Socijalistička Republika Crna Gora

(Preusmjereno sa stranice NR Crna Gora)
Socijalistička Republika Crna Gora
Социјалистичка Република Црна Гора
Socijalistička Republika Crna Gora

Federalna jedinica
Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije

1943 — 1992
Zastava Grb
Glavni gradTitograd (danas Podgorica)
Službeni jeziksrpskohrvatski
Uspostavljena
u SFRJ:
 - Od
 - Do
novembar 1943.

31.1. 1946.
27.4. 1992.
Površina
 - Ukupno
 - Voda
Rang 6. u SFRJ
13.810 km²
1,5%
Stanovništvo
 - Ukupno 
 - Gustina
Rang 6. u SFRJ
615.035
44,5/km²
ValutaJugoslovenski dinar (динар, dinar)
Vremenska zona UTC + 1
   Crna Gora kroz Istoriju

Crna Gora (službeno Socijalistička Republika Crna Gora; akr. SR CG), bila je jedna od 6 republika u sastavu SFR Jugoslavije. Preimenovana je u "Socijalističku Republiku" kad i ostale jugoslavenske republike, Ustavom iz 1963., a nakon raspada Jugoslavije, devedesetih ostala je sa Srbijom u sastavu Savezne Republike Jugoslavije, promenivši potom ime u Republika Crna Gora, a osamostalila se 2006. Glavni grad je bio Titograd (danas Podgorica). Konstitutivan narod su bili Crnogorci, a zvanična narodnost Albanci (do popisa iz 1971. godine koristio se naziv Šiptari), ali samo u opštinama u kojima su predstavljali značajni deo stanovništva. Bila je najmanja po površini i stanovništvu, a po razvijenosti bila je je nakon SR Slovenije, SR Hrvatske, SR Srbije i SR Bosne i Hercegovine.

Opštine u SR Crnoj Gori uredi

Na tri poslednja popisa stanovništva iz 1971., 1981. i 1991. godine, SR Crna Gora sastojala se iz 20 opština, i to:

  • Bar, Bijelo Polje, Budva, Danilovgrad, Žabljak, Ivangrad (danas Berane), Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Plužine, Pljevlja, Rožaje, Tivat, Titograd (danas Podgorica), Ulcinj, Herceg Novi, Cetinje i Šavnik.

Vođe institucija uredi

Predsednik uredi

Predsednik vlade uredi

Nauka i obrazovanje uredi

Nakon oslobođenja zemlje na koncu Narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije veliki problem predstavljala je raširena nepismenost stanovništva koja je u Crnoj Gori dosezala cifru od 79.741 osoba.[1] U toku dvije godine obnove i izgranje 1945-1946. pristupilo se obnovi školskog sistema i organizaciji analfabetskih tečajeva tako da je do 1947. godine ukupan broj nepismenih pao na 50.377 od čega je 23.000 osoba bilo u dobnoj grupi iznad 69 godina.[1] Ministarstvo prosvjete NR Crne Gore održalo je 15. IX 1947. godine savjetovanje o konačnoj likvidaciji nepismenosti u republici nakon čega je broj analfabetskih tečajeva dosegao 227 u 1946/47. i 460 u 1947/48. školskoj godini, a zatim 1148 u 1948/49, 1910 u 1949/50. i 2630 u školskoj godini 1950/51.[1] Najveći broj polaznika zabilježen je 1947. (24.481) i 1948. (26.281) godine.[1]

1974. spajanjem Ekonomskog, Tehničkog i Pravnog fakulteta iz Titograda nastao je Univerzitet u Titogradu kao prvi univerzitet u republici.

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Nenad Perošević; Miloš Krivokapić (2016). „Prosvjećivanje naroda i problem nepismenosti u Crnoj Gori i Jugoslaviji (1947-1951)”. Annales. Series historia et sociologia (Zgodovinsko društvo za južno Primorsko & Znanstveno raziskovalno središče Republike Slovenije) 26 (2): 317-330.