Šablon:ФБСОЦ032018

Poster Uprave za radni napredak SAD 1936-1938

Nadrilekartvo predstavlja promovisanje[1] nedokazanih ili lažnih medicinskih praksi. Nasumični kućni rečnik opisuje „nadrilekartstvo“ kao „lažno ili neznalačko predstavljanje medicinskim stručnjakom, ili osobu koja se pravi, profesionalno ili javno, da ima iskustva, znanja ili kvalifikacija koje ne poseduje; šarlatana“.[2]

„Lekarska prevara“ često je korišćena kao sinonim za nadrilekarstvo, ali istaknuta karakteristika je agresivno promovisanje, pre nego prevara, pohlepa ili namerno dezinformisanje.[1]

Pseudomedicina“ je termin za tretmane koji su poznati kao neefektivni, bez obzira na to da li njihovi zagovornici veruju u njihovu efektivnost.

Definicija uredi

 
Vilijam Hogart: Brak po modi: Poseta nadrilekaru

Kako ne postoji precizan standard za to šta čini nadrilekarstvo, i kako razlikovati nadrilekarstvo od eksperimetalne medicine, protonauke, religijskih i spiritualnih verovanja itd., optužbe za nadrilekarstvo često su predmet mnogih polemikâ.

U određivanju da li je osoba primenjivala nadrilekarstvo, glavno pitanje je prihvatljiv dokaz za efikasnost i sigurnost primenjivanih tretmana, lekova, propisanih režima ili procedura osobe optužene za nadrilekarstvo. Kako postoji određen nivo nesigurnosti kod svih medicinskih tretmana, česta etička praksa (u nekim slučajevima i pravni uslov) za farmaceutske kompanije i mnoge lekare je izricanje očekivanja, rizika i ograničenosti određenog medicinskog izbora.

Kako je ponekad teško razdvojiti one koji namerno promovišu nedokazanu medicinsku terapiju od onih koji to greškom čine, sudovi u Sjedinjenim Državama su odredili da u slučajevima difamacije optužiti nekog za nadrlikerastvo ili nazvati lekara „narilekarom“ nije isto što i optužiti tu osobu za obavaljanje medicinske prevare. Da bi slučaj bio određen kao i nadrilekarstvo i prevara, nadrilekar mora biti svestan svog pogrešnog predstavljanja koristi i rizika ponuđenih medicinskih usluga (a ne, na primer, promovisanje neefektivnog produkta, u čiju efikasnost osoba iskreno veruje).

Zatim, kao etički problem promovisanja koristi za koje se ne može razumno očekivati da se dogode, nadrilekarstvo takođe podrazumeva rizik koji pacijenti mogu izabrati kao zamenu za tretmane koji bi im najverovatnije pomogli, u korist neefektivnih tretmana koji su im preporučeni od „nadrilekara“.

Kvakvoč Stivena Bareta definiše nadrilekarstvo na sledeći način:[1]

 
Pjetro Falka Longi: Šarlatan, 1757

Da bi izbegli probleme, nadrilekarstvo bi moglo biti široko definisano kao „bilo šta što uključuje prekomernu promociju u oblasti zdravstva“. Ova definicija bi uključila i sumnjive ideje, kao i sumnjiva dobra i usluge, bez obzira na iskrenost njihovih pomotera. U skladu sa ovom definicijom, reč „prevara“ bila bi rezervisana samo za slučajeve u kojima postoji namerna obmana.

Pol Ofit je predložio četiri slučaja u kojima alternativna medicina „postaje nadrilekarstvo“:[3]

  1. „...kada se predlaže da su terapije koje su u suprotnosti sa konvencionalnim od pomoći.“
  2. „...kada se promovišu potencijalno štetne terapije bez prethodnog adekvatnog upozorenja.“
  3. „...kada se ‘isušuju’ bankovni računi pacijenata.“
  4. „...kada se promoviše magijsko razmišljanje.“

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 "Quackery: How Should It Be Defined?". Quackwatch.org. 2009-01-17. Pristupljeno dana 2013-12-18. Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; naziv "quackery-defined" je zadan više puta s različitim sadržajem
  2. "Quack" – Dictionary.com Unabridged (v 1.1). Random House, Inc. 7 February 2007.
  3. Paul A. Offit (2013). Do You Believe in Magic?: The Sense and Nonsense of Alternative Medicine. Harper. ISBN 978-0062222961.  (also titled "Killing Us Softly: The Sense and Nonsense of Alternative Medicine" in the UK).

Literatura uredi

  • Carroll, 2003. The Skeptics Dictionary. New York: Wiley.
  • Della Sala, 1999. Mind Myths: Exploring Popular Assumptions about the Mind and Brain. New York: Wiley.
  • Eisner, 2000. The Death of Psychotherapy; From Freud to Alien Abductions. Westport; CT: Praegner.
  • Lilienfeld, SO., Lynn, SJ., Lohr, JM. 2003; Science and Pseudoscience in Clinical Psychology. New York. Guildford
  • Norcross, JC, Garofalo.A, Koocher.G. (2006) Discredited Psychological Treatments and Tests; A Delphi Poll. Professional Psychology; Research and Practice. vol37. No 5. 515-522
  • Radam, W. (1890) Microbes and the microbe killer. New York: The Knickerbocker Press. 369pp.

Vanjske veze uredi