Ne sudite
Ne sudite da ne budete osuđeni je Isusova izreka iz čuvene besede na gori. Nakon što kaže da ne treba osuđivati druge, Isus dodaje da im treba praštati pogreške.
U Evanđeljima po Mateju i po Luki, Isus nakon ove izreke izlaže priču o trunu i brvnu, koja govori da ne treba tražiti tuđe mane kad imamo svoje.
Izreka uredi
Isus uredi
Evanđelje po Mateju prenosi sledeće Isusove reči:
Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.[1]
– Isus
Evanđelje po Luki prenosi sličnu Isusovu zabranu osuđivanja, sa nastavkom o praštanju i jednakoj meri:
I ne sudite, i neće vam suditi; i ne osuđujte, i nećete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se. Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom merom dajete onakvom će vam se vratiti.[2]
Evanđelje po Marku ima sličan pasus o meri kojom merimo:
Pamtite šta čujete: kakvom merom merite onakvom će vam se meriti i dometnuće se vama koji slušate.[3]
Evanđelje po Mateju ima pasus o osuđivanju rečima:
Jer ćeš se svojim rečima opravdati, i svojim ćeš se rečima osuditi.[4]
Pored toga što ne treba osuđivati, Isus kaže da drugima treba opraštati njihove grehe:
Jer ako opraštate ljudima grehe njihove, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne opraštate ljudima grehe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti vama grehe vaše.[5]
Učenici uredi
Jakov Pravedni prenosi Isusovu izreku o suđenju na sljedeći način:
«Tko si ti da sudiš bližnjega?» [6]
Pavle iz Tarsa također navodi sličnu izreku o suđenju:
«Tko si ti da sudiš tuđega slugu?» [7]
On na drugom mjestu o suđenju kaže:
Zato ne sudite ništa pre vremena dokle Gospod ne dođe, koji će izneti na videlo što je sakriveno u tami i objaviće motive srca i tada će pohvala biti svakome od Boga.[8]
Tekstualna kritika uredi
Matejeve i Lukine izreke o suđenju uzete su iz izvora Q, izreka o mjerenju ima trostruku predaju (Mt 7, 2b; Mk 4, 24b; Lk 6, 38c), a izreke o trunu i brvnu opet potječu iz zajedničkog izvora Q (Mt 7, 3-5; Lk 6, 41-42).[9]
Tumačenja uredi
Nikola Hohnjec smatra da Isus traži radikalno nesuđenje drugih.[9] Prestanak međusobnog osuđivanja ne vodi u pasivnost, već je preduvjet za pravedno djelovanje i ponašanje.[10] Isusovo izlaganje vodi neizbježno vlastitom ispravku a tek onda dopušta moguće omanje ispravljanje drugih. Suđenje i mjerenje vraćaju se čovjeku poput bumeranga.[9]
William MacDonald smatra da zapovest da se ne sudi drugima uključuje sledeća područja: ne smemo suditi nečije motive, jer samo ih Bog može videti i razumeti; ne smemo suditi po spoljašnosti (Jn. 7,24; Jak. 2,1-4); ne smemo suditi one koji svesno oklevaju u stvarima koje same po sebi nisu dobre ili loše (Rim. 14,1-5); ne smemo suditi službu drugog hrišćanina (1. Kor. 4,1-5); i ne smemo suditi svoga brata u veri govoreći loše o njemu (Jak. 4,11-12). Isus nije poručio da treba potpuno odbaciti sposobnost kritike ili rasuđivanja.[11]
Odmah nakon upute da ne sudimo, Isa nastavlja: «Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?» (Luka 6,39).[10] Krist na drugom mjestu još izričitije kaže Farisejima: “Ne gledajte ko je ko kada sudite, nego pravedan sud sudite.” (Jovan 7:24). Stoga neki tumače da se ne radi o suđenju uošte, već je reč “osuđivanje” prikladnija.[12]
Kristova zapovjed ne znači povlačenje u sebe. Jer ostavljanje drugih na miru može biti način osude. Monah Barsanufije iz Gaze je u šestom stoljeću tumačio: «Ne sudi niti osuđuj nikoga, već ih opominji kao istinsku braću.»[10]
Jeruzalemska Biblija u svom tekstualnom aparatu ovo mjesto tumači izričitije pa kaže: »Ne sudite druge, da vas ne osudi Bog«.[9]
Upotreba uredi
Hrišćani su ovu Isusovu izreku različito tumačili, a neretko i zloupotrebljavali osuđujući druge hrišćane zbog svega i svačega.[12]
"Ne sudi!" vele oni, ali sve što im stoji na putu šalju u pakao. Time što dopuštaju da bog sudi, sami su oni koji sude; time što veličaju boga, veličaju sami sebe; time što zahtevaju vrline za koje su baš oni sposobni — štaviše, koje su im neophodne da bi uopšte ostali gore — prave se kao da se bore za vrlinu, da biju bitku za Vladavinu vrline.[13]
Izvori uredi
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 7:1.
- ↑ Evanđelje po Luki, glava 6:37-38.
- ↑ Evanđelje po Marku, glava 4:24.
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 12:37.
- ↑ Evanđelje po Mateju, glava 6:14-15.
- ↑ Jakovljeva poslanica 4,12.
- ↑ Poslanica Rimljanima 14,4.
- ↑ 1. Poslanica Korinćanima 4:5.
- ↑ 9,0 9,1 9,2 9,3 Nikola Hohnjec, Zabrana suđenja i vlastito ispravljanje
- ↑ 10,0 10,1 10,2 Zašto je Isus govorio svojim učenicima da ne sude?
- ↑ William MacDonald, Ne sudite
- ↑ 12,0 12,1 „Milenko Isakov, Ne sudite!”. Arhivirano iz originala na datum 2016-12-10. Pristupljeno 2013-02-24.
- ↑ Friedrich Nietzsche – Antikrist