Nasr II
Nasr II (cca. 906? - 943) bio je samanidski emir koji je vladao od 914. do smrti, a čija je vladavina predstavljala vrhunac moći Samanidske Monarhije.
Bio je sin prethodnog emira Ahmada ibn Ismaila. Na prijestolje je došao u januaru 914. nakon očevog ubojstva, kada je imao tek osam godina. Stvarnu vlast je, pak, preuzeo vezir Abu Abdulah al-Džaihani. Početak vladavine je donio nestabilnost, odnosno građanski rat izazvan pokušajem njegovog prastrica Išak ibn Ahmada da preuzme vlast. To su istovremeno iskoristili i abasidski kalifi, koji su iz Sistana protjerali samanidske garnizone i posljednji put na tom području uspostavili svoju neposrednu vlast. Raj i Tabaristan u Iranu je, pak, zauzeo alidski vođa al-Utruš.
Nasr je potom 930-ih saveznike dobio u novoosnovanoj iranskoj lokalnoj dinastiji Zijarida koji su mu predali prethodno odmetnuti Gorgan i priznali ga za svog sizerena.
U međuvremenu je 922. njegov vezir al-Džaihani smijenjen pod sumnjom da tajno ispovijeda šijitska vjerovanja. Zamijenio ga je Abul-Fadl al-Balami, koji je nastavio njegovu politiku. Godine 929. Nasr je uspješno suzbio pobunu svoje braće, a 938. vratio al-Džaihanija na mjesto vezira, koje je zadržao do 941. godine. Oba vezira, al-džaihani i al-Balami, bili su poznati kao pokrovitelji nauke i umjetnosti, te je pod njima Buhara postala jednim od velikih kulturnih središta tadašnjeg iranskog i islamskog svijeta.
Pred kraj Nasrove vladavine se u Samanidskom Emiratu počeo širiti ismailizam. Smatrajući da emir ne čini dovoljno da to zaustavi, grupa oficira je 943. skovala zavjeru s ciljem da ga svrgne. Nasrov sin Nuh je za to doznao te se pravio da podržava zavjeru; došavši na jedan banket iznenada je glavnom urotniku odrubio glavu. Nakon toga je ostalim oficirima obećao da će protjerati ismailitske misionare, oca je nagovorio na abdikaciju. Nasr je nedugo nakon toga umro.
Literatura uredi
- R. N. Frye (1975). Cambridge History of Iran, Vol. 4.: From the Arab Invasion to the Saljuqs. ISBN 0-521-20093-8
| Prethodi: Ahmad Samani |
Samanidski vladar 914–943 |
Slijedi: Nuh I |