Nacionalni park Masoala

Nacionalni park Masoala je površinom najveći park u Madagaskaru, koji se nalazi sjeveroistoku zemlje, na poluotoku Masoala u provinciji Toamasina.

Nacionalni park Masoala
Pozicija Nacionalnog parka Masoala na karti Madagaskara
Lokacija
PoložajProvincija Toamasina
Najbliži gradMaroantsetra
Država Madagaskar
Koordinate15°18′01″N50°03′09″E
Historija
Osnovan1997.[1]
Karakteristike
Površina230.000[1] ha
Web-stranica
Službene stranice parka
Kišne šume Masoale

Geografija i priroda uredi

Nacionalni park Masoala nalazi se istočno od grada Maroantsetra, do njega je moguće doći jedino brodom, ili terenskim vozilom (ne postoji nikakva asfaltna cesta koja vodi na poluotok).[1] Nacionalni park Masoala osnovan je 1997., na površini od 2300 km²[1] koji pokriva područje tropske kišne šume i 100 km² morske obale.[1] Najveći dio parka prostire se u Regiji Sava i manji u Regiji Analanjirofo. Poluotok Masoala zbog svoje veličine ima iznimno veliku bioraznolikost i stanište je brojnih endemskih vrsta. U Nacionalnom parku Masoala štite se prašume, obalne šume, potopljene šume, močvare i mangrove. Unutar parka postoje kao zasebne jedinice tri pomorska parka; Tampolo na zapadu, Ambodilaitri na jugu i Ifaho na istoku, oni štite koraljne grebene i bogatsvo morske flore i faune.

 
Bjeloglavi lemur iz Masoale

Nacionalni park Masoala ima posebnu floru i faunu, koja postoji samo tu na Madagaskaru. Više od 10 vrsta endemskih lemura žive u parku, uključujući kitnjastog crvenog varija, čije je stanište upravo poluotok Masoala. Unutar Nacionalnog parka Masoala je i otok Nosi Mangabe koji je 1965. proglašen Rezervatom prirode Nosi Mangabe, on je idealno mjesto gdje se može vidjeti rijetkog noćnog lemura Madagaskarskog prstaša.

Masoala je stanište brojnih gmazova poput madagaskarske Felsume, Uroplatusa i kameleona svih veličina, i neobičnih ptica kao što je šljemasta Vanga iz roda vrapčarke, madagaskarska crvena sova i neobične madagaskarske crvene žabe. Masoala je također i dom spektakularnog noćnog leptira madagaskarska uranija. Orao madagaskarski zmijar je nedavno otkriven u Masoali, i to populacija vrlo zdravih primjeraka, kojih ima samo u ovom dijelu sjeveroistočnog Madagaskara.

Svake godine od jula do septembra, na obale Masoale dođe stotine grbavih kitova iz Antarktika u Antongilski zaljev zbog razmnožavanja i uzgoja potomstva. Tu imaju idealne uvjete za rast svojih mladunaca i udvaranja. Nacionalni park Masoala ima i svoju tamnu stranu, unutar parka ostalo je živjeti puno siromašnih domorodaca, u brojnim selima. Oni kao i brojni okolni stanovnici, mnoge zabrane u parku (poput sječe šuma) drže za ograničenje svojih ljudskih prava.[2] Tokom 2009. i 2010., u nacionalni park provalilo je na hiljade lokalnih ilegalnih drvosječa u potrazi za rijetkom i traženim palisandarom.

 
Gušter Uroplatus fimbriatus, jedan od Madagskarskih endemskih gmazova

Turizam u parku uredi

Do parka je moguće doći iz gradova Maroantsetra i Antalaha, iz Maroantsetre jedino brodovima, a iz Antalahe, terenskim vozilima po šumskim stazama. Unutar parka postoji 6 organiziranih kampova (Nosi Mangabe, Istočni rt, Ambatolaidama, Tampolo, Ambodilaitri i Ifaho) a postoji mogućnost najma bungalova u brojnim domorodačkim selima unutar parka.

Svaki posjet parku mora biti u pratnji službenog vodiča parka. Informacije o posjetu parku moguće je dobiti u uredima parka u Maroantsetri i Antalahi.

 
Karta parka Masoala

Poluotok Masoala je izuzetno vlažno područje Madagaskara, najsušniji dio godine je od septembra do decembra, a od januara do marta traje sezona ciklona, kako je do parka moguće doći samo brodom plovidbom koja traje tri sata, taj dio godine najbolje je izbjegavati za posjet parku.

UNESCO je 2007. uvrstio park prirode Kišne šume Atsinanana na listu Svjetske baštine,[3] Nacionalni park Masoala je jedan od 6 parkova kompleksa parkova Kišne šume Atsinanana.

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Masoala National Park”. Wildmadagascar. Pristupljeno 10. 10. 2011. 
  2. „Human Rights in Masoala”. Human Rights Masoala Organisation. Pristupljeno 10. 10. 2011. 
  3. Rainforests of the Atsinanana na portalu UNESCO, pristupljeno 31. 08. 2011. (en)

Eksterni linkovi uredi