Muncimir, ponegdje i Mutimir, bio je knez Primorske Hrvatske od oko 892. do oko 910. Pretpostavlja se da je bio Trpimirov najmlađi sin, te nastavlja dinastiju Trpimirovića.

Muncimir
Knez Primorske Hrvatske
Vladavina 892. - 910.
Prethodnik Branimir
Nasljednik Tomislav
Djeca Tomislav
Dinastija Trpimirovići
Otac Trpimir

Dolazak na vlast i podrijetlo

uredi

U povelji datiranoj 892. godine (sačuvana je u prijepisu iz 1568.) naziva se Muncimiro, divino munere iuvatus Croatorum dux (Muncimir, božanskom pomoću knez Hrvata). Prema ovoj se povelji zaključuje, također, da je Muncimir bio Trpimirov sin, budući da u njoj izjavljuje kako sjedi „na očinskom prijestolju“ (residente paterno solio), što bi trebalo biti svojevrsna suprotnost Branimirovoj uzurpaciji prijestolja, no to nije konačno dokazano. Na natpisu predromaničke crkve iz Uzdolja kod Knina Muncimir je nazvan princeps, a njegova je žena u Čedadskom evanđelistaru nazvana comitissa, pa bi Muncimir bio i ban i knez. Ta činjenica, kao i oblik njegova imena koji završava s -mir, upućuju da bi mogao biti iz Banske Hrvatske koja je obuhvaćala župe Gacka, Lika i Krbava. Činjenica da se naziva knezom „pomoću Božjom“ upućuje na zaključak da ga nije postavio nijedan strani vladar, te je vladao samostalno, a ne kao vazal.

Vladanje

uredi

Na samom početku Muncimirova vladanja došle su u sukob ninska biskupija i splitska nadbiskupija zbog tumačenja Trpimirove darovnice iz god. 852. Ninski biskup Adalfred tvrdio je, da je knez Trpimir nadbiskupu Petru, samo dok on živi, darovao na uživanje crkvu sv. Jurja u Putalju s posjedom, a ne splitskoj nadbiskupiji zauvijek. Međutim na ročištu pred crkvom sv. Marte pokazalo se da je tvrdnja ninskog biskupa neispravna, pa je knez Muncimir ponovo potvrdio očevu darovnicu.

O veličini i snazi Muncimirove države svjedoči i činjenica da su se pretendenti na srpsko prijestolje sklanjali u Primorskoj Hrvatskoj (De administranido imperio). Nada Klaić drži da se opis granica Hrvatske što je daje Konstantin VII. Porfirogenet u svome spisu „De administrando imperio“ odnosi na granice s početka 10. stoljeća, dakle iz razdoblja Muncimirove vlasti. Hrvatska je tada podijeljena u 11 županija, a njima su pridodane i tri banske župe. Muncimirova se država tako prostire od današnjeg Gorskog kotara, Like, Velebita i podvelebitskog primorja, pa sve do rijeke Cetine na jugu, gdje graniči s Paganijom ili Nertvanskom krajinom. U unutrašnjost se prostirala do južnih obronaka Čemernice i Manjače, Grmeča i današnjeg Korduna. i U to doba, uz Hrvate (Sklavine), na ovom području i dalje žive i starosjedioci Dalmati, što se vidi i iz naslova knezova i kasnijih kraljeva, a razlika između ove dvije narodnosne skupine zadržat će se sve do kraja 11. stoljeća.

Muncimiru su se pokoravali i romanski gradovi bizantske Teme Dalmacije, u koje je dolazio i u njima boravio kad god je to poželio. Okruživali su ga i zasebni dvorski časnici, koji su mu uvijek bili na usluzi, a to su: dvorski župan (iupanus palatinus), buzdovanar (maccecharius iupanus), konjušnik (cavallarius iupanus), komornik (camerarius iupanus), peharnik (pincernarius iupanus), župan kneginje (iupanus comitissae) i župan oružjenoša (armiger iupanus). Hrvatski knez tada po prvi puta ima i svoj pečat (anulo nostro).

Kraj vlasti i nasljednik

uredi

Ne može se sa sigurnošću odrediti kraj Muncimirove vladavine, a jedina je naznaka opaska Tome Arhiđakona, gdje se kaže „godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava.“ Obično se uzima da je Tomislav počeo vladati kao knez oko 910. godine, te da je bio Muncimirov sin, premda o tome ne postoji potpuna sigurnost.

Izvori

uredi
  • Konstantin Porfirogenet, O upravljanju carstvom, prijevod i komentari Nikola pl. Tomašić (hrvatski), R. [Romilly] J. [James] H. [Heald] Jenkins (engleski), priređivač grčkog izvornika Gyula Moravcsik, Zagreb : Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), 2003. ISBN 953-6491-90-7.

Literatura

uredi
Prethodnik: Knezovi primorske Hrvatske
Muncimir (oko 892. - oko 910.)
Nasljednik:
Branimir (879. - 892.) Tomislav (910. - 928.)