Kunsthistorisches Museum
Kunsthistorisches Museum (hrvatskosrpski: Muzej historije umjetnosti) je najveći bečki muzej umjetnosti čija kolekcija obuhvaća djela od Antičkog Egipta do 18. vijeka, s osobito vrijednom kolekcijom renesansnog i baroknog slikarstva talijanske, njemačke, flamanske i španjolske slikarske škole.[1]
| Kunsthistorisches Museum | |
|---|---|
| |
| Glavna fasada muzeja | |
| Osnovan | 1891.[1] |
| Lokacija | Ringstrasse, Beč  Austrija
|
| Tip muzeja | slike, skulpture, grafike, crteži |
| Javni prijevoz | metro |
| Direktor | Sabine Haag |
| www.khm | |
Muzej je nastao od umjetničkih djela koje su habsburgovci skupljali još od 16. vijeka, osobito je značajna zbirka nadvojvode Leopolda Wilhelma iz sredine 17. vijeka.[2]
Historija uredi
Ideja o osnivanju muzeja i gradnji posebnih palača za tu namjenu pojavila se još 1857. kad su srušeni bedemi oko užeg centra grada i kad se na njihovom mjestu počela formirati Ringstrasse, međutim trebalo je proći još deset godina dok niji raspisan natječaj za gradnju muzejskih palača 1867 za Kunsthistorisches Museum i susjedni Naturhistorisches Museum.[1]
Na natječaju su sudjelovali tadašnji najpoznatiji bečki arhitekti; Hansen, Lohr, Ferstel i Hasenauer. Kako se žiri mjesecima nije mogao dogovoriti o pobjedniku natječaja, 1868. pozvan je tadašnji ekspert za gradnju muzeja i umjetničkih palača, njemački arhitekt Gottfried Semper, kao savjetnik. Na kraju je intervenirao sam car Franjo Josip I. koji je odlučio da Semper napravi konačne izvedbene planove za obje palače na osnovu idejnog projekta Hasenauera.
Semper je na neki način obnovio ideju rimskog foruma, dvije simetrične neobarokne muzejske palače postavio je preko puta carske palače Hofburg i velikog pristupnog trga Heldenplatz. Između palača predvidio je veliki trg -park Maria Theresia Platz s njenim velikim spomenikom carice Marije Terezije. Same palače ostale su onakve kakve ih je osmislio Hasenauer, zgrade dvorci s velikim unutrašnjim dvorištem, i centralnom traktom nad kojima se uzdiže velika kupola visine 60 m, taj monumentalni prostor je ulazni dio muzeja. Radovi na muzejskim zgradama započeli su 1871., a dovršeni su dvadeset godina kasnije (1891) kada su formalno su otvoreni za javnost.[1]
Organizacija muzeja danas uredi
Kunsthistorisches Museum je danas velika državna ustanova u čijem sastavu su i drugi veliki bečki i austrijski muzeji.
Glavna palača muzeja uredi
- Galerija slika starih majstora
- Egipatsko-orijentalna zbirka
- Antička zbirka
- Zbirka predmeta primijenjene umjetnosti
- Numizmatički kabinet
Palača Neue Burg (krilo carske palače Hofburg) uredi
- Efeški muzej
- Zbirka starih muzičkih instrumenata
- Zbirka dvorskih lovačkih trofeja
Carska palača Hofburg uredi
- Carski trezor
- Insignije austrijskog nadvojvodstva
- Insignije Austrijskog Carstva
- Insignije Svetog rimskog carstva
- Blago Burgundije i vitezova reda Zlatnog runa
- Blago dinastije Habsburg-Lothringen
- Trezor crkvenih predmeta
Dvorac Schönbrunn uredi
- Kolekcija carskih kočija i automobila
Dvorac Ambras u Innsbrucku uredi
- Kolekcija nadvojvode Ferdinanda II. (od 1950.)
Od januara 2001. Etnološki muzej na Heldenplatzu i Austrijski muzej teatra na trgu Lobkowitz uključeni su kao ustanove u Kunsthistorisches Museum.[1]
Dio kolekcije slika i umjetnina uredi
-
kruna Habsburgških kraljeva -
Raffael: Madona u prirodi -
Pieter Bruegel: Lovci u snijegu -
Johannes Vermeer: Alegorija slikarstva
Izvori uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „The Museum” (engleski). Kunsthistorisches Museum. Pristupljeno 25. 6. 2012.
- ↑ „Kunsthistorisches Museum” (engleski). Encyclopædia Britannica Online. Pristupljeno 25. 6. 2012.
