Neutralna država
Neutralna država je, prema međunarodnom pravu, suverena država koja u vrijeme rata formalno zauzima neutralni stav prema svim zaraćenim stranama; država koja ne sudjeluje u borbama ne mora nužno biti i neutralna. Neutralnost je definirana međunarodnim pravom, a prava i obveze neutralnih država propisani su Haškom konvencijom iz 1907. godine, točnije u odjeljku V[1] (koji se tiče rata na kopnu) i odjeljku XIII[2] (koji se tiče rata na moru). Koncept ratne neutralnosti vrlo je usko definiran i nameće državi specifična ograničenja ukoliko ona želi da njezin neutralni status ostane priznat.

S druge strane, trajno neutralne države su one suverene države koje su prema međunarodnom sporazumu obvezne biti neutralne prema zaraćenim stranama u svim budućim ratovima; primjer trajno neutralne zemlje je Švicarska.
Neutralizam ili neutralistička politika je vanjskopolitički koncept prema kojem određena država provodi politiku temeljem koje planira biti neutralna u budućim ratovima. Zemlja koja zadržava pravo postati zaraćena strana u slučaju napada od strane treće države nalazi se u stanju oružane neutralnosti.
Spisak neutralnih zemaljaUredi
Neutralne zemljeUredi
- Kostarika, neutralna od raspuštanja vojske 1949. godine, što je službeno ratificirano zakonom 2014. godine. Zemlja je ima status promatrača u Pokretu nesvrstanih i članica je Grupe 77.
- Lihtenštajn, neutralna od raspuštanja vojske 1868. godine. Druga najstarija kontinuirano neutralna zemlja na svijetu.
- Panama, neutralna od 1989. godine, uz naglasak da Panamski kanal predstavlja posebnu neutralnu zonu, čiji je status reguliran zasebnim sporazumom. Zemlja je članica Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
- Švicarska, samonametnuto i trajno neutralna još od 1815. godine, čime je najstarija kontinuirano neutralna zemlja na svijetu. Naoružana je, mada isključivo u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti. Članica je OECD-a od 1961. godine.
- Turkmenistan, proglasila je svoju potpunu neutralnost, koju su Ujedinjeni narodi priznali 1995. godine. Zemlja je članica Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
- Vatikan, neutralan prema odredbama Lateranskog sporazuma s Kraljevinom Italijom iz 1929. godine, prema kojem "Papa priseže trajnu neutralnost u međunarodnim odnosima".
Neutralne članice Europske unijeUredi
Navedene države su, iako su formalno proglasile neutralnost, članice Europske unije te je, s međunarodnopravnog stajališta, upitno koliko su te zemlje doista neutralne. Stoga su one navedene u posebnom odjeljku:
- Austrija, inicijalno neutralna od 1920. do 1938. godine, kada ju je anektirao Treći Reich, a onda opet od 1955. do 1995. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Austrijski model neutralnosti temeljen je na onom švicarskom. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
- Finska, inicijalno neutralna od 1935. do 1939., kada je izbio Zimski rat, te ponovno od 1956. do 1995. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
- Irska, neutralna od 1939. do 1973. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Posjeduje specifičnu politiku neutralnosti znanu kao The Emergency. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
- Malta, neutralna od 1980. do 2004. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Bivša članica Pokreta nesvrstanih, Malta je 1980. godine proglasila neutralnost, koja je zagarantirana u sporazumu s Italijom iz 1983. godine.
- Švedska, inicijalno neutralna od 1814. do 1918. godine, kada je izbio Finski građanski rat, i opet od 1918. do 1995. godine, kada se priključila Europskoj uniji. Zemlja je od 1961. godine članica OECD-a.
Proklamirana neutralostUredi
- Gana, koja je nakon smrti predsjednika Johna Atte Millsa 2012. godine implementirala zatvorenu politiku neutralnosti, mada ostaje upitno koliko je ona primjenjiva u praksi. Zemlja je članica Afričke unije, Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
- Japan, čiji Ustav (čl. 9) eksplicitno zabranjuje sudjelovanje u ratovima, ali ista održava dobro naoružane samoobrambene snage i članica je vojnih saveza. Zemlja je članica OECD-a od 1964. godine.
- Meksiko, koji od 1930. godine održava politiku neutralnosti znanu kao Estradina doktrina, a koja se nije provodila jedino kada je Meksiko za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao na strani Saveznika. Ipak, početkom 2000-ih godina, ministri vanjskih poslova Jorge Castañeda Gutman i Luis Ernesto Derbez odbacili su historijsku politiku neutralnosti tako da, iako ona formalno nije odbačena, ostaje upitno koliko ta historijska politika još uvijek ima utjecaja. Zemlja je članica OECD-a od 1994. godine i Grupe 77 te ima status promatrača pri Pokretu nesvrstanih.
- Moldavija, čiji Ustav u čl. 11 propisuje trajnu neutralnost i zabranjuje stacioniranje stranih trupa na državnom teritoriju, mada održava oružane snage. Trajna neutralnost Moldavije nije međunarodno priznata.
- Mongolija, koja je tokom Prvog svjetskog rata imala status ratno neutralne zemlje, a čiji je predsjednik, Tsakhiagiin Elbegdorj, u rujnu 2015. godine pred Ujedinjenim narodima iznenadno objavio kako će Mongolija provoditi politiku trajne neutralnosti te je pozvao međunarodnu zajednicu da prizna taj status; to se još nije formalno dogodilo. Zemlja je članica Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
- Ruanda, koja je, potaknuta genocidom 1994. godine, godine 2009. proglasila trajnu neutralnost nakon pristupanja Commonwealthu nacija. Zemlja je članica Afričke unije, Pokreta nesvrstanih i Grupe 77.
- Srbija, čija je Narodna skupština 2007. godine proglasila vojnu neutralnost, međutim upitno je koliko će taj status važiti u narednim godinama, s obzirom na integracije u kojima Srbija sudjeluje. Zemlja ima status promatrača pri Pokretu nesvrstanih.