Moka (arapski: المخا) je lučki grad na obalama Crvenog mora u jugo zapadnom Jemenu u Muhafazi Taiz. Sve do sredine 19. st. Moka je bila glavna izvozna luka jemenskog glavnog grada Sane, tad su se razvile luke u Adenu i Hudaidi, pa je značaj Moke kao luke opao.

Moka
إب
Karte Moke, Jacques Nicolasa Bellina iz 1764
Karte Moke, Jacques Nicolasa Bellina iz 1764
Karte Moke, Jacques Nicolasa Bellina iz 1764
Koordinate: 13°19′N 43°15′E / 13.317°N 43.250°E / 13.317; 43.250
Država  Jemen
Stanovništvo (2004)
 - Grad 10355
Karta
Moka na mapi Jemena
Moka
Moka

Historija uredi

Moka je poznata po tome što je bila glavno središte za kupovinu kave od 15. st. pa sve do 17. st.. Čak i nakon što su kasnije otkriveni i drugi izvori kave, zrnca moka kave (koja se zove i Sanani ili Mokka Sanani, od imena grada Sane odakle im je porijeklo) i dalje su ostala na visokoj cijeni zbog njihova čokolodna okusa. Kava Moka je na cijeni još i danas.

Prema isusovcu i putniku Jeronimu Lobu, koji je plovio Crvenim morem 1625, Luka Moka "bila je na lošem glasu prije njega, što se tiče trgovine i svega ostalog", no kad je Otomansko carstvo preuzelo vlast nad cijelim Arapskim poluotokom, stanje se popravilo, jer je Moka bila centar njihove vlasti, iako je sjedište osmanskog paše bilo udaljeno dva dana hoda u planinskoj unutrašnjost u Sani.[1] Lobo dodaje da su po tadašnjim otomanskim zakonima svi brodovi kod ulaska u Crveno more morali pristati u Moku i platiti carinu za teret koji prevoze.

 
Izgled današnje Moke

Drugi rijetki evropljanin koji je posjetio Moku 1752, Remedius Prutky, iznenadio se velikim sarajem, sa stotinjak soba u Moki, u kojem su smještaj davali svakom koji bi platio, bez obzira na vjeru ili rasu. Izvjestio je da je u luci bilo tri francuska, četiri britanska, dva nizozemska i jedan portugalski brod.[2]

Danas je Moka potpuno izgubila značaj i više nije mjesto za trgovinu, privreda se temelji na ribarstvu i nešto malo turizma. Izvorna stara Moka je čak djelomično premještena 3 km zapadno duž obale Crvenog mora, zbog izgradnje nekoliko obalnih autocesta.

Izvori uredi

  1. Donald M. Lockhart, translator, The Itinerário of Jerónimo Lobo (London: Hakluyt Society, 1984), str.88
  2. J.H. Arrowsmith-Brown, translator and editor, Prutky's Travels to Ethiopia and Other Countries (London: Hakluyt Society, 1991), str.363.