Mongoloidna rasa
Mongoloidi, zvani pogrešno žuta rasa, su jedna od tri glavne ljudske rase uz Bijelce i Negroide prema danas odbačenoj rasnoj podjeli ljudske vrste.
 | |
Genetska istraživanja krajem 20. vijeka opovrgnula su postojanje različitih rasa, tako da se danas u naučnom svijetu govori o rasama samo kao nametnutom kulturnom obrascu koji su Evropljani pripisali različitim populacijama za vrijeme svoje teritorijalne ekspanzije od početka 15. vijeka.[1]
Ako se dakle govori u kategorijama stare klasifikacije Homo sapiensa obzirom na boju kože, i neke druge karakteristike koje su posljedica življenja u određenim klimatskim uvjetima a ne genetike, tada možemo reći da su mongoloidi stanovnici sjeverne i istočne Azije, ime su dobili po Mongolima, narodu koji je u 13. vijeku osvojio veliki dio Evroazije i osnovao Mongolsko Carstvo.
Mongoloidi (pripadnici žute rase) imaju neke naslijednje tjelesne karakteristike:
Mongoloidne podrase Uredi
Francuski prirodoslovac i antropolog Joseph Deniker krajem 19. vijeka podijelio je mongoloide na dvije osnovne skupine;
- sjevernomongolsku (ili tungusku) i
- južnomongolsku[2]
Njegov kolega prirodoslovac i zoolog Georges Cuvier u mongoloide je ubrojio i američke Indijance. Engleski biolog Thomas Huxley ubrojio je u mongoloide i arktičke Eskime sa obala Sjeverne Amerike i Grenlanda, kao i azijske Čukče.
Do sredine 20. vijeka bila je uobičajena podjela Mongoloida po jezičnim skupinama;
Historija Uredi
Teorija o različitim rasama bila je nešto poput naučne činjenice, od 17. vijeka kad se počela formulirati sve do polovice 20. vijeka kad su nova otkrića počela rušiti temelje te teorije.
Švedski botaničar Carolus Linnaeus otac suvremene taksonomije, prvi je napravio između 1735. - 1759. klasifikaciju rasa Homo sapiensa, po njemu ih je bilo 5 a to su bili; Homo americanus, Homo africanus, Homo europaeus i Homo asiaticus.[1] Termin mongolska rasa prvi je upotrijebio njemački filozof Christoph Meiners, koji je bio pristalica teorije poligenizma (dvije odvojene rasne geneze) po njemu su postojale dvije rase tartarsko - kavkaska i mongolska. Na njega se nadovezao njemački fiziolog Johann Friedrich Blumenbach koji je isto tako u svojih 5 rasa, ubrojio i mongolsku.[1]
Od kad je 1900 Gregor Mendel došao do svojih zakonitosti nasljeđivanja i drugi naučnici počeli su se baviti genetikom i kromosomima, nadajući se da će tako doći do naučnih činjenica o genetskoj različitosti rasa. I dok su neka istraživanja krvnih grupa polovicom 20. vijeka ukazivala na neke pravilnosti, konačno raspetljavanje genetskog koda dovelo je do otkrića da ne postoje nikakve genetske razlike među rasama.[1]