Nepalska zimska ekspedicija na K2 2021.

Nepalska zimska ekspedicija na K2 2021. bila je prva uspješna ekspedicija na K2 u zimskim uslovima i osvajanje posljednjeg vrha preko 8000 m. u zimskim uslovima. Svi alpinisti se slažu da je nezamislivo koliko je teže penjanje na K2 zimi u poređenju sa ljetom. Tokom uspona temperatura zna da pada i do -58 stepeni C, vjetrovi dosežu snagu orkana, dok su istovremeno penjači izloženi čestim odronjavanjima kamena, leda i lavinama. Istovremeno ekstremno strme strane zahtijevaju jake tehničke vještine

Glavni korišteni putevi uspona na južnoj strani planine: A: zapadni greben B: zapadna strana C: jugozapadni stup D: južna strana E: jug-jugoistočni greben F: greben Abruzzi

Zimski usponi na K2

Standardni put uspona, koji se koristi daleko više nego bilo koji drugi put, je greben Abruzzi, lociran na pakistanskoj strani, kojim se prvi 1909 penjao Luigi Amedeo Savojski (Vojvoda Abruzzi). Italijanska ekspedicija i njeni članovi Achille Compagnoni i Lino Lacedellije prva je uspjela osvojiti vrh K2 31. jula 1954.

Prvi zimski uspon na K2 pokušala je neuspješno 1987. god. poljsko-kanadsko-britanska ekspedicija koju je vodio Andrzej Zawada. U ekipi su bili i Krzysztof Wielicki i Leszek Cichy i stigli su do Kamp III na 7,300 metara, kada ih je orkanski vjetar primorao da se vrate. Poljaci su tada bili najuspješniji penjači u zimskim uslovima. Sam Wielicki je već bio osvojio Mount Everest i Kangchenjungu, a 1988. god. i Lhotse. Još se dva puta vraćao na K2 kao vođa ekspedicija, ali se ovaj vrsni alpinista nikad nije uspio zimi popeti.

Pune 33 godine zimski uspon na K2 bio je najveći izazov u Himalajima. Svi pokušaji su bili neuspješni. Kada se više od 4.000 ljudi popelo na Everest samo ih 367 ispenjalo K2 (u bilo kojim uslovima)

Šerpe na vrhu

Uspjeh je rezultat saradnje između nepalskih penjača iz različitih ekspedicija, jednu je vodio Nirmal Purja a drugu Mingma Gyalze Šerpa. Za obojicu je uspon na K2 u vrijeme zime predstavljao priliku da nepalski penjači usponom na K2 uđu u istoriju i postanu ponos Nepala. Pred uspon poslali su poruku:

Ova nepalska zimska K2 ekspedicija je za naciju.

Dan prije uspona dvije ekipe su formirale kombinovanu ekipu i odredili strategiju zajedničkog uspona, plan postavljanja fiksnih užadi i ostale bitne detalje. Ekipi se pridružio i jedan Šerpa iz treće, komercijalne ekspedicije. Na vrh je krenula novoformirana ekipa u sastavu:

• Nirmal Purja (vođa prve ekspedicije), Mingma David Šerpa, Mingma Tenzi Šerpa, Geljen Šerpa, Pem Chiri Šerpa, Dawa Temba Šerpa.
• Mingma Gyalze Šerpa (vođa druge ekspedicije), Dawa Tenjin Šerpa i Kilu Pemba Šerpa.
• Sona Sherpa iz treking agencije Seven Summits (Sedam vrhova).

Do Kampa 2 na visini 6.760m stigli su 11 januara, i bili su u velikoj neprilici jer im je jak vjetar razvalio dva šatora i uništio dio opreme. Četvorica Šerpa uspjeli su dospjeti do Kampa 4 (7,800 metres), na najveću visinu na K2 u doba zime. Zatim su se vratili u Kamp 3 na visini 7200 metara gdje su im se sa niže visine pridružila ostala šestorica. U 1,00 sati po noći krenuli su u završni uspon koji je trajao 16 sati. Na 10 metara od vrha stali su svi u jednu liniju i zajedno stupili na vrh. Purja je bio jedini koji nije koristi dodatni kiseonik.

Za nepalske penjače, najteži dio penjanja kao što je odavno dokazano, predstavljao je silazak. Penjači neprestano moraju čvrsto držati nekoliko kilometara fiksnih užadi, kada je iscrpljeni organizam izložen pogubnom nedostatku kiseonika. Statika pokazuje da je od trojice penjača koji su osvojili vrh K2, jedan nastradao u silasku. U 10 sati penjači su javili da je kompletna ekipa stigla u Kamp 3, gdje su ostali par sati prije nego što su nastavili manje opasni dio silaska do Baznog kampa. Tu su saznali da je istog dana poginuo španski penjač Sergi Mingote.