Nacionalna Sigurnosna Agencija

Nacionalna sigurnosna agencija

Grb NSA

Osnovana: 4. studenog 1952
Ravnatelj: General pukovnik Keith B. Alexander, USA
Zamjenik ravnatelja: John C. (Chris) Inglis
Proračun: Povjerljivo[1]
Zaposleni: oko 30,000[1]

Nacionalna Sigurnosna Agencija/Središnja sigurnosna služba (eng. National Security Agency/Central Security Service, NSA/CSS) je američka vladina obavještajna agencija koja nadzire i analizira komunikaciju u državi ali i u inozemstvu. Zadužena je i za zaštitu državnih komunikacija i vladine infrastrukture od sličnih organizacija u svijetu.

Admiral Michael S. Rogers, trenutni direktor NSA (2014–).
Glavni stožer NSA Fort Meade, Maryland

Službeno je uspostavljena 4. studenog 1952. godine, kao dio ministarstva obrane. Stvaranje NSA je odobreno u pismu američkog predsjednika Harryja Trumanna 1952. godine. NSA je važna komponenta Obavještajne zajednice Sjedinjenih Država kojom upravlja direktor Središnje obavještajne agencije. Stožer NSA je u Fort George G. Meade, Maryland, oko 16 km od Washingtona. NSA ima svoj izlaz sa autoputa Baltimore-Washington.

Proračun NSA za električnu energiju prelazi 21 milijun dolara godišnje, što NSA čini drugim najvećim potrošačem struje u saveznoj državi Maryland. Agencija ugovara također i poslove sa privatnim sektorom u poljima istraživanja i opreme, budući da posjeduje prvenstveno napredne tehnologije kriptografije i analize, komunukacijskih hardwarea i softwarea i dr.

Unatoč činjenici da je opisuju kao jednog od najvećih poslodavca matematičara, vlasnika najveće pojedinačne grupe superraučnala, NSA je bila u anonimnosti sve do kraja 20. stoljeća. Dugo vremena vlada SAD čak nije ni priznavala njeno postojanje. Često je NSA akronim predstavljao riječi "No Such Agency" (Ne postoji takva agencija).

Ravnatelji Nacionalne siguronosne agencije

uredi
1952. – 1956. general pukovnik Ralph J. Canine,
1956. – 1960. general pukovnik Semford John A. Samford
1960. – 1962. viceadmiral Laurence H. Frost
1962. – 1965. general pukovnik Gordon A. Blake
1965. – 1969. general pukovnik Marshall S. Carter
1969. – 1972. viceadmiral Noel A. M. Gaylor
1972. – 1973. general pukovnik Samuel C. Phillips
1973. – 1977. general pukovnik Lew Allen, Jr.
1977. – 1981. viceadmiral Bobby Ray Inman
1981. – 1985. general pukovnik Lincoln D. Faurer
1985. – 1988. general pukovnik William E. Odom
1988. – 1992. viceadmiral William O. Studeman
1992. – 1996. viceadmiral John M. McConnell
1996. – 1999. general pukovnik Kenneth A. Minihan
1999. – 2005. general pukovnik Michael V. Hayden
2005. – ? general pukovnik Keith B. Alexander

Patentiranje

uredi

NSA ima mogućnost patentirati otkrića u patentnom zavodu u SAD-u pod tajnim patentima. Za razliku od normalnih patenata, patenti NSA se nikad ne objavljuju. Međutim, ako patentni zavod zaprimi identičnu prijavu od treće strane, tada se otkriva patent NSA, i službeno ga predaje NSA kao patent punog roka upotrebe od tog datuma.

Neke od prošlih elektroničkih (SIGINT) aktivnosti

uredi
Ultra
Magija (kriptografija)
Purpurni kod (Purple code)
Projekt VENONA (VENONA project)
Incident u Tonkinškom zalivu
USS Liberti incident
USS Pueblo (AGER-2)
ECHELON
 
Dio infrastrukture ECHELONa, Menwith Hill (Velika Britanija)

NSA je u suradnji sa sličnim agencijama u Ujedinjenom Kraljevstvu (Vladin glavni stožer za komunikacije), Kanadi (Zavod za sigurnost komunikacija), Australiji (Obrambeni direktorat za signale)i Novom Zelandu (Vladin ured za sigurnost komunikacija), u skupini poznatoj pod imenom UKUSA, odgovorna, između ostalog, za funkcioniranje sistema ECHELON. Sumnja se također kako su se UKUSA sporazumu priključile i ostale države npr. Njemačka (Bad Aibling).

Echelon je sustav koji je u stanju nadzirati veliki postotak svjetskog telefonskog, faksovnog, i općenito komunikacijskog sustava. Tehnički gledano, usljed tehnološkog napretka skoro sve moderne telefonske, internet, faks i satelitske komunikacije na svijetu se mogu presresti, zabilježiti i analizirati. Operacije sakupljanja informacija, koje NSA nastoji provoditi su u SAD-u, ali i šire dovele do niza kritika usljed strahova da NSA krši prava na privatnost američkih državljana, pa čak i da sudjeluje u ekonomskim izvještajnim aktivnostima kako bi američkim kompanijama osigurala vrijedne poslove. Europski parlament je zato donio dokument u kojima analizira mogućnosti ekonomskog izvještavanja SAD-a i zemalja EU-a.

Izvori

uredi
  1. 1,0 1,1 „NSA Frequently Asked Questions”. Arhivirano iz originala na datum 2004-03-07. Pristupljeno 2006-10-03. 

Vanjske veze

uredi