Moša Albahari (Sarajevo, 31. 12. 1913 - Rim, Kraljevina Italija, 22. 11. 1942) jugoslavenski komunist i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Moša Albahari
Rođenje(1913-12-31)31. 12. 1913.
Sarajevo, Austro-Ugarska
Smrt22. 11. 1942. (dob: 28)
Rim, Kraljevina Italija
PočivališteMirogoj
NacionalnostJugoslaven
Ostala imenaViktoro Blecio
EtnicitetJevrej
DržavljanstvoKraljevina Jugoslavija
Alma materFilozofski fakultet u Zagrebu
Zanimanjestudent
Politička partijaKPJ
RoditeljiLeon Albahari

Biografija uredi

Moša Albahari rođen je u sarajevskoj-jevreskoj porodici 31. 12. 1913 godine.[1] 1914 godine Moša se sa obitelji preselio u Zagreb. 1933 pristupio je revolucionarnom omladinskom pokretu i postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Tijekom studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu aktivno je sudjelovao u radu studentskog revolucionarnog pokreta, te je 1934 primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Kao jedan od istaknutih studenata-komunista bio je 1937 godine izabran za voditelja partijske organizacije na Sveučilištu u Zagrebu.[1][2]

Bio je član uredništva listova "Novi student" i "Borbeni student", kao i član "Pučkog teatra". Vrlo aktivno je djelovao i u revolucionarnom udruženju "Svjetlost". 1936 Moša je bio izabran za člana odbora "Akademskoga filozofskog društva". Bio je jedan od osnivača "Akcijskog odbora hrvatskih studenata ljevičara" i kao član tog odbora organizirao je 1937 godine logorovanje studenata-komunista u Kranjskoj Gori. Sljedeće godine bio je u delegaciji studenata-komunista, koja je posjetila čehoslovačkog konzula i predložila odlazak studenata-komunista u Čehoslovačku u cilju njezine obrane od njemačke agresije. Godine 1939 bio je izabran za tajnika biroa Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvatsku i tajnika Biroa partijskih organizacija svih fakulteta Zagrebačkog sveučilišta.[1]

Poslije Travanjskoga rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije u kolovozu 1941 godine, Moša je u svojstvu delegata Centralnoga komiteta Komunističke partije Hrvatske (KPH), bio je upućen u Istru radi organiziranja ustanka. Istog mjeseca organizirao je i prvi partizanski logor na planini Tuhobiću u kojem je vršio dužnost zapovjenika. Ubrzo je u logoru formiran i partizanski odred "Božo Vidas Vuk" u kojem je izabran za zapovjednika. U borbi s talijanskim fašistima, koji su napali logor 12. 11. 1941 godine, Moša je bio ranjen i ilegalno prebačen u Sušak radi liječenja. Po izliječenju u veljači 1942 godine Okružni komitet KPH za Istru uputio ga je u Rijeku radi organiziranja partijskih organizacija koje su se rasformirale nakon jedne policijske provale. Moša se tada povezao sa riječkim radnicima i uspio aktivirati veći broj partijskih organizacija koje su se povezale s istarskim partizanima.[1]

Početkom lipnja 1942 formirao je Drugi partizanski odred pri Petoj operativnoj zoni Hrvatske. Nastavio je raditi na tom terenu kao politički pozadinski radnik. Prilikom jednog ilegalnog sastanka 7. 7. 1942 godine talijanski karabinjeri su ga opkolili i u borbi s njima teško je ranjen u nogu, te nakon toga i zarobljen. Odveden je u Rim, gdje mu je amputirana noga, a zatim je izveden pred specijalni sud, koji ga je 21. 11. 1942 godine osudio na smrt. Strijeljan je ubrzo potom, pod lažnim imenom Viktoro Blecio (tal. Vittorio Bleccico), jer Talijani nisu uspjeli doznati njegov pravi identitet. Moša je trenutku smrti imao samo 28 godina. Poslije oslobođenja Jugoslavije Mošini posmrtni ostaci su preneseni u Zagreb, te su sahranjeni na zagrebačkom groblju Mirogoju 23.03. 1950.[1][3]

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Jaša Romano, 1980, str. 312
  2. Albahari, Moša (Maurizio, Moric). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 24. 3. 2014
  3. Gradska groblja Zagreb: Moša Albahari, Mirogoj RKT-102-II-497

Literatura uredi

  Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Romano, Jaša (1980). Jevreji Jugoslavije 1941-1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata, Beograd: Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije.