Neornithes
Moderne ptice (podrazred Neornithes) su najrecentniji zajednički predak svih živućih ptica (razred Aves) i svi njegovi potomci.
| Moderne ptice | |
|---|---|
| |
| Crvenokrilati tinamu (Rhynchotus rufescens) | |
.jpg)
| |
| Obični vrabac (Passer domesticus) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Podrazred: | Neornithes Gadow, 1893[1] |
Moderne ptice karakterizira kljun bez zuba i visoka metabolička stopa i stopa rasta. Većina može letjeti, pri čemu izuzetke predstavljaju nojevke, pingvini i veliki broj endemičnih otočnih vrsta. Moderne ptice također imaju jedinstven probavni i respiratorne sisteme koji su izrazito prilagođeni omogućavanju funkcije leta. Neke ptice, naročito vrane i papagaji, spadaju među najinteligentnije životinjske vrste; kod velikog broja ptičjih vrsta posmatrana je izrada i korištenje alata, a mnoge društvene vrste pokazuju kulturno prenošenje znanja na nove generacije.
Mnoge se vrste modernih ptica svake godine sele na velike razdaljine, a još ih veći broj vrši kratka neredovna kretanja. Ptice su društvene; komuniciraju vizuelnim signalima, glasanjem i pjevanjem, te učestvuju u društvenim tipovima ponašanja, kao što je hranjenje mladih i lov, okupljanje u jata i tjeranje grabežljivaca. Velika većina ptičjih vrsta je društveno monogamna, obično na jednu sezonu, ponekada na veći broj godina, ali rijetko za cijeli život. Kod nekih vrsta je vanparna kopulacija česta; druge vrste imaju sisteme razmnožavanja koji su poliginični ("mnogo ženki") ili, dosta rjeđe, poliandrični ("mnogo mužjaka"). Jaja se obično polažu u gnijezdo i na njima leže roditelji. Kod većine je ptica zastupljen produžen period brige za mlade nakon izlijeganja.
Klasifikacija uredi
Moderne ptice dijele se na dva nadreda: Palaeognathae (tinamui i nojevke) i izrazito raznolike Neognathae, u koje spadaju sve ostale ptice. Ovisno o taksonomskoj tački gledišta, broj ptičjih vrsta varira između 8800 i 10 200. Obično se prihvata da su pripadnici Neornithes evoluirali u periodu krede i da je do razdvajanja Palaeognathae i Neognathae, a kasnije i Galloanserae (kokoši) i ostalih pripadnika Neognathae, došlo prije K-T izumiranja (najraniji fosilni ostaci koji sigurno spadaju u grupu Neornithes potiču od mogućeg pripadnika Galloanserae, Austinornisa, starosti oko 85 mil. god.,[2] iako bi 130 miliona godina star Gallornis straeleni također mogao biti pripadnik Neornithes[3]). Međutim, različiti su stavovi po pitanju toga da li je do širenja preostalih neognata došlo prije ili nakon izumiranja dinosaura.[4] To neslaganje dijelom je izazvano divergencijom u dokazima, pri čemu rezultati molekularnog datiranja ukazuju na širenje tokom krede, dok fosilni ostaci ukazuju na širenje u tercijaru. Pokušaji da se molekularni i fosilni dokazi usklade pokazali su se kontroverznima.[4][5]
Klasifikacija modernih ptica je sporna. Djelo Sibleya & Ahlquista Filogenija i klasifikacija ptica (Phylogeny and Classification of Birds) iz 1990. izuzetno je bitno djelo o klasifikaciji ptica, iako je često predmet rasprava i ravizija. Čini se da veća količina dokaza ukazuje na to da redovi modernih ptica čine tačne taksone. Međutim, naučnici se ne slažu po pitanju srodstva među redovima; za rješavanje tog problema iskorišteni su dokazi iz anatomije modernih ptica, fosili i DNK, ali nije došlo do jakog konsenzusa. U novije vrijeme novi fosilni i molekularni dokazi pružaju sve jasniju sliku evolucije redova modernih ptica.
Prema tradicionalnoj klasifikaciji u Neornithes također spada i treći nadred, Odontognathae, u koji spadaju napredne ptice sa zubima iz perioda krede, kao što su Hesperornis i Ichthyornis.[6] Međutim, taj je nadred vjerovatno parafiletičan i nalazi se iznad krunske grupe ptica. Nije sasvim jasno da li su i Palaeognathae također parafiletična grupa ili predstavljaju primitivan evolutivni stepen ptica.[7]
Taksonomija uredi
Ispod je predstavljena filogenija primitivnih ptica; prikazuje moderne ptice i izumrle grupe (pojednostavljeno prema Chiappe, 2007[8]):
| Aves |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Ispod je predstavljen popis taksonomskih redova podrazreda Neornithes (modernih ptica).
Podrazred Neornithes
- Palaeognathae:
- Struthioniformes (nojevi, emui, kiviji i srodnici)
- Tinamiformes (tinamui)
- Neognathae:
- Galloanserae:
- Anseriformes (patkarice)
- Galliformes (perad)
- Neoaves:
- Gaviiformes (plijenori)
- Podicipediformes (gnjurci)
- Procellariiformes (albatrosi, burnice i srodnici)
- Sphenisciformes (pingvini)
- Pelecaniformes (pelikani i srodnici
- Ciconiiformes (rode i srodnici)
- Phoenicopteriformes (plamenci)
- Falconiformes (sokolovi, orlovi, jastrebovi i srodnici)
- Gruiformes (ždralovi i srodnici)
- Charadriiformes (galebovi, prepeličarke, zviždovke i srodnici)
- Pteroclidiformes (sadže)
- Columbiformes (golubice i golubovi)
- Psittaciformes (papige i srodnici)
- Cuculiformes (kukavice, turakoi, hoacin)
- Strigiformes (sove)
- Caprimulgiformes (legnji i srodnici)
- Apodiformes (lastavice i kolibriji)
- Coraciiformes (vodomari)
- Piciformes (djetlići i srodnici)
- Trogoniformes (trogoni)
- Coliiformes (mišjakinje)
- Passeriformes (pjevice)
- Galloanserae:
Napomena: Ovaj popis većinom se zasniva na tradicionalnoj klasifikaciji (tzv. Clementsovom redu) – sa dodatkom često prihvaćenih kladusa Galloanserae i Neoaves. Na osnovu molekularnih podataka razvijena je radikalno drukčija klasifikacija, poznata kao Sibley-Monroe klasifikacija ili Sibley-Ahlquist taksonomija). Neki od prijedloga Sibley-Ahlquist taksonomije imali su znatnog utjecaja na taksonomsko razmišljanje, pri čemu Galloanserae snažno podržavaju noviji molekularni, fosilni i anatomski dokazi.[4] Sa sve boljim i boljim dokazima, postalo je moguće testirati neke od značajnijih prijedloga Sibley-Ahlquist taksonomije, sa povoljnim rezultatima (za primjer vidjeti Charadriiformes, Gruiformes ili Caprimulgiformes). Međutim, danas većina naučnika odbacuje mnoge prijedloge Sibley-Ahlquist taksonomije, kao što je spajanje mnogih nesrodnih redova u znatno povećan Ciconiiformes.
Filogenija uredi
Bazalne divergencije modernih ptica na osnovu Hackett et al. (2008).[9]
| Neornithes |
| |||||||||||||||||||||
Izvori uredi
- ↑ Brands, Sheila (17 October 2009). „Systema Naturae 2000 / Classification – Subclass Neornithes –”. Project: The Taxonomicon. Amsterdam, The Netherlands: Universal Taxonomic Services. Pristupljeno 11 Jun 2012.
- ↑ Clarke, J.A. (2004) Morphology, phylogenetic taxonomy, and systematics of Ichthyornis and Apatornis (Avialae: Ornithurae) Arhivirano 2015-06-19 na Wayback Machine-u. Bulletin of the American Museum of Natural History 286:1-179
- ↑ Hope, Sylvia (2002). „The Mesozoic Radiation of Neornithes”. u: Chiappe, Luis M. & Witmer, Lawrence M.. Mesozoic Birds: Above the Heads of Dinosaurs. str. 339–388. ISBN 0-520-20094-2.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Ericson P. G. P, Anderson C. L., Britton T., Elzanowski A., Johansson U. S., Kallersjo M., Ohlson J. I., Parsons T. J., Zuccon D., Mayr G. (22 December 2006). „Diversification of Neoaves: integration of molecular sequence data and fossils”. Biol Lett 2 (4): 543–547. DOI:10.1098/rsbl.2006.0523. PMC 1834003. PMID 17148284.
- ↑ Brown J., Payne B., Mindell D. (27 June 2007). „Nuclear DNA does not reconcile 'rocks' and 'clocks' in Neoaves: a comment on Ericson et al.”. Biol Lett 3 (3): 1–3. DOI:10.1098/rsbl.2006.0611. PMC 2464679. PMID 17389215.
- ↑ Romer, Alfred S.; Parsons, T. S. (1985). The Vertebrate Body (6th izd.). Philadelphia, PA: Saunders. ISBN 978-0039107543.
- ↑ McDowell, Sam (1948). „The bony palate of birds”. The Auk 65 (4): 520–549. DOI:10.2307/4080603.
- ↑ Chiappe, Luis M. (2007). Glorified Dinosaurs: The Origin and Early Evolution of Birds. Sydney: University of New South Wales Press. ISBN 978-0-86840-413-4.
- ↑ Hackett, S. J.; Kimball, R. T.; Reddy, S.; Bowie, R. C. K.; Braun, E. L.; Braun, M. J.; Chojnowski, J. L.; Cox, W. A. et al. et al. (2008). "A Phylogenomic Study of Birds Reveals Their Evolutionary History". Science 320 (5884): 1763–1768. doi:10.1126/science.1157704. PMID 18583609.