Natrijum hidroksid

(Preusmjereno sa stranice Natrijev hidroksid)

Natrijum-hidroksid je hemijsko neorgansko jedinjenje hemijske formule NaOH.

Natrijum-hidroksid
IUPAC ime
Drugi nazivi kaustična soda; kamena soda; živa soda
Identifikacija
CAS registarski broj 1310-73-2 DaY
PubChem[1][2] 14798
ChemSpider[3] 14114 DaY
UNII 55X04QC32I DaY
EINECS broj 215-185-5
UN broj 1823
KEGG[4] D01169
MeSH Sodium+Hydroxide
ChEBI 32145
RTECS registarski broj toksičnosti WB4900000
Gmelin Referenca 68430
Jmol-3D slike Slika 1
Svojstva
Molekulska formula NaOH
Molarna masa 39.9971 g/mol
Agregatno stanje bela čvrsta supstanca
Gustina 2.1 g/cm³, osnovno
Tačka topljenja

318 °C (591 K)

Tačka ključanja

1390 °C (1663 K)

Rastvorljivost u vodi 111 g/100 ml (20 °C)
Opasnost
Podaci o bezbednosti prilikom rukovanja (MSDS) External MSDS
NFPA 704
0
3
1
 
R-oznake R35
Tačka paljenja Nije zapaljiv
Srodna jedinjenja
Srodna jedinjenja: alkalni hidroksidi litijum-hidroksid
kalijum-hidroksid
rubidijum-hidroksid
cezijum-hidroksid



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Dobijanje uredi

Kao hemikalija koja se veoma upotrebljava u industriji, proizvodi se u velikim količinama. Može se dobiti na više načina:

  1. dejstvom natrijuma na vodu;
  2. dejstvom krečnog mleka na rastvor natrijum-karbonata;
  3. elektrolizom rastvora natrijum-hlorida.[5]

Dobijanje dejstvom natrijuma na vodu uredi

Za razliku od druge dve, ova metoda nema široku primenu u industriji, već služi za laboratorijsko dobijanje natrijum-hidroksida i to u malim količinama. Ovako dobijen natrijum-hidroksid je veoma čist.[5]

Dobijanje dejstvom kalcijum-hidroksida uredi

Kada se kuva smeša natrijum-karbonata i kalcijum-hidroksida, dobija se rastvoreni natrijum-hidroksid, dok se kalcijum-karbonat taloži:

 

Ovaj proces se naziva kaustifikacija.[5]

Dobijanje elektrolizom uredi

Ovaj proces je najzastupljeniji. Prilikom elektrolize kuhinjske soli dešavaju se hemijske reakcije koje se mogu prikazati hemijskim jednačinama[5]:

 
 
 

Fizička i hemijska svojstva uredi

To je bela kristalna supstanca koja brzo apsorbuje vlagu i ugljen-dioksid iz vazduha. U vodi se lako rastvara uz izdvajanje znatne količine toplote, ali se slabo rastvara u alkoholu. Vodeni rastvor je ljigav, korozivan i natrijum-hidroksid je u tom rastvoru veoma disociran što je sve svojstvo jake alkalije. U skladu sa tim, menja boju lakmusa u plavo, kao što menja boje i drugih indikatora, a sa kiselinama reaguje gradeći soli. Takođe reaguje i sa rastvorima metalnih soli, izuzev soli alkalnih metala, gradeći soli natrijuma, na primer:

 

Sa tim da se u reakciji sa amon-solima oslobađa amonijak (gas), verovatno zbog nepostojanosti amon-hidroksida.[5] Ukoliko se rastvor drži u stojnici sa brušenim staklenim zatvaračem, posle nekog vremena neće biti moguće otvoriti tu stojnicu jer supstanca lako vezuje ugljen-dioksid iz vazduha i pravi kristale na zatvaraču. Da bi se takva situacija sprečila, koriste se gumeni zatvarači, čija je fleksibilnost bolja.

Rastopljeni natrijum-hidroksid deluje na metale, sa tim da na nikl i srebro slabo deluje. Na primer:

 

Deluje i na nemetale:

 

Lako deluje i na staklo i porcelan, čak i njegov vodeni rastvor.[5]

Upotreba uredi

Ima višestruku upotrebu: za beljenje i bojenje, pri rafinaciji ulja, u proizvodnji sapuna, hartije, boja (alizarina na primer) i veštačke svile, za prečišćavanje boksita, a u obliku natron-kreča upotrebljava se u kvantitativnoj analizi za apsorpciju ugljen-dioksida.[5] Koristi se u kombinaciji sa drugim hemikalijama za skidanje foto-laka pri kućnoj izradi štampanih ploča u elektronici, nakon što je ploča bila podvrgnuta UV osvetljavanju.[6]

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 Parkes, G.D. & Phil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
  6. elitesecurity.org Arhivirano 2012-03-28 na Wayback Machine-u Elit sekjuriti forum

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi