Otvori glavni meni

Nekropola Mramor , u naselju Musići, oština Olovo, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. [1] Proglašena je i za Nacionalni spomenik BiH. [2]

Sadržaj/Садржај

HistorijaUredi

Olovo je smješteno ispod planine Stoborja, na ušću rijeka Stupčanice i Bioštice, koje dalje čine rijeku Krivaju. Stari rudnik olova poznat je još iz vremena rimske vlasti. Sedamdesetih godina XIV st. u Bosni dolazi do intenzivnijeg razvoja rudarstva, kada svoj rad oživljava i olovski rudnik. U srednjem vijeku na navedenom prostoru formiralo se naselje Olovo s gradom koji se zvao Olovac. Prvi put se spominje 1382. godine pod nazivom „Olovo Plumbum“, a 1415. godine pod nazivom „città de Piombo“.[3]

OpisUredi

Nekropola broji 80 stećaka, od čega 47 sljemenjaka s postoljem, 4 sanduka s postoljem, 4 sanduka, 17 ploča s postoljem i 8 ploča. Najzastupljeniji oblik na nekropoli je sljemenjak s postoljem i svi su klesani u komadu. Ukrašeno je 14 stećaka, uglavnom geometrijskm oblikom (izostaju figuralni prikazi), pri čemu dominira ukras spirale i rozete, a javljaju se još i križ i tordirana vrpca. [4]

LiteraturaUredi

  • Šefik Bešlagić, Sarajevo: “Veselin Masleša“, 1982. STEĆCI – KULTURA I UMJETNOST
  • Drago Vidović, SIMBOLIČNE PREDSTAVE NA STEĆCIMA

ReferenceUredi