Napad NOVJ na Sanski Most 1942.

U sklopu opšte ofanzive nakon Bihaćke operacije, kao prirodni ciljevi za nastupanje Prvog bosanskog korpusa nametnuli su se Bosanski Novi i Sanski Most. Nakon obustavljanja napada na Bosanski Novi, korpus je decembra 1942. organizovao napad na Sanski Most. Za napad je angažovana Četvrta krajiška divizija i Prva brigada Pete krajiške divizije ojačana bataljonom Četvrte krajiške brigade.

Šira oblast Sanskog Mosta bila je utvrđena i posednuta nemačkim i NDH trupama. U tom periodu u Sanskom Mostu nalazile su se 2, 3. i 5. bojna 10. pešačke pukovnije NDH, 1. jurišna bojna, domobranska Dobrovoljačka bojna Banjaluka, 12. četa nemačkog 721. puka i oko 1.000 ustaških milicionera i legionara iz oblasti Sanskog Mosta[1]. Ukupno brojno stanje posade bilo je oko 4.500 ustaša, domobrana, ustaških milicionera i Nemaca.

Na osnovu svojih obaveštajnih podataka, štab Prvog bosanskog korpusa procenio je posadu Sanskog Mosta na oko 2.500 vojnika[2]. Na osnovu ovakve procene, uzimajući u obzir krupne snage Nemaca i NDH u oblasti Bosanskog Novog, Prijedora i rudnika Ljubija, štab korpusa izradio je plan napada i izdao zapovest za napad 6. decembra 1942. U zapovesti je navedeno:

Ova akcija predstavlja nastavak gonjenja razbijenih neprijateljskih snaga na cijeloj prostoriji Bihać - Slunj.

Ova akcija je od izuzetnog vojničkog i političkog značaja. Ona je u planu naše uspješne ofanzive na svim stranama, kako na sektoru Bosanske Krajine, tako i na sektorima Kninske Krajine, Hrvatske, Dalmacije i centralne Bosne.

Ova akcija predstavlja najveću pomoć i sadejstvo svim proleterskim divizijama, koje dejstvuju oko Livna, Travnika, Donjeg Vakufa, Kotor-Varoši...

[3]

Prema ovoj zapovesti, Peta krajiška brigada trebalo je da blokira Bosanski Novi, vršeći na njega demonstrativan napad, preseče komunikaciju prema Prijedoru, a manjim snagama blokira rudnik Ljubiju. Treći bataljon Druge krajiške brigade dobio je zadatak da se probije u selo Dževar i zatvori pravac od Prijedora i Ljubije prema Sanskom Mostu. Šesta krajiška sa dva bataljona Druge krajiške brigade trebalo je da napadne sam grad Sanski Most sa istočne, a Prva krajiška ojačana bataljonom Četvrte krajiške sa zapadne strane. Ove snage trebalo je da u kratkom roku likvidiraju spoljašnju odbranu i što pre se ubace u sam grad. Napad je trebalo da bude podržan korpusnom artiljerijom, i da počne 10. decembra 1942. u 23:00.

Snage predviđene za napad na grad brojale su oko 3.500 ljudi. Iako brojčano slabiji od odbrane, bataljoni NOVJ dobro su napredovali. Šesta i delovi Druge krajiške do 3:00 11. decembra slomili su mestimično uporan otpor ovladali su odbrambenim položajima Brajića Tavan, Djedovača, Mikanovo Brdo i Umci, i izbili na periferiju Sanskog Mosta. Prva krajiška imala je još više uspeha, tako da je tokom noći likvidirala skoro sve tačke otpora u zapadnom delu grada. Tempo napada ove brigade privremeno je omeo upad dve satnije domobrana, koje su se probile u grad nepokrivenim pravcem iz Banjaluke i Omarske, ali je ovaj zastoj ubrzo prevladan.

Ishod borbe za Sanski Most odlučio je prodor nemačkih i NDH snaga iz pravca Prijedora. Uprkos zasedi, miniranju i rušenju mostova, Drugi bataljon Druge krajiške nije uspeo duže da zadrži interventnu kolonu koju su sačinjavali 3. bataljon 741. nemačkog puka, dve čete 1. i jedna četa 2. bataljona nemačkog 721. puka, te dve bojne 2. gorskog zdruga NDH sa četiri tenka i artiljerijom. Ove snage počele su da pristižu u Sanski Most oko 8 sati izjutra 11. decembra. Ovim je posada grada ojačana na 8.200 vojnika[4]. Tokom jutra Šesta i Druga krajiška povukle su se iz grada, a oko podne povukla se i prva krajiška brigada. Borbe oko grada nastavljene su do 14. decembra, kad je štab korpusa konačno odustao od napada.

U borbama za Sanski Most posada je, prema sopstvenom izveštaju, imala 72 mrtva, 255 ranjenih i 29 nestalih[5]. Na odbranu grada ispaljeno je tokom napada oko 500 granata, što je imalo značajan učinak u gubicima u živoj sili i tehnici. Uništena su dva nemačka tenka. Od posebnog značaja bilo je rušenje četiri mosta, koje je dovelo do daljih teškoća u eksploataciji rude gvožđa iz Ljubije.

Nakon operacije štab Prvog krajiškog korpusa odlučio se za disperziju trupa, i uputio Drugu i Petu krajišku brigadu u oblast Kozare, radi dejstava na manja uporišta i komunikacije u severnom delu Bosanske krajine. Ova dejstva, zajedno sa dejstvima Prve proleterske divizije u okolini Banjaluke imala su efekta, pa je nemački štab korpusa „Hrvatska“ izuzeo 714. i 718. diviziju iz planova napadnih dejstava za operaciju Vajs I, i rezervisao ih za obezbeđenje ove značajne oblasti.


Za više informacija pogledajte članak Napad NOVJ na Bosanski Novi novembra 1942.
Za više informacija pogledajte članak Bihaćka republika

Reference uredi

  1. Arhiv Vojnoistorijskog instituta, k. 113, reg. br. 54/1. Drago Karasijević: ČETVRTA KRAJIŠKA NOU DIVIZIJA, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1988 - str. 45
  2. Drago Karasijević: ČETVRTA KRAJIŠKA NOU DIVIZIJA, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1988 - str. 45
  3. Drago Karasijević: ČETVRTA KRAJIŠKA NOU DIVIZIJA, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1988 - str. 46
  4. Drago Karasijević: ČETVRTA KRAJIŠKA NOU DIVIZIJA, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd 1988 - str. 48
  5. OSLOBODILAČKI RAT NARODA JUGOSLAVIJE - knjiga 1, Vojni istoriski institut Jugoslovenske narodne armije, Beograd 1957 - str. 348

Literatura uredi