Otvori glavni meni

NATO bombardovanje zgrade Radio-televizije Srbije

NATO bombardovanje zgrade Radio-televizije Srbije (RTS) odigralo se 24.4. 1999. tijekom NATO bombardovanja SR Jugoslavije, odnosno tijekom šireg sukoba u sklopu Kosovskog rata. Te noći, projektil borbenog zrakoplova NATO snaga pogodio je zgradu RTS-a. NATO službenici su izjavili da je RTS bio legitimna meta jer je bio izvor ratnohuškačke propagande koju je vodio tadašnji predsjednik SR Jugoslavije, Slobodan Milošević.[1] Poginulo je 16 osoba, dok je nekadašnji direktor Radio-televizije Srbije osuđen zbog odgovornosti za pogibiju 16 radnika RTS-a jer nije pokrenuo evakuaciju iz zgrade iako je znao da će doći do napada.

NATO bombardovanje zgrade Radio-televizije Srbije
Bombardovanje zgrade RTS-a

RTS nakon napada
Lokacija Beograd,  Savezna Republika Jugoslavija
Datum 24. IV 1999.
2:20 ujutro
Meta RTS
Vrsta napada napad projektilom
Mrtvih 16[1]
Ranjenih 16[1]
Počinitelji NATO
Motiv zaustavljanje i prekid Miloševićeve propagande

NapadUredi

Napad se odigrao 24.4. 1999. oko 2:20 ujutro. Među ubijenima su bili zaposlenici za šminku, kamerman, montažer, urednik programa, tri stražara i drugi. Oko 200 ljudi je bilo u zgradi tijekom bombardiranja.[1] Napad je trebao biti izveden još 12.4., ali je odgođen zbog francuskog protivljenja i upitnosti legitimnosti vojne mete. NATO službenici su dali unaprijed upozorenje o napadu zapadnim medijima, a i srbijanska vlada je saznala da će doći do napada.[2] Nacrta Pravila o ograničenju opasnosti kojima je izloženo civilno stanovništvo tijekom rata Međunarodnog odbora Crvenog križa iz 1956. u paragrafu 7 navodi da legitimne vojne mete mogu postati "instalacije za emitiranje TV stanica, telefonskih i telegrafskih veza od fundamentalnog vojnog značenja".[2] Usprkos tome, Human Rights Watch (HRW) je kritizirao ovakav potez nije doveo do konkretne ili izravne vojne prednosti zbog čega bi RTS bila legitimna meta. Po HRW-u, nema opravdanja da se napadne cijeli urbani studio a ne samo TV odašiljaš.[2] Sian Jones, stručnjak za područje Balkana Amnesty Internationala (AI), je izjavio:

Bombardiranje zgrade RTS je bio najmjerni napad na civilni objekt te stoga tvori ratni zločin.[1]

.

Popis poginulihUredi

Poginulo je 16 osoba u zgradi RTS-a:[3]

  • Aleksandar Deletić (30), kamerman
  • Branislav Jovanović (50), glavni tehničar
  • Darko Stoimenovski (25), pomoćni tehničar
  • Dejan Marković (39), stražar
  • Dragan Tasić (29), električar
  • Dragorad Dragojević (27), stražar
  • Ivan Stukalo (33), tehničar
  • Jelica Munitlak (27), šminka
  • Ksenija Banković (27), miksanje slike
  • Milan Joksimović (47), stražar
  • Milovan Janković (59), mehaničar
  • Nebojša Stojanović (26), glavni tehničar
  • Siniša Medić (32), produkcijski dizajn
  • Slaviša Stevanović (32), tehničar
  • Slobodan Jontić (54), režiser
  • Tomislav Mitrović (61), urednik programa

Pravne posljediceUredi

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) sastavio je 2002. izvještaj nazvan "Zavšni izvještaj Tužioca komisije sastavljene za analizu NATO bombardovanja protiv SR Jugoslavija". U izvještaju je spomenut i napad na RTS:

Iako znanje jugoslovenskih službenika o skorom napadu ne lišava NATO njegove obveze prethodnog upozorenja civila prema članku 57(2), može biti da je jugoslovenska vlada dijelom i sama odgovorna za civilne žrtve ovog napada, a to sugerira da je prethodna obavijest NATO-a bila dovoljna pod tim okolnostima... Pošto je napad bio usmjeren na prekid mreže komunikacija, bio je legalno prihvatljiv... Žrtve su bile, nažalost visoke, ali se ne čini da su bile najmjerno nesrazmjerne.[4]

Dušan i Zoran Marković su u predmetu Marković vs. Italija tužili Italiju Europskom sudu za ljudska prava jer je, kao članica NATO saveza, "Italija igrala važnu političku i logističku potporu" u NATO napadima na SRJ iz italijanskih vojnih baza, te su stoga zahtijevali odštete od italijanske vlade. Italijanski sudovi su odbili njihovu tužbu, a Europski sud je utvrdio da time nisu prekšena nikakva ljudska prava.[5]

2002., Dragoljub Milanović, nekadašnji direktor Radio-televizije Srbije, osuđen je zbog odgovornosti za pogibiju 16 radnika RTS-a tijekom napada 1999., a u presudi se navodi da nije preduzeo mere da se zaposleni te noći zaštite i evakuišu iz zgrada. Nezavisno udruženje novinara Srbije osudilo je bombardovanje RTS-a, ali je izjavilo da "nema sumnje da je tadašnji režim u Srbiji, uz pomoć rukovodstva RTS, žrtvovao 16 nedužnih ljudi".[6]

Usporedba sa napadom na Charlie HebdoUredi

2015. Noam Chomsky je usporedio bombardovanje zgrade RTS-a sa napadom na redakciju lista Charlie Hebdo i ukazao na navodnu dvoličnost zapadnih medija i političara jer 1999. "nije bilo demonstracija ili krika zgroženosti, niti povika Mi smo svi RTS, kao što je to bilo sa sloganom Je suis Charlie".[7]

Čedomir Petrović je u otvorenom pismu odgovorio Chomskom te osudio takvu usporedbu:

Da je predsednik Francuske François Hollande znao za napad na redakciju lista Charlie Hebdo, digao bi celu zemlju na noge, naredio hitnu evakuaciju ugroženih i blokadu čitavog kraja. Ovde je bilo sve drugačije. Ovde su ubice molile boga da bude što više žrtava jer će se tako u svetu dobiti slika o Srbiji kao mučenoj zemlji u kojoj čak ubijaju i radnike televizije...Zašto se gospodin Chomsky upustio u ovu izgubljenu i kompromitujuću avanturu, zna samo on, a možda i još neko.[8]

Pisac Andrej Nikolaidis otišao je korak dalje i napisao ironičar komentar na Chomskovu usporedbu:

Ja sam sto puta ljudima ovih dana pričao: Šta misliš, koliko je nevinih novinara stradalo u bombardovanju Dresdena i Berlina? Pa niko po Evropi nije noso majice "svi smo mi Goebbelsovi novinari".[9]

PovezanoUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Amnesty International (23.4. 2009). "No Justice for the Victims of NATO Bombings". Arhivirano iz originala 15.5. 2015. http://web.archive.org/web/20090716164517/http://www.amnesty.org/en/news-and-updates/news/no-justice-victims-nato-bombings-20090423. 
  2. 2,0 2,1 2,2 "The Crisis in Kosovo". Human Rights Watch. Arhivirano iz originala 15.5. 2015. http://web.archive.org/web/20141022190610/http://www.hrw.org/reports/2000/nato/Natbm200-01.htm. 
  3. "Porodice poginulih radnika RTS-a iznose nove dokaze". Radio slobodna Evropa. 30.4. 2009. http://www.slobodnaevropa.org/content/rts/1619368.html. 
  4. "Final Report to the Prosecutor by the Committee Established to Review the NATO Bombing Campaign Against the Federal Republic of Yugoslavia (paragraf 77-80)". Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). 2002. http://www.icty.org/sid/10052. 
  5. "Grand Chamber Judgement - Markovic and Others vs. Italy". Europski sud za ljudska prava. 14.12. 2006. http://hudoc.echr.coe.int/sites/eng/pages/search.aspx?i=001-78623. }
  6. "Milanović izašao iz zatvora". RTS. 31.8. 2012. http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/125/Dru%C5%A1tvo/1165494/Milanovi%C4%87+iza%C5%A1ao+iz+zatvora.html. 
  7. "Chomsky: Paris attacks show hypocrisy of West's outrage". CNN. 20.1. 2015. http://edition.cnn.com/2015/01/19/opinion/charlie-hebdo-noam-chomsky/. 
  8. Čedomir Petrović (23.1. 2015). "Zašto mi nismo RTS". http://www.e-novine.com/stav/115553-Zato-nismo-RTS.html. 
  9. Andrej Nikolaidis (26.1. 2015). "Jes' čuo šta kaže doktor Čomski?". e-novine. http://www.e-novine.com/stav/115636-Jes-kae-doktor-omski.html.