova na ulicama Valone 1912 godine

Grupa boraca sa Kosova predvođenih Isom Boljetincem je bila prvi nukleus oružanih snaga Albanije[89] koje su osnovane 4. decembra 1912.[90]

Snage za sprovođenje zakona (žandarmerija i policija) nezavisne Albanije su osnovane 13. Januara 1913.[91] Oko 70 bivših Osmanskih oficira su bili angažovani kao oficiri snaga za sprovođenje zakona nezavisne Albanije. Prvi direktor policije Albanije je bio Halim Gostivarin dok su prvi komandanti žandarmerije bili Alem Tragjasin, Hysni Toskën, Sali Vranishtin and Hajredin Hekalin. Boja uniforme policije Albanije je bila sivozelena sa crveno-crnim okovratnicima.[92]

Privreda

Privreda Albanije je posle njenog proglašavanja nezavisnom državom 1912 godine bila bazirana na primitivnom ratarstvu i stočarstvu bez značajne industrije i sa veoma malo međudržavne trgovine.[93] Počev od 1912 Albanija je počela aktivnosti usmerene ka sprovođenju agrarne reforme kojom bi se vlasništvo nad obradivom zemljom prenelo sa velikih zemljoposednika na seljake.[94]

Posledice

 
Mapa Kneževine Albanije, teritorija koja je preostala posle podele Nezavisne Albanije

Mirovni ugovori potpisani u Londonu i Bukureštu 1913 godine su regulisali teritorijalne promene nastale po završetku Balkanskih ratova.[95] Pošto je Londonski mir potpisan ambasadori šest velikih sila su odlučili da formiraju novu državu, Kneževinu Albaniju, kao naslednu kneževinu.[96][97]

Tačka 1. Osniva se Albanija kao autonomna, suverena i nasledna kneževina po pravu primogeniture, što garantuju šest Sila. Kneza će odrediti šest Sila.[98]

– Odluka ambasadora šest Velikih Sila doneta 29 jula 1913 tokom 54. sednice ambasadorske konferencije

Velike Sile su odbile da priznaju Privremenu Vladu Albanije i osnovale su Međunarodnu kontrolnu komisiju zaduženu da se stara o administraciji novoosnovanom kneževinom do postavljenja novog monarha.[99][100] Prva agencija za sprovođenje zakona nove kneževine je bila Međunarodna Žandarmerija.

Mirovnim ugovorom iz Bukurešta, potpisanim 10. avgusta 1913, je stvorena međunarodno priznata Albanija kao nezavisna država.[101] Stvaranje Albanske države 1913 godine[102] posle Balkanskih ratova je bio njihov jedini politički rezultat.[103]

Kada je Ćemalijeva vlada samostalo sprovela određene aktivnosti, Velike Sile i Međunarodna Komisija za Kontrolu su prinudile Ćemalija da se povuče i napusti Albaniju.[104]

 
Vilhelm od Vida i njegova žena Princeza Sofi od Albanije po dolasku u Drač 7. Marta 1914.

Međunarodna kontrolna komisija je postepeno preuzela administraciju države i 1914. godine pripremila nacrt ustava (alb. Statuti Organik) koji je imao 216 članova. Ovaj ustav je bio osnova za stvaranje Nacionalne Skupštine sa zakonodavnim ovlašćenjima u Albaniji koja je bila projektovana kao nasledna ustavna monarhija.[105] Po ustavu je nova kneževina trebalo da ima, uz nekoliko izuzetaka, istu administrativnu organizaciju kao tokom Osmanskog Carstva.[106] Ona je trebalo da bude podeljena na sedam administrativnih područja, u svakom od njih bi bila izabrana tri predstavnika za nacionalnu skupštinu neposrednim izborima. Princ bi imenovao deset predstavnika a vođe sve tri religije (islam, pravoslavlje i katoličanstvo) bi takođe bili članovi nacionalne skupštine čiji mandat bi trajao četiri godine. Knez bi imao pravo da imenuje članove Ministarskog Saveta koji bi imao izvršna ovlašćenja.[107] Kada je Međunarodna kontrolna komisija 1914 godine uvela monarhističku formu vlasti politički sistem Albanije je postao monarhija.[108]

Najveća grupa Albanaca koji su ostali izvan nove države u bili Albanci sa Kosova, kolevke albanskog nacionalizma u 19 veku.[109] Nacistička Nemačka i Fašistička Italija su iskorišćavale nezadovoljstvo Albanaca nepreciznim etničkim granicama.[110]

Komemoracije

Od kada je Albanija 1912 godine deklarisana nezavisnom[111] svaki 28. novembar Albanci ma gde živeli u svetu proslavljaju kao svoj Nacionalni praznik (Dan Albanske Nezavisnosti ili Dan Zastave).[112] U Republici Albaniji se proslavlja kao državni praznik. Iako nije zvanično državni praznik Repulika Kosovo je 2011 ovaj dan proglasila praznikom na osnovu specijalne odluke predsednika Hašima Tačija.[113]

Publikacije sa konferencije posvećene proslavi 70 godina nezavisnosti Albanije organizovane u Novembru 1982 od strane Akademije Nauka Albanije su nosile naziv "Snage nacije protiv imperijalističkog diktata u organizaciji Albanske Države, 1912-1914: Izveštaj"[114] Akademija Nauka Albanije je 1992 organizovala naučnu konferenciju posvećenu osamdesetogodišnjici nezavisne Albanije i objavila dokument pod nazivom "Organizacija vlade, pravnog sistema i vojske Albanije (1912-1914).[115] Stogodišnjica osnivanja Nezavisne Albanije se obeležava 2012 godine.[116] Na dan otvaranja celogodišnje proslave 17. januara 2012 je održana posebna sednica parlamenta Republike Albanije na kojoj su bili prisutni predstavnici sa teritorija Kosova, Makedonije, Crne Gore, Preševa i Bujanovca, zajedno kao što su bili sto godina ranije.[117] Ministarstvo za turizam, pitanja kulture, omladine i sporta Republike Albanije je 22. decembra 2011 godine objavilo "Međunarodno takmičenje za izradu spomenika posvećenog stogodišnjici Deklaracije Nezavisnosti Albanije: 28. novembar 1912 – 28. novembar 2012".[118]

Galerija

Vidi još

Reference

  1. Elsie, Robert (2010), „Independent Albania (1912—1944)”, Historical dictionary of Albania, Lanham: Scarecrow Press, p. lix, ISBN 9780810873803, OCLC 454375231, »... about 30 percent of the Albanian population were excluded from the new state« 
  2. Islami, Selim; Kristo Frashëri, Aleks Buda (1968) (Albanian), Historia e popullit shqiptar, Prishtinë: Enti i botimeve shkollare i Republikës Socialiste të Serbisë, p. 352, OCLC 1906502, »Propozimet e kryetarit u aprovuan njëzëri e me entusiazëm nga delegatët, te cilët nënshkruan dokumentin historik ku thuhej: „ . . . Shqipëria me sot te bahet ne vehte, e lire ee mosvarme."« 
  3. Pirraku, Muhamet (19. 4. 2009.). „Cili Është Mesazhi I Emërtimeve “SHQIPËRIA SHTETËRORE””. AlbaniaPress.com : Agjensia Informative Shqiptare. Arhivirano iz originala na datum 2020-03-31. Pristupljeno 2012-03-28. »Shteti i projektuar nga Konferenca e Ambasadorëve në Londër, më 1913, si: “Principata e Shqipërisë” me shtrirjen vetëm në një pjesë të Bregdetit shqiptar, ... të më pak se një e treta e tokave të shtetit “Shqipëria e Mosvarme” e shpallur në Vlorë, më 28 nëntor 1912 (State designed by the Conference of Ambassadors in London in 1913, as: "The Principality of Albania" ... is less than a third of the terriory of "Independent Albania" declared in Vlora, on November 28, 1912)« 
  4. Puto, Arben; Academy of Sciences of Albania (1983), National forces against imperialist dictate in the organization of the Albanian State, 1912-1914, Tirana: "8 Nëntori" Pub. House, OCLC 11497570 
  5. Jansen, Suzanne (August 2006), The Kosovo Status Negotiations in 2006, Amsterdam: Universiteit van Amsterdam, p. 50, »The Proclamation of the Independent State of Albania, 1912« [mrtav link]
  6. Zolo, Danilo (2002), Invoking humanity : war, law, and global order, London: Continuum, p. 179, ISBN 9780826456564, OCLC 47844508, »In November 1912 the independent state of Albania was proclaimed at Vlore« 
  7. Omari, Luan (1994), „Shteti i pavarur shqiptar në vitet 1912-1914 [Independent state of Albania in the years 1912-1914”] (Albanian), Historia e shtetit dhe e së drejtës në Shqipëri [History of state and law in Albania], 2, Tiranë: Shtëpia Botuese Luarasi, OCLC 164822827, »Shteti i pavarur shqiptar në vitet 1912-1914 [Independent state of Albania in the years 1912-1914]« 
  8. Sokalski, Henryk J (2003). An ounce of prevention: Macedonia and the UN experience in preventive diplomacy. Washington, D.C.: United States Institute of Peace Press. str. 60. »The first Albanian state in modern history emerged in 1912.« 
  9. Barjaba, Kosta (2004), Albania's democratic elections, 1991-1997 : analyses, documents and data, Berlin: Edition Sigma, p. 188, ISBN 9783894042370, OCLC 57567449, »... the first independent Albanian state was conceived as a parliamentary state.... the High Council ... was elected by the Assembly...Thus, the first Albanian state can be seen as a parliamentary state and not as a monarchy.« 
  10. Gingeras, Ryan (2009), Sorrowful shores : violence, ethnicity, and the end of the Ottoman Empire, 1912-1923, Oxford: Oxford University Press, ISBN 9780199561520, OCLC 251212020, »the declaration of Republic of Albania in 1912« 
  11. Greville Pounds, Norman John (1969), Eastern Europe, Chicago: Aldine Pub. Co, p. 819, OCLC 5671, »... policy of seeking autonomy within it was no longer practical. The Albanian leaders therefore turned to one off seeking complete independence and in November 1912 proclaimed the Republic of Albania« 
  12. R King, Robert (1973), Minorities under communism; nationalities as a source of tension among Balkan Communist states, Cambridge: Harvard University Press, p. 140, ISBN 9780674576322, OCLC 736902, »... the Albanian Republic was proclaimed in 1912)...« 
  13. „Essential Characteristics of the State (1912—1914)”, Studia Albanica, 36, Tirana: L'Institut, 2004, p. 18, OCLC 1996482, »Essential Characteristics of the State (1912—1914) ... Albanian state started its independent life trough four important constitutional decisions that we already know: 1.Albania must become independent and free 2. ... under a temporary government 3. A group of Wise Men have to be elected for supporting and controlling the government 4. A Commission has to be sent to Europe in order to represent the Albanian issue in front of the great Kingdoms« 
  14. W. Willoughby, Westel; Charles Ghequiere Fenwick (1919), „Albania (1912—1914)”, Types of restricted sovereignty and of colonial autonomy, Washington: United States of America, National government publication, p. 15, OCLC 6518463, »Albania is composed of former Turkish Provinces of Scutari and Yanina, with parts of Kossovo and Monastir« 
  15. Eberhardt, Piotr (2003), Ethnic groups and population changes in twentieth-century Central-Eastern Europe : history, data, and analysis, Armonk, N.Y.: M.E. Sharpe, p. 356, ISBN 9780765606655, OCLC 48383528, »The Albanian state at this time was larger than its counterpart today and comprised territories belonging to the former Turkish provinces (vilayets) of Shkoder,... Skopje,...Bitola,... and Janina...« 
  16. Vickers 1999: str. 70 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFVickers1999 (help)

    ... the Conference nevertheless awarded the Balkan allies large areas of Albanian-claimed territory... A major part of northern and western Albania went to Serbia and Montenegro, while Greece received the large southern region of Chameria, leaving the Albanian state reduced to the central regions ...

  17. Rakowska-Harmstone, Teresa; Piotr Dutkiewicz, Agnieszka Orzelska (2006), New Europe : the impact of the first decade, 2, Warsaw: Institute of Political Studies; Polish Academy of Sciences, p. 37, ISBN 9788388490873, OCLC 749805563, »Kosovo was included in the independent Albania in 1912, but was given to the Serbs under the 1913 Treaty of London at Russia's insistence.« 
  18. Filipović, Gordana; Margot Milosavljević; Boško Milosavljević; Kordija Kveder; Milica Hrgović; Kristina Zorić; Zvonko Petnički (1989), Kosovo-past and present, Belgrade: Review of International Affairs, p. 71, OCLC 440832915, »The provisional government of Ismail Kemal held power only in Vlore Berat, Fier and Lushnje« 
  19. Hidryma Meletōn Chersonēsou tou Haimou (1967), Balkan studies: biannual publication of the Institute for Balkan Studies, 8, Thessaloniki: The Institute for Balkan Studies, p. 30, OCLC 1519050, »Ottoman government, although purposely keeping Albanians administratively divided into separate, ethnically non-homogeneous vilayets, in order to prevent any unification and national development...« 
  20. Gurakuqi, Romeo (November 2007). „The Highland Uprising of 1911” (php). Shoqata Dedë Gjo' Luli Association. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-25. Pristupljeno 2012-03-28. »It was provoked by the laws passed by the new regime that claimed to loyally implement the old fiscal policy on the extremely impoverished population, impose new heavy taxes upon people, forcefully recruit Albanians for the Turkish army, continue the process of the entire population disarmament, extend its absolute power all over Albania, even over those regions that had always enjoyed certain privileges.« 
  21. Zhelyazkova, Antonina (2000). „Albania and Albanian Identities”. International Center for Minority Studies and Intercultural Relations. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-10. Pristupljeno 2012-03-28. »At a parliamentary session in January 1912, ... Albanian deputy Hasan Prishtina warned that the reactionary policy of the Young Turks' government was going to lead to a revolution in Albania.« 
  22. Bogdanović, Dimitrije (November 2000) [1984]. „Albanski pokreti 1908-1912.”. u: Antonije Isaković (Serbian). Knjiga o Kosovu. 2. Belgrade: Serbian Academy of Sciences and Arts. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-31. Pristupljeno 2012-03-28. »... ustanici su uspeli da ... ovladaju celim kosovskim vilajetom do polovine avgusta 1912, što znači da su tada imali u svojim rukama Prištinu, Novi Pazar, Sjenicu pa čak i Skoplje... U srednjoj i južnoj Albaniji ustanici su držali Permet, Leskoviku, Konicu, Elbasan, a u Makedoniji Debar...« 
  23. Shaw, Stanford J.; Ezel Kural Shaw (2002) [1977]. „Clearing the Decks: Ending the Tripolitanian War and the Albanian Revolt”. History of the Ottoman Empire and modern Turkey. 2. United Kingdom: The Press Syndicate of University of Cambridge. str. 293. ISBN 0-521-29166-6. »Therefore, with only final point being ignored, on September 4, 1912 the government accepted proposals and the Albanian revolt was over« 
  24. Warrander, Gail; Verena Knaus (November 2007). Kosovo. United States of America: The Globe Pequot Press. str. 12. ISBN 1-84162-199-4. »At the same time the rebellion sent strong signal to Kosovo neighbors that the Ottoman Empire was weak.« 
  25. „Report of the International Commission to Inquire into the Causes and the Conduct of the Balkan Wars”. Washington D.C.: Carnegie Endowment for International Piece. 1914. str. 47. »The Servians hastened to oppose the plan of a "Greater Albania" by their plan for partition of Turkey in Europe among the Balkan States into four spheres of influence.« 
  26. „Report of the International Commission to Inquire into the Causes and the Conduct of the Balkan Wars”. Washington D.C.: Carnegie Endowment for International Piece. 1914. str. 49. »In a few weeks the territories of Turkey in Europe .. by the Balkan allies....in their hands as condominium« 
  27. Ermenji 1968

    "Shoqëria e Zezë për Shpëtim". Faik Konitza, Fan Noli e të tjerë nuk besonin se do të thyhej Turqia prej Ballkanikëvet dhe nuk kishin shpresë për Shqipërinë tek mprojtja e Austrisë. Prandaj në një mbledhje të madhe që mbajti Federata Vatra, në Boston, më 7 të Tetorit, udhëheqësit e kolonisë nuk shihnin tjetër mënyrë shpëtimi veçse duke u pështetur tek Turqia. Të gjithë të pranishmit u habitën kur dëgjuan prej krerëvet të tyre se interesi dhe detyra e Shqiptarëvet ishte që "të bashkohëshin plotësisht me qeverinë otomane kundër armiqve të Perandorisë". Sepse "po të thyhej Turqia, shtetet ballkanikë do t'a coptonin Shqipërinë."

  28. Ermenji 1968

    ..Ky mendim ishte i urtë nga njëra anë, por paraqiste rreziqe nga ana tjetër: sikur të thyhej Turqia, siç u thye, Shqiptarët do të pësonin fatin e saj, ose të paktën do t'iu jepnin shtetevet ballkanikë një arësye më shumë përpara fuqivet të mëdha për t'a copëtuar Shqipërinë si një krahinë turke..

  29. Ermenji 1968

    ...Natyrisht, Turqia i mobilizoi Shqiptarët, por këta luftuan më fort për të mprojtur vendin e tyre kundër fqinjëvet,...

  30. Jelavich 1999: str. 100

    ...Balkan armies occupied Albanian territory...

  31. Pearson, Owen (2004). Albania in the Twentieth Century, A History. Volume I, Albania and King Zog: Independence, republic and monarchy 1908–1939. I.B. Tauris. str. 31. ISBN 978-1845110130. »appealed to the austrian emperor ... difficult situation of their country as parts of the four vilayets were under the occupation of Balkan allies« 
  32. Hall, Richard C. (2002) [2000], The Balkan Wars, 1912-1913: prelude to the First World War, New York: Routledge, p. 54, ISBN 0-415-22946-4, »The arrival of Serbian army on the Adriatic aroused strong diplomatic opposition from Austria-Hungary and Italy. They perceived the Serbs as a treat to their domination of the Adriatic Sea. In addition they feared that a Serbian Adriatic port could became a Russian base.« 
  33. Jelavich 1999: str. 100

    Kemal.. spoke with Habsburg foreign minister, Leopold von Berchtold, .. secured Habsburg support, but for Albanian autonomy rather than independence..

  34. Qemali, Ismail. „Ismail Kemal bey Vlora: Memoirs”. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-17. Pristupljeno 2012-03-28. »from all parts of the country to Valona, where a national congress was to be held« 
  35. Erickson, Edward J. (2003), „The Macedonian Campaigns, 1912”, Defeat in detail: the Ottoman Army in the Balkans, 1912-1913, Westport: Praeger publishers, p. 197, ISBN 0-275-97888-5, »Ismail Kemal Bey convened the Albanian Independence Congress« 
  36. Qemali, Ismail. „Ismail Kemal bey Vlora: Memoirs”. Arhivirano iz originala na datum 2010-06-17. Pristupljeno 2012-03-28. »...November 15th-28th, 1912...« 
  37. Nosi 2007

    ..Ismail Kemal bey... took the floor and explained... that they all must strive to do what is necessary to save Albania from the great perils it is now facing.... they began by checking the documents...

  38. Nosi 2007

    ...Albanians had ... uprisings that had taken ... in particular over the last four years, to preserve their rights and customs....all the steps needed to appease and satisfy the Albanians

  39. Nosi 2007

    .. The issue of voting was then brought to the fore and, after much discussion, it was decided that each region (kaza) should have only one vote, irrespective of the number of delegates it had.....

  40. Bogdanović, Dimitrije; Radovan Samardžić (1990). Knjiga o Kosovu: razgovori o Kosovu. Književne novine. str. 208. »На освојеном подручју су одмах успостављене грађанске власти и албанска територија је Де Факто анектирана Србији : 29. новембра је основан драчки округ са четири среза (Драч, Љеш, Елбасан, Тирана)....On conquered territory of Albania was established civil government and territory of Albania was de facto annexed by Serbia: On November 29 was established Durres County with four srez (Durres, Lezha, Elbasan, and Tirana)« 
  41. Petrović, Dragoljub S. (1990) (Serbian), Heterogenost stanovništva determinanta složenosti rešenja političkog statusa albanskog prostora (Heterogeneity of the population as determinant of the complexity of solving the political status of the Albania), pp. 237–271, OCLC 439985244, »Potom, 29. novembra 1912. formiran je Drački okrug u okviru kojeg su srezovi - Drač, Tirana, Elbasan i Lješ. ... On November 29, 1912 the Durres County was established and in it there were established the follwing districts - Durres, Tirana, Elbasan and Lezhe« 
  42. Antić, Čedomir (2010-01-02). „Kratko slavlje u Draču” [Short celebration in Durres] (Serbian). Večernje novosti. »Srpska vlast u Albaniji počela je vremenom da se suočava s velikim teškoćama. Mir stanovništva morao je da bude izdašno plaćan. Delovanje austrougarskih agenata i begova odanih sultanu činilo je ionako loše puteve nesigurnim. Tokom nekoliko dana uništene su usamljene stanice, koje su branili malobrojni srpski vojnici..« 
  43. Meta, Beqir (1996), „International Policy of Albania (1912—21)”, The European legacy : toward new paradigms, Fourth International Conference of the International Society for the study of European Ideas, 1, Cambridge, Mass.: MIT Press, p. 852, OCLC 757296639, »After the proclamation of independence on 28 November 1912 and the establishment of the national government, the international relations of Albania began to be instrumentalized in a state form. The first diplomatic acts of the government were efforts for its recognition and the recognition of the Albanian state... European diplomacy did not regard the government of Vlora as an important element of the Albanian state... The legitimate requests of the new Albanian state were not taken in consideration.« 
  44. Petrović, Dragoljub S., Heterogenost stanovništva determinanta složenosti rešenja političkog statusa albanskog prostora (Heterogamy of the population determining the complexity of solution of the political status of the territory of Albania), arhivirano iz originala na datum 2012-09-29, pristupljeno 2012-03-28, »Albanska delegacija je konferenciji u Londonu u decembru dostavila memorandum u kome se insistira na etničkim pravima. Ta Velika Albanija bi zahvatala Metohiju, Kosovo, zapadnu Makedoniju sa Skopljem i Bitoljem, na jugu čitav Epir do Arte. .... Delegation of Albania submitted to the London conference in December a memo in which they insist on the rights of ethnic Albanians. That Great Albania would encompass Kosovo, western Macedonia with Skopje and Bitola, and on the south the whole Epirus up to Arta.« 
  45. Mano, Nini (3. 7. 2010.). „Sotir Kolea, dhunimi i një patrioti (pas vdekjes)”. Gazeta Shqip. Arhivirano iz originala na datum 2011-10-03. Pristupljeno 2012-03-28. 
  46. Elsie, Robert. „Albanian Voices, 1962 - Fan Noli”. Robert Elsie's personal website. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-21. Pristupljeno 2012-03-28. »Congress of Trieste which was organized by his friend and rival Faik bey Konitza« 
  47. Herbert, Aubrey; Desmond MacCarthy (1924), Ben Kendim: a record of eastern travel, London: Hutchinson, OCLC 2339120, arhivirano iz originala na datum 2012-10-22, pristupljeno 2012-03-28, »In March 1913, Boletini accompanied Ismail Qemal bey Vlora to London to seek British support for the new country.« 
  48. Erickson, Edward J. (2003). Defeat in Detail: The Ottoman Army in the Balkans, 1912–1913. Westport, Connecticut: Greenwood Publishing Group. str. 313. ISBN 0275978885. »...the fall of Yanya on March 6...« 
  49. Aleksić-Pejković, Ljiljana (1986) (Serbo-Croatian), Naučni skup Srbija 1915. godine, Belgrade: Istorijski institut, p. 91, OCLC 18024095, »за освету због репресивних мера српске војске марта 1913 масакрирали су на спавању око 130 (или 200) војника једне чете« 
  50. Herbert, Aubrey (2011), Albania's Greatest Friend: Aubrey Herbert and the Making of Modern Albania, London ; New York: I.B. Tauris & Co., p. 93, ISBN 9781848854444, OCLC 749900667, »By May 1913...The Albanian delegates wished for a British sovereign and Ismail Kemal Vlora took the opportunity to ask Aubrey Herbert how he would respond if offered the throne« 
  51. Herbert, Aubrey (2011), Albania's Greatest Friend: Aubrey Herbert and the Making of Modern Albania, London ; New York: I.B. Tauris & Co., p. 64, ISBN 9781848854444, OCLC 749900667, »The provisional Government applied urgently for international recognition. There was no official response from Great Powers.« 
  52. Giaro 2007: str. 185

    The plan for independent Albanian state was rejected by the ambassadors of England, Germany, Austria-Hungary, France, Russia and Italy at their conference on 17 December 1912 in London.

  53. Petrović, Dragoljub S., Heterogenost stanovništva determinanta složenosti rešenja političkog statusa albanskog prostora (Heterogamy of the population determining the complexity of solution of the political status of the territory of Albania), arhivirano iz originala na datum 2012-09-29, pristupljeno 2012-03-28, »Na početku Londonske konferencije odlučeno je da je Albanija autonomna sa svojom upravom i priznavanjem sultana Turske kao vrhovnog sizerena.... At the beginning of the conference it was decided that Albania should be autonomous with its own government but under Ottoman suzerainty.« 
  54. Jelavich 1999: str. 101

    The representatives first decided that an autonomous Albania under continued Ottoman rule would be organized...This decision had to be changed in the spring of 1913, when it became obvious that the Ottoman Empire would lose all of Macedonia and thus its territorial connection with Albania.

  55. Vickers 1999: str. 70 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFVickers1999 (help)

    ... the Conference nevertheless awarded the Balkan allies large areas of Albanian-claimed territory... leaving the Albanian state reduced to the central regions ...

  56. Ćorović, Vladimir (1997). „Балкански ратови” (Serbian). Istorija srpskog naroda. Banja Luka / Belgrade: Project Rastko. Arhivirano iz originala na datum 2013-03-19. Pristupljeno 2012-03-28. 
  57. Aleksić-Pejković, Ljiljana (1986) (Serbo-Croatian), Naučni skup Srbija 1915. godine, Belgrade: Istorijski institut, p. 302, OCLC 18024095, »Највећи оружани упад изведен је крајем септембра 1913 у западну Македонију и област око Призрена... Исмаил Кемал је наложио избеглим арбанашким првацима, Бајраму Цуру, Иси Бољетинцу,... да са својим људима нападне српске области« 
  58. Sinani, Rakip (2005) (Albanian). Dibra dhe dibranët në faqet e historisë [Dibër and the Dibrans in the Pages of History]. Tiranë: KTISTALINA-KH. str. 150—160. ISBN 99943-625-8-5. 
  59. Гоцев, Димитър. Национално-освободителната борба в Македония 1912–1915, София 1981, с. 48 (Gotsev, Dimitar. The National Liberation Struggle in Macedonia, Sofia 1981, p. 124, Огнянов, Михаил. Македония-преживяна съдба, София 2002, с. 43
  60. Report of the International Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the Balkan Wars, published by the Endowment Washington, D.C. 1914, p. 182
  61. Elsie, Robert. „Introduction to Memorandum on Albania, written by Robert Elsie”. Switzerland: Web site of Robert Elsie, specialist on Albanian studies. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-17. Pristupljeno 2012-03-28. »On 16 October 1913, ... Toptani set up a rival government based in Durrës, called the Republic of Central Albania.« 
  62. Lakshman-Lepain, Rajwantee (September 2000), Dimitras, Panayote; Papanikolatos, Nafsika; Lenkova, Mariana i dr.., ur. (doc), Catholics of Albania, Center for Documentation and Information on Minorities in Europe - Southeast Europe (CEDIME-SE), p. 28, arhivirano iz originala na datum 2011-09-26, pristupljeno 2012-03-28, »The self-proclaimed provisional government of Ismail Qemal in Vlorë did not receive the general approval of the public and different forces from within the country (e.g. by Esad Pacha Toptani) contested the provisional government's status« 
  63. Toptani, Essad Pasha (April 16, 1919). „Memorandum on Albania”. Paris, France: Robert Elsie web site. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-17. Pristupljeno 2012-03-28. »governments ... in Vlora under the presidency of Ismail Kemal Bey ... was the personal creation of a number of men« 
  64. Herbert, Aubrey (2011), Albania's Greatest Friend: Aubrey Herbert and the Making of Modern Albania, London ; New York: I.B. Tauris & Co., p. 119, ISBN 9781848854444, OCLC 749900667, »The political leadership of Albania was divided. Ismail Kemal had attempted to appease the ambitious landowner and soldier Essad Pasha Toptani by appointing him Minister of Interior in July 1913, but Essad proved uncooperative...« 
  65. Elsie, Robert (2010), „Independent Albania (1912—1944)”, Historical dictionary of Albania, Lanham: Scarecrow Press, p. 448, ISBN 9780810873803, OCLC 454375231, »... He reluctantly step away when forced to by the Great Powers on 1 February 1914« 
  66. Elsie, Robert. „Albania under prince Wied”. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-25. Pristupljeno 2012-03-28. »pro-Ottoman forces ...were opposed to the increasing Western influence ...In November 1913, these forces, ..., had offered the vacant Albanian throne to General Izzet Pasha ... War Minister who was of Albanian origin.« 
  67. Vickers, Miranda (1999). The Albanians: a modern history. I.B.Tauris. str. 81. ISBN 978-1860645419. »... hopes of restoring Ottoman suzerainty over Albania.... sent agents to encourage insurrection« 
  68. Nosi 2007

    .. four countries in the Balkans ...agreed to divide the Empire up among themselves, including Albania...only road to salvation was to separate Albania from Turkey...According to Ismail Kemal Bey, the most urgent measures that the Albanian nation must take today are these: that Albania be independent...

  69. „Essential Characteristics of the State (1912—1914)”, Studia Albanica, 36, Tirana: L'Institut, 2004, p. 18, OCLC 1996482, »... Assembly of Vlora...its members were representatives of all regions of Albania« 
  70. Langer, William Leonard; Ploetz, Karl Julius (1940). [[1] An encyclopedia of world history, ancient, medieval and modern, chronologically arranged]. Houghton Mifflin company. ISBN 0-395-65237-5. »Proclamation of Albanian independence by an assembly at Valona which rejected the grant of autonomy made by Turkish government« 
  71. Erickson, Edward J. (2003), „The Macedonian Campaigns, 1912”, Defeat in detail: the Ottoman Army in the Balkans, 1912-1913, Westport: Praeger publishers, p. 197, ISBN 0-275-97888-5, »consensus of the congress was for complete independence« 
  72. Nosi 2007

    TEXT:in Vlora, on the 15th/28th of November 1328/1912.

  73. Sherer, Stan (1997). Long life to your children!: a portrait of High Albania. University of Massachusetts Press. str. 20. ISBN 1558490973. 
  74. Universiteti Shtetëror i Tiranës; Instituti i Historisë dhe i Gjuhësisë, Universiteti Shtetëror i Tiranës. Instituti i Gjuhësisë dhe i Letërsisë, Universiteti Shtetëror i Tiranës. Instituti i Historisë, Instituti i Historisë (Akademia e Shkencave e RPS të Shqipërisë), Instituti i Gjuhësisë dhe i Letërsisë (Akademia e Shkencave e RPS të Shqipërisë), Akademia e Shkencave e RPS të Shqipërisë. Seksioni e Shkencave Shoqërore (2004), „Essential Characteristics of the State (1912—1914)”, Studia Albanica, 36, Tirana: L'Institut, p. 18, OCLC 1996482, »Essential Characteristics of the State (1912—1914) ... The setting up of the government was postponed until the fourth hearing of the Assembly of Vlora, in order to give time to other delegates from all regions of Albania to arrive.« 
  75. Schmidt-Neke 1987: str. 25

    Erst auf seiner funften sitzung am 4. Dezember 1912 komplettierte der Nationalcongreß die provisorische Regierung, die folgende Zusammensetzung hatte:

  76. Giaro 2007: str. 185

    ... a provisional government, consisting of ten members and led by Vlora, was formed on 4 December.

  77. Giaro 2007: str. 185

    From its own members congress elected a senate (Pleqësi), composed of 18 members, which assumed advisory role to the government.

  78. Elsie, Robert (2010), „Independent Albania (1912—1944)”, Historical dictionary of Albania, Lanham: Scarecrow Press, p. lix, ISBN 9780810873803, OCLC 454375231, »... The new provisional government of Albania ...with Ismail Qemal bey Vlora as prime minister« 
  79. Schmidt-Neke 1987: str. 25
  80. „Postal service in Albania”. Albania: http://www.postashqiptare.al.+Arhivirano+iz originala na datum 2012-02-09. Pristupljeno 2012-03-28. »the Ministry of Post Telegraph Telephone, and the minister was the notable intellectual patriot Lef Nosi. The government of that time took in administration all the post offices inherited from the Ottoman Empire and did rapid efforts for the identification of Albanian postal service.« 
  81. Albanološki institut u Prištini (1970) (Serbian), Gjurmime albanologjike, Volume 9, Issues 1-2, Priština: Filozofski fakultet u Prištini. Katedra za albanologiju, p. 124, »"posle proglasa nezavisnosti upotrebljavane i starim turskim žigovima poništavane marke i dopisnice... i posle ... poništavane albanskim prstenastim zigovima, koji nose u gornjem delu prstena ime mesta a u donjem ime zemlje — „Shqipenie". Zamena turskih zigova novim albanskim zigovima izvrsena je pri kraju aprila i pocetkom maja 1913."« 
  82. „Postal service in Albania”. Albania: http://www.postashqiptare.al.+Arhivirano+iz originala na datum 2012-02-20. Pristupljeno 2012-03-28. »on July 7 1913, presented the official demand to be recruited in Universal Postal Union and International Union of Telecommunication, entrance which was performed in 1922...« 
  83. „Albania”. Universal Postal Union. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-27. Pristupljeno 2012-03-28. »Albania ... Date of entry into the UPU:01-03-1922« 
  84. Gsovski, Vladimir; Kazimierz Grzybowski (1959), Government, law, and courts in the Soviet Union and Eastern Europe, 2, p. 1187, OCLC 6177860, »... Albania...In 1912, having achieved its independence from the Ottoman Empire, it continued for some time under the Turkish Civil Code (Mejelle)...« 
  85. Banco di Roma (1987), The Journal of European economic history, 16, Italy: Banco di Roma, p. 563, OCLC 1784022, »Until 1926 Albania had no currency of her own. Gold and silver coins of other countries were used as medium of exchange, while the franc of the Latin Monetary Union served as the official unit of account....during turbulent period 1912—1925« 
  86. Hurst, Cecil (1935), Advisory Opinion submitted to the Permanent Court of International Justice, Leyden: A.W. Sijthoff’s Publishing Company, arhivirano iz originala na datum 2020-06-01, pristupljeno 2012-03-28, »"education in Albania, until 1912, had varied according to religion: the Moslems attended the Ottoman schools; the Orthodox, the Greek schools, and, in the districts adjacent to the Slavs, the Serbian or Bulgarian schools; the Catholics attended the Italian or Austrian schools...."« 
  87. Temo, Sotir (1985), Education in the People's Socialist Republic of Albania, Tirana: "8 Nëntori" Pub. House, OCLC page=9 17205001 page=9, »After the Proclamation of Independence and the creation of the Government of Vlora in 1912, measures were taken for the closing of foreign schools and opening Albanian ones.« 
  88. Skendi, Stavro (1956), „Education in Independent Albania (1912—1939)”, Albania, New York: Mid-European Studies Center of the Free Europe Committee, p. 270, OCLC 722273, »Since World War I broke out shortly after Albania declared her independence in November 1912, there was a little time for progress in national education« 
  89. New Albania, Tirana: New Albania, 1989, p. 15, OCLC 6335595, »A significant fact is that the Kosovar fighters, headed by the legendary hero Isa Boletini, set out on a long voyage to Vlora and created there the first nucleus of the new Albanian army under the command of the Provisional Government.« 
  90. Ministry of Defence (Albania) (5. 12. 2011.). „Forcat e Armatosura festojnë 99-vjetorin e krijimit të tyre (Armed forces celebrate their 99th anniversary)” (Albanin). Ministry of Defence (Albania). »Gjeneral brigade Agim Lala, pasi bëri një retrospektivë të shkurtër përsa i përket Forcave të Armatosura që nga krijimi i tyre në 4 Dhjetor të vitit 1912 (Brigadier General Agim Lala, after making a brief retrospective of the terms of the Armed Forces since their creation in December 4, 1912)« 
  91. Albanian Police. „Historik i shkurtër i Policisë së shtetit shqiptar 1912 – 2007 (Brief History of the Albanian State Police 1912 - 2007)” (Albanian). Albanian Police. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-04. Pristupljeno 2012-03-28. »Pak javë pasi ishte shpallur shteti shqiptar nga Kuvendi i Vlorës, më 13 janar 1913, qeveria e Ismail Qemalit vendosi krijimin e forcave të rendit. Qeveria ngarkoi për të kryer detyrat e një xhandarmërie ... Funksione administrative i kryente policia...« 
  92. Albanian Police. „Historik i shkurtër i Policisë së shtetit shqiptar 1912 – 2007 (Brief History of the Albanian State Police 1912 - 2007)” (Albanian). Albanian Police. Arhivirano iz originala na datum 2012-04-04. Pristupljeno 2012-03-28. »Xhandarmëria caktoi edhe uniformën e rregullt të saj gri-jeshil, jakën kuq e zi, kësulën pa strehë dhe gradat në pjesën e përparshme të jakës...« 
  93. Grolier Incorporated, The Encyclopedia Americana, 1, Grolier Incorporated, p. 479, »When Albania became independent in 1912, its chief components were primitive agriculture and livestock raising. There was no significant industry and little inter-regional or foreign trade« 
  94. Escolano, Julio; Geoffrey Oestreicher and Pierre Lazar; Marta Ruiz-Arranz, Mario Mansilla and Engin Dalgic (March 2005), „Land Reform and privatization in Albania, 1912—2005”, Albania: Selected Issues, Washington, D.C.: International Monetary Fund, p. 28, OCLC 58542497, »During independence (1912—44), Albania began pursuing agrarian reforms. These reforms, which aimed to transfer land ownership to peasants, brought about little change, however, as most land remained with the original landowners« 
  95. Fry, Michael Graham; Erik Goldstein, Richard Langhorne (2002). Guide to International Relations and Diplomacy. London: Continuum. str. 145. ISBN 0-8264-5250-7. »Treaty of London consisted simply of cession by the Sultan to the Great Powers of all Ottoman territory in Europe except... It was the Treaty of Bucharest, 13 August 1913, which provided the definitive settlement after the Second Balkan War« 
  96. Zolo, Danilo (2002), Invoking humanity: war, law, and global order, London ; New York: Continuum, p. 179, 180, ISBN 9780826456557, OCLC 47844508, »With the Peace of London, the Great European powers, in the redistributing the land taken from Turks among the Balkan states, decided to create a new state, Albania.« 
  97. Llewellyn Smith, Sir Michael (2008) [2006], Kitromilides, Paschalis, ur., Eleftherios Venizelos : the trials of statesmanship, Edinburgh: Edinburgh University Press, p. 150, ISBN 9780748633647, »In July 1913 the Powers signed a protocol establishing Albania as an 'autonomous, sovereign, hereditary principality' under their guarantee. They set up a commission to establish the frontiers of the new state.« 
  98. Elsie, Robert (1913). „The Conference of London”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-17. Pristupljeno 2012-03-28. »This decision, reached at the fifty-fourth meeting of the conference on 29 July 1913,..1. Albania is constituted as an autonomous, sovereign and hereditary principality by right of primogeniture, guaranteed by the six Powers. The sovereign will be designated by the six Powers.« 
  99. Jelavich 1999: str. 101

    Despite the fact that a provisional government under Kemal was in existence, the powers refused to recognize it. Instead they established International Control Commission

  100. Heaton-Armstrong, Duncan (2005). „An Uprising in the Six-Month Kingdom”. Gervase Belfield and Bejtullah Destani (I.B. Tauris, in association with the Centre for Albanian Studies). str. xiv. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-25. Pristupljeno 2012-03-28. »The Great Powers... established "International Commission of Control as an interim administration until the new monarch arrived.« 
  101. Jelavich 1999: str. 99

    The Threaty of Bucharest of August 1913 ... established independent Albania.

  102. King, Russell; Nicola Mai, Stephanie Schwandner-Sievers (2005), The new Albanian migration, Brighton, Great Britain ; Portland, Or.: Sussex Academic Press, p. 184, ISBN 9781903900789, OCLC 56420292, »... at the time of the creation of Albanian state (1913)« 
  103. Courtney, Leonard Henry; Leonard Henry Courtney of Penwith, Lord. (1971) [1915], Nationalism and war in the Near East, New York: Arno, p. 341, ISBN 9780405027420, OCLC 476724951, »While the creation of Albania was the only political result of the Balkan wars...« 
  104. Vickers 1999: str. 82 harvnb error: multiple targets (2×): CITEREFVickers1999 (help)

    The Powers were angered by this display of independence by Kemal's government,... as a result, the International Commission forced Kemal to step aside. Kemal subsequently left Albania ...

  105. Jelavich 1999: str. 101

    International Commission prepared a draft constitution. It provided for the establishment of national assembly,...composed of three representatives from...seven administrative districts... chosen by direct suffrage,... heads of three churches and ten nominees of the prince. .... a four year... ministers ..appointed by the prince

  106. Zaharia, Perikli (24. 3. 2003.). „The post - 1989 constitutional course of south east europe”. Athens: Centre for European Constitutional Law. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-22. Pristupljeno 2012-03-28. »The Ottoman administrative organization , with few exceptions, remained basically unchanged.« 
  107. Zaharia, Perikli (24. 3. 2003.). „The post - 1989 constitutional course of south east europe”. Athens: Centre for European Constitutional Law. Arhivirano iz originala na datum 2011-01-22. Pristupljeno 2012-03-28. »A Constitution (Statuti Organik) for the new State, consisting of 216 articles, was elaborated in 1914 by the International Commission. Albania was designated as a hereditary constitutional monarchy. The power of legislation was entrusted to a National Assembly, while the executive power was vested in the Council of Ministers, who were to be appointed by the Prince and accountable to him only.« 
  108. Barjaba, Kosta (2004), Albania's democratic elections, 1991-1997 : analyses, documents and data, Berlin: Edition Sigma, p. 188, ISBN 9783894042370, OCLC 57567449, »...The Albanian state later became a monarchy. Until the installation of the monarchy,...« 
  109. Jürgen Fischer, Bernd (1999), Albania at war, 1939-1945, West Lafayette, Ind.: Purdue University Press, p. 70, ISBN 9780585063881, OCLC 42922446, »When Albania's state boundaries were delineated... in 1913, many Albanians were left outside of the new state. The largest group of unredeemed could be found in Kosova, which had served as cradle of Albanian nationalism in the nineteenth century...« 
  110. Jürgen Fischer, Bernd (1999), Albania at war, 1939-1945, West Lafayette, Ind.: Purdue University Press, p. xi, ISBN 9780585063881, OCLC 42922446, »Fascist Italy and Nazi Germany....exploited Albanian dissatisfaction with the country's ethnically imprecise frontiers« 
  111. Elsie, Robert (2010), „Independent Albania (1912—1944)”, Historical dictionary of Albania, Lanham: Scarecrow Press, p. lix, ISBN 9780810873803, OCLC 454375231, »...on 28 November 1912, Albania was finally declared independent.« 
  112. L Gall, Timothy (1998), Worldmark Encyclopedia of Cultures and Daily Life: Europe, Detroit: Gale, p. 25, ISBN 9780787605568, OCLC 36694286, »All Albanians, wherever they are located in the world, joyously commemorate November 28 as Albanian Independence Day (Dita e Flamurit), for it was on that day in 1912 in Albanian seacoast town of Vlora, that the venerable Albanian patriot, Ismail Qemali, first raised Albanian red-and-black double headed eagle flag and proclaimed Albanian independence...« 
  113. „Albanians celebrate Flag Day”. Info Globi. 28 November 2011. »Kosovo legislation does not include 28 November on the list of official holidays, however under a special decision of the Government PM Hashim Thaci,...today has been announced a holiday.« 
  114. Puto, Arben (1983) (French), Les forces nationales face au diktat impérialiste dans l'organisation de l'etat Albanais (1912-1914) : rapport : conference nationale consacree au 70e anniversaire de la proclamation de l'independance de l'Albanie, 19 novembre 1982., Tiranë: 8 Nëntori, OCLC 500197070 
  115. École Pratique des Hautes Études (1992) (French), Sciences historiques et philologiques, Paris, p. 44, OCLC 2513665, »Il a présenté une communication sur « L'organisation administrative, judiciaire et militaire de l'Albanie (1912-1914) » au colloque 80 ans d'indépendance albanaise, organisé par l'Académie des Sciences de ce pays en novembre 1992.« 
  116. Topi, Bamir (31. 12. 2012.). „The address of President Topi to the Nation on New Year’s Eve”. Albanian National News Agency. Albanian National News Agency (Tirana, Albania). Arhivirano iz originala na datum 2014-04-07. Pristupljeno 2012-03-28. »The year 2012, dear Albanians, is the most beautiful historic year. The 100th anniversary of the Independence of Albania« 
  117. „100th anniversary of independence”. Albania: TOP Channel Shqip. 2012. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-11. Pristupljeno 2012-03-28. »The Albanian Parliament opened with a solemn ceremony the 100th year of Albania’s independence. January 17th was chosen as the opening day for the celebration of the 100th anniversary of independence, since it is the day when the Albanian National hero, Gjergj Kastrioti Skenderbeu died, who symbolizes the unification of all Albanians...Representatives from Kosovo, Macedonia, Montenegro, Presheva and Bujanovci were present in the Albanian Parliament, without partial distinctions, together, as six centuries ago and as 100 years ago,.« 
  118. Republic of Albania, Ministry of Tourism, Culture, Youth and Sports; National Gallery of Arts (2011). „Competition announcement”. Republic of Albania, Ministry of Tourism, Culture, Youth and Sports; National Gallery of Arts. str. 1. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-25. Pristupljeno 2012-03-28. »Today, on 23.12.2011, in reliance on the Order of the Minister of Tourism, Culture, Youth and Sports No 289, dated 22.12.2011 on “Announcement of competition for the accomplishment in sculpture the monumental work dedicated to the “100 anniversary of the Declaration of Independence of the Albanian State: 28 November 1912 – 28 November 2012”.« 

Izvori