Navrtka (matica) je mašinski element koji ima otvor ili rupu sa navojem. Navrtka se u većini slučajeva koristi u kombinaciji sa odgovarajućim vijkom kako bi se spojili različiti mašinski elementi. Ova dva elementa su spojena zajedno zahvaljujući sili trenja između vijka i navrtke i površinskom pritisku između navrtke i elementa koji se spaja ovom vezom. Ukoliko su vijak i navrtka izloženi vibracijama često se koriste dodatni mašinski elementi kako bi se sprečilo neželjeno otpuštanje ovih navojnih elemenata (elastična podloška, rascepka i sl.). Ukoliko je poželjno osiguranje navojnog spoja bez dodatnih elemenata, koriste se samoosiguravajuće navrtke, koje pomoću različitih konstruktivnih rešenja povećavaju trenje u navoju ili na neki drugi način ne dozvoljavaju popuštanje navojnog spoja.

Šestougaone navrtke. Niska i visoka navrtka.

Kao i kod vijaka i navrtka može imati levi ili desni (najčešće u upotrebi) navoj.

Vrste navrtki

uredi
 
Sa leva na desno: Leptir matica, šestougaona, šestougaona sa prstenom i navrtka za zavarivanje.
 
Sa leva na desno: Sa zarezom, kvadratna, „Unit“, slepa navrtka, sa plastičnim prstenom i sa željebovima za rascepku.

Prema obliku, navrtka može biti:

Prema načinu osiguranja od odvrtanja, može biti:

Povezano

uredi

Izvori

uredi
  • http://www.jus.org.yu Arhivirano 2010-01-11 na Wayback Machine-u
  • Katalog Wurth
  • Bojan Kraut (1982), Strojarski priručnik, Tehnička knjiga Zagreb
  • Lionel S. Marks (1951), Mechanical Engineers' Handbook, McGraw-Hill Publishing Company Ltd., London