Moric Danon Žika
Moric Danon Žika (Zenica, 20. 6. 1921 - Zagreb, 11. 2. 1979), jugoslavenski pisac, redatelj, kazališni djelatnik i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.
| Moric Danon Žika | |
|---|---|
| Rođenje | 20. 6. 1921. Zenica, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Smrt | 11. 2. 1979. (dob: 67) Zagreb, SFR Jugoslavija |
| Počivalište | Mirogoj |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Zanimanje | pisac |
| Roditelji | Haim Danon Simha Finci-Danon |
Biografija uredi
Moric Danon Žika je rođen 20. 6. 1921 godine u Zenici u židovskoj obitelji,[1] od oca Haima (1900-1941) i majke Simhe Finci. U Zenici je pohađao osnovnu školu i dva razreda srednje škole, a potom je kod oca izučavao stolarski zanat da bi na kraju završio metaluršku školu. Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH), tijekom Drugoga svjetskog rata, prebjegao je u Split. U Splitu su ga uhitili talijani, te prebacili u zatvor u Velu Luku na otoku Korčuli.[1] Oca su mu ubile ustaše 1941 u Koncentracijskom logora Jasenovac,[2][3] a majka mu je iste godine ubijena u Koncentracijskom logora Stara Gradiška.[2][4] Nakon kapitulacije Italije Moric je bio smješten u savezničku bolnicu na Siciliji, od kuda je otišao za Sjevernu Afriku, te konačno u talijanski Bari odakle je s Trećom prekomorskom brigadom Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ) dospio na Vis. U NOVJ-u se bavio glumom i sviranjem, a nakon ranjavanja 1944 godine nastavio je glumiti u "Kazalištu narodnog oslobođenja za Dalmaciju" i u Narodnom kazalištu u Splitu. U isto vrijeme u Splitu je pohađa redateljsko-glumački tečaj pri Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).[1] Poslije rata, 1949 godine, u Zagrebu je završio gimnaziju, te 1954 Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Bio je ravnatelj Zadružnog studija za grafiku, likovno oblikovanje i organizaciju, kao i Zagrebačkog dramskog kazališta u kojemu je radio kao redatelj, inspicijent, organizator, te na kraju kao šef propagande. Moric Danon Žika umro je u Zagrebu 11. 2. 1979 godine. Pokopan je na Mirogoju.[5]
Književni rad uredi
Još za vrijeme Drugoga svjetskog rata Moric se počeo baviti književnim radom. Pisao je pjesme u prozi, pripovijetke, zidne novine i skečeve. Prvi su mu radovi bili objavljivani u novinama i časopisima kao što su Ilustrirani vjesnik, Žena u borbi, Kulturni radnik, Narodni list, Vjesnik i dr. Dvije njegove pjesme, "Mornarska pjesma" i "Alžir", je uglazbio Miroslav Biro. Pripovijetka "Kočijašev unuk", izdana 1957, bila je nagrađena na natječaju Saveza židovskih općina Jugoslavije. Pisao je i pod pseudonimom Zeničanin.
Bibliografija uredi
- Otok na pučini. Zagreb, 1951
- Pjesme o majci. Zagreb, 1952
- Stihovi s velikog puta. Zagreb, 1952
- Sto kazališnih anegdota. Zagreb, 1953
- Komedija života. Zagreb, 1953
- Kočijašev unuk. Zagreb, 1959
- Pjesme o majci i dječje pjesme. Zagreb, 1963
- Kazališne anegdote. Zagreb, 1965
- Priručnik stranih jezika. Zagreb, 1968
- Poezija. Zagreb, 1971
- Zina u Africi. Zagreb, 1971
- Poetske sličice. Zagreb, 1973
- Lirske minijature. Zagreb, 1974
- Pjesnički uzdisaji. Zagreb, 1974
- Obiteljska poema. Zagreb, 1974
- Mali čovjek u velikom ratu. Zagreb, 1975
- Lirski spomenik majci. Zagreb, 1976
- Sunce Jadrana. Vl. naklada. Zagreb, 1976
- Pet poema tužnog života. Zagreb, 1977
- Tisuću haiku. Zagreb, 1978
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Jaša Romano, 1982, str. 348
- ↑ 2,0 2,1 Pregled i pretraga poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.. Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac. Preuzeto 27. 3. 2014
- ↑ (en) Hajim Donon. Stranica svjedočanstva Žrtve Rata 1941-1945: Jevreji, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1992. Yad Vashem. Preuzeto 27. 3. 2014
- ↑ (en) Simha Donon. Stranica svjedočanstva Žrtve Rata 1941-1945: Jevreji, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1992. Yad Vashem. Preuzeto 27. 3. 2014
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Moric Danon, Mirogoj RKT-22-II-175
|
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |