Mustafa Ibrulj

Mustafa Ibrulj (Čapljina, Bosna i Hercegovina, 1949. - Avellino, Italija, 1995.), bosanskohercegovački slikar

Rođeni Čapljinac, duboko je vezan za rodni grad i svaki slobodan trenutak odlazio je u Čapljinu i u Počitelj. Volio je Neretvu, ribolov i inspirisan vodom naslikao je Ciklus „Lirika oblutaka“. Igra svjetla, sjene i valera, voda ga je opčinjavala i znao je satima posmatrati i sakupljati kamečiće koje je ovjekovječio na svojim bojenim crtežima i slikama u ulju. Nezaobilazni su i narovi kao i kod njegovog prvoga nastvanika slikara Zije Bostandžića.

Mnogi radovi krase domove njegovih prijatelja i kolekcionara širom svijeta, jer rado je darovao svoje radove dragim ljudima. Kupačice i ženski likovi su čest motiv na njegovim crtežima. Rado je boravio u Umjetničkoj koloniji „Počitelj“, gdje je u kolekciji i njegov crtež „Žene zagledane u daljinu“, kojoj ni mreža niti ljudske granice nisu prepreka da dosegne ljepotu i zadrži je na trenutak u očima. Mustafa Ibrulj se bavio crtanjem, grafikom i slikanjem u ulju, a pored urođenog talenta učio je od najboljih učitelja - umjetnika, kako u Srednjoj školi Primjenjenih umjetnosti: Vojnovića, Vasiljevića, Laha i drugih tako i na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu - M. Berbera, N. Pivac, J. Nikšića...Milivoja Unkovića-u čijoj je klasi i diplomirao. Njegovi diplomski radovi – „Veliki ženski aktovi u ulju“ - ležeći i sjedeći (na žalost tokom rata ukradeni iz ateljea) majstorski su urađeni. Debelim nanosima uljane boje i specijalnom slikarskom pastom, Mustafa Ibrulj se iskazao i kao dobar figurativni slikar i poznavalac ljudske anatomije.

Čest motiv Ibruljevih slika su Konji. Slikao ih je s velikim žarom. Konje u galopu i one koji kroz sumaglicu, umorni i dostojanstveni, se vraćaju sa dalekog puta. Iz modre boje neba i crne grive njihovih elegantnih figura da se naslutiti autorova želja za igrom tame u tami i potrazi za zračkom svjetla..Poput Roma nomada i on traga za najaljepšim i najnemirnijim konjima i pronalazi ih i na Borikama, ali i na fotografijama u monografijama o životinjama. Znao je u Vijećnici pronaći rijetke knjige o konju i proučavati kako figuru tako i psihologiju ove životinje.

Osamdesetih godina Ibrulj je preokupiran istraživanjem ljudskih likova i vrsno je uradio porteret starog Petra Noga, portret djevojčice Jelene, Natašu u igri ema-esasa, stare baka Sofije i naravno svoje majke Hibe i kćerke Vande. Pred sami rat nastaju slike, bojeni crteži iz ciklusa Apokalipsa u vrtlogu plavetnila, osjeća se dubina u kojoj se bore likovi i konji, mačke, muhe... ljudi sve što pokušava spasiti se. Umjetnik duboko osjeća nadolazeće zlo. Hiper senzibilan teško podnosi strahote rata,ali neprestano radi do posljednjeg daha.U ratnom Sarajevu nastajala su i velika platna-oblutaka, kao bijeg i potraga za mirom u sebi i oko sebe.

Mustafa Ibrulj, je bio član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1977. godine i izlagao je na brojnim kolektivnim izložbama. Redovno je učestvovao na tradicionalnoj novembarskoj- Collegium artistikum, kao i Izložbi Čapljinci – Čapljini. Takođe je izlagao i samostalno u Sarajevu, Splitu, Italiji... Posebno se profesionalno bavio opremom knjiga i bio je zaposlen u Izdavačkoj djelatnosti Svjetlost u Sarajevu kao likovni urednik.Imao je mogućnost da kreira vizuelni izgled kompletnih izdanja ove čuvene kuće i više puta je i nagrađivan za svoj rad na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (knjiga-Francuski Pamuk-Ćamila Sijarića, monografija“Marks čovjek preinake svijeta“ i druge, prepoznatljive su njegove opreme - JU ROMAN, sabrana djela Isaka Baševisa Singera, izabrana djela Mirka Kovača, komplet Bosanskohercegovačka književnost u 100 knjiga, biblioteka-Mladi dani, Bambi, zbirke poezije istaknutih savremenih pjesnika (B. Alikadić. M. Stojić, Z. Ključanin, V. Milošević i drugih. Sarađivao je s Duškom Trifunovićem i likovno oblikovao komplet slikovnica-bojanki na teme Duškovih songova iz serije za djecu RTV BiH.

Za stvaralački rad nagrađen je i godišnjom nagradom-Izdavačke kuće Svjetlost 1984. godine. Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), sve vrijeme je radio u Svjetlosti i bio izbjeglica sa Grbavice, gdje su mu opustošili atelje. Susjeda Mirjana Požar je neke radove uspjela sačuvati. Dijelio je sudbinu sa voljenim gradom, koji je napustio kraje 1994. godine.Utočište je našao u prvo vrijeme u Rovinju, kod prijatelja književnika Mirka Kovača, a potom u Italiji, gdje se i liječio od teške bolesti. Umro je u Avelinu 13. 09. 1995. godine , a sahranjen u Bisači. Prijatelji-umjetici iz Bisače su s puno empatije za vrsnog umjetnika i čovjeka Ibrulja, postavili poslije njegove smrti 23.septembra veliku izložbu njegovih radova –slika i skulptura nastalih za vrijeme boravka u Italiji.