Neolitska umjetnost

Neolit (Neolitik, Mlađe kameno doba ili Zemljano doba) je prapovijesno razdoblje od 8000. pne. do 2000. pne. koje je imalo bogatu likovnu produkciju.

Stonehenge u Engleskoj, oko 2000. pne.
Vrč iz špilje La Sarsa u Valenciji, Španjolska.

Pojava i razvojUredi

Glavni članak: Neolit

Prijelaz iz paleolitika u neolit trajao je više tisuća godina, a počeo je na Bliskom Istoku oko 8000. U neolitiku se uz lovca i stočara (pripitomljavanje životinja) pojavljuje i zemljoradnik kao glavno zanimanje. To je vrijeme oslobađanja čovjeka ovisnosti o prirodi (lovac slijedi životinje, a stočar ih uzgaja uza se; nomad skuplja plodove tamo gdje rastu, a zemljoradnik primorava prirodu da rodi tamo gdje se nastanio). Kamen je još uvijek glavni materijal od kojega se izrađuje alat i oružje, ali s više pažnje – uglačana perfekcija oblika koji je u skladu s funkcijom. Zbog toga ovo razdoblje često nazivaju mlađim kamenim dobom, no zbog važnosti zemlje u zemljoradnji gradnji i lončarstvu, primjereniji je naziv – zemljano doba. U ovom razdoblju po prvi puta javlja se lončarstvo, predenje i tkanje, te građenje.

Neolitsko seloUredi

 
Kuća od slaganog kamena, Skara Brae, Škotska, 3100.-2500. pne. Najbolje očuvano neolitsko selo u Europi.

Lončarstvo se javlja iz potrebe za posudom za tekućinu i očuvanje hrane. Prve posude su jednostavni i nepravilni glineni vrčevi. Umjesto uporabe prirodnih zaklona (špilja) ljudi grade nastambe, gradi se prema uvjetima tla: zemunice, sojenice, kolibe od pruća ili brvnara, bunja (kažun) od kamena. Dakle materijali su: drvo, kamen, šiblje, trstika i zemlja. Ovisno o materijalu nastambe su okruglog i četvrtastog tlocrta. Zbog prelaska iz nomadskog života lovaca, zemljoradnici osnivaju trajne zajednice okupljene u prvobitnim neolitskim naseljima, selima (Jerihon, Çatal Höyük). Ta sela su nagomilane kuće bez pravilnih odnosa među njima.

Megalitska umjetnostUredi

 
Megalit Div Manio iz Carnaca, Bretanja, Francuska, 4500.-3000. pne.

Te promjene pratile su i promjene u ljudskom duhu. Monističko shvaćanje koje je obilježavalo paleolitsko razdoblje zamjenjuje dualističko, koje vjeruje u svijet duhova, paralelan običnom svijetu. Priroda se doživljava kao skup moćnih sila – duša. Otuda naziv za vjerovanje neolita – animizam (lat. anima = duša)[1].

Čovjek nakon smrti ne nestaje; on mijenja način postojanja. Tako nastaje "kult mrtvih", koji nalaže da tijela budu pažljivo pokopana. Kult mrtvih pokrenuo je izgradnju kultnih objekata. Grobna jama, u početku okrugla s kraćim ili duljim prilazom, postupno se proširuje u monumentalnu grobnu komoru s prilazom građenim od kamenih ploča, teških i do 45 tona.

 
Dolmen Roch-Feutet iz Carnac-a.

Megalitskom civilizacijom[2] nazivamo ona područja u Europi gdje su ljudi gradili ogromna grobna ili sveta mjesta od netesanog uspravnog kamena – menhira (keltski: dugi kamen), koja se smatra pretečom spomenika. Najveće nalazište megalitskog kamenja imamo u Carnacu[3] u Bretanji, Francuska. Ova vrsta spomenika je posrednik između čovjeka i svijeta. Odvajajući ga od prirode i dajući mu određenu formu, čovjek mu daje novi smisao – čini ga simbolom. Često su antropomorfni, na Sardiniji to su ženski likovi s oblim grudima a na Korzici ratnici s rogatim šljemovima. Postupno menhiri poprimaju geometriziranu shemu.

Dolmeni (keltski: stol) su napravljeni od dvije ili više stijena koje pokriva treća stijena (trilit). Prema grobištu ili svetištu vodili su paralelno postavljeni nizovi menhira.

Kromleh (cromleh) je kultna građevina velikih razmjera, a sastoji se od kružno i koncentrično postavljenih menhira i dolmena. Najpoznatija takva građevina je Stonehenge u Engleskoj[4], nastala između ← 2200.-1300. Najširi krug određen je jarkom promjera 90 m., dolmeni su visoki nešto preko 4 m., središnji krug se sastoji od 5 dolmena u potkovastom tlocrtu, visoki preko 6,7 m. Stonhenge je vjerojatno imao ulogu s kultom sunca. U ljetnom solsticiju sunčeve zrake usmjerene su prema točno određenom mjestu u građevini - oltaru.

Megalitski opservatorij Kokino u Makedoniji, otkriven 2003. godine, a služio je za praćenje četiri glavna položaja Mjeseca i tri glavna položaja Sunca tijekom godine, jesenje i proljetne ravnodnevnice i zimske i ljetne dugodnevnice, svrstan je na četvrto mjesto po starosti na popisu NASA-e (3,800 godina).

Umjetnost simbolaUredi

 
Gravira u kamenu iz Carschenna-e u Švicarskoj, oko 3500. pne.
 
Mislilac iz Černe Vode, Rumunjska.

U Neolitu likovna umjetnost doživljava promjenu - napušta se osjetilna neposrednost i realizam paleolitika i razvija se konceptualna umjetnost simbola. Od realistične slike pojednostavljivanjem dolazi se do sve više geometrijskih oblika koji dobivaju značenje simbola ili znaka: ženski idoli (kult plodnosti)[5]. Shematizam i pojednostavljivanje odražava opću ljudsku sklonost za isticanjem bitnog. Najbolji primjeri su obredne maske koje su plastični prikazi ljudske ili životinjske glave. Stavljanjem maske poistovjećuje se s prikazanim likom, a lik je deformiran jer izražava osjećaj ljudi vezan za taj lik, a to je obično strah. Zajedničke osobine ovih umjetnina jesu apstraktna pojednostavljenost, geometričnost, bez detalja, a kad ima ornamentike ona je jednostavna i geometrijska.

Tada se javlja i prva pojava apstraktne umjetnosti u obliku ornamenta (oblici koji ne nalikuju ničemu u prirodi, npr. urezi na vrčevima) što je izraz pobjede čovjeka nad ovisnosti od prirode.

IzvoriUredi

LinkoviUredi

Eksterni linkoviUredi