Nenad Moačanin (Zagreb, 1. ožujka 1949.), hrvatski je povjesničar (specijalist za područje hrvatske povijesti za osmanske vladavine) i prevoditelj[1].

ŽivotopisUredi

Nenad Moačanin rodio se u Zagrebu 1949. godine. 1968. godine završio je Klasičnu gimnaziju, 1973. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jednopredmetnu povijest a na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 1979. godine, orijentalistiku. Magistrirao je 1983. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Upravna podjela i stanovništvo Požeškog sandžaka te doktorirao, 1990. godine, s temom Gradovi u turskoj Slavoniji i Srijemu.[2]

Od 1978. do 1992. zaposlen je u Zavodu za povijesne znanosti JAZU/HAZU, potom kao znanstveni suradnik u Zavodu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, od 1993. do 1998. godine radi kao docent, od 1998. kao izvanredni profesor, a danas je redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu (katedra za hrvatsku povijest, predmet Hrvatska povijest u ranom novom vijeku).

Također drži dio nastave na studiju turkologije pri Odsjeku za Orijentalistiku i hungarologiju (Islamska civilizacija I-II, osmanska paleografija i diplomatika). Sudjelovao je i na više znanstvenih skupova u tuzemstvu. U razdoblju veljača-ožujak 2002. održao je niz predavanja na Oddelku za zgodovino Sveučilišta u Ljubljani.

Od 10. svibnja 2012. godine član je suradnik Razreda za društvene znanosti HAZU.[3]

Govori engleski, njemački, francuski i turski jezik.[2]

DjelaUredi

  • Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog Carstva (1537.-1691.) , Jastrebarsko, 1997.
  • Turska Hrvatska: Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva do 1791.: preispitivanja, Zagreb, 1999.
  • Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski Brod, 2001.
  • Town and Country on the Middle Danube, Leiden-Boston, 2006.
  • Hrvatsko-slavonska Vojna Krajina i Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva u ranome novom vijeku, Zagreb 2007. (suautor Željko Holjevac)

i oko četrdeset studija.

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi