Mitra Mitrović
MITRA MITROVIĆ | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
![]() | ||||||
Datum rođenja | 6. septembar 1912. | |||||
Mesto rođenja |
Požega ![]() | |||||
Datum smrti | april 2001. (89 god.) | |||||
Mesto smrti |
Beograd, Srbija ![]() | |||||
Suprug | Milovan Đilas | |||||
Profesija | spisateljica, aktivistkinja | |||||
Članica KPJ od | 1933. | |||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||
U toku NOB-a | član Agitpropa CK KPJ | |||||
Odlikovanja |
|
Mitra Mitrović (Požega, 6. 9. 1912 - Beograd, 4. 4. 2001) je bila spisateljica, učesnica narodnooslobodilačke borbe i prva ministarka u istoriji Srbije.
Mitra je jedna od najpoznatijih srpskih revolucionarki i komunistkinja, čiji rad spada u najznačajniju feminističku baštinu.[1] U periodu Kraljevine Jugoslavije je bila jedna od osnivačica Omladinske sekcije Ženskog pokreta i urednica emancipatorskog lista Žena danas (1936–1940).
U antifašističkom ratu je bila član redakcije lista Borba, jedna od glavnih organizatorki i vođa AFŽ-a i većnik AVNOJ-a.
Nakon rata, bila je ministarka prosvete u Vladi NR Srbije.
BiografijaUredi
Mitra je rođena 6. septembra 1912. godine u Požegi. Bila je jedno od petoro dece železnickog činovnika i domaćice. Otac je umro od tifusa u Prvom svetskom ratu. Mati se školovala i odškolovala sve petoro dece – četiri kćeri i sina Živana, kasnije poznatog novinara.[2] Kao nadarena učenica, Mitra je dobila stipendiju koja joj je omogućila studije u Beogradu.[2]
Studentski pokretUredi
Beogradski univerzitet je u to vreme bio snažno uporište levice čije su ideje jednakosti i slobode ponele mnoge darovite mlade ljude iz svih društvenih slojeva.[2] Tokom studija na Filozofskom fakultetu, Mitra je pristupila studentskom revolucionarnom pokretu i 1931. godine postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Bila je jedna od najaktivnijih studenata-komunista na Beogradskom univerzitetu. Učestvovala je u svim akcijama i demonstracijama koje je tada ilegalna Komunistička partija Jugoslavije organizovala na Univerzitetu.
U članstvo Komunističke partije Jugoslavije primljena je 1933. godine na Filozofskom fakultetu. Izvršavala je razne partijske zadatke, išla je kao kurir u unutrašnjost i prenosila partijski i ilegalni propagandni materijal. U atmosferi kad vlast na svaki pokret kao odgovor ima samo represiju, i Mitra je u toku studija vise puta hapšena.[2]
Ženski pokretUredi
Diplomirala je 1934. godine na Filozofskom fakultetu, na grupi za srpskohrvatski jezik i književnost[2], nakon čega se zaposlila u Skupštini grada Beograda. Služila je u to vreme kao veza za članove Centralnog komiteta i instruktore iz inostranstva. Godine 1935. uključila se u Ženski pokret, gde je formirala Omladinsku sekciju Ženskog pokreta i bila njena prva predsednica. Bila je u grupi koja je osnovala list „Žena danas“ i bila član redakcije ovog lista. Ubrzo, njeno ime postaje neodvojivo od širokog antifašistickog pokreta žena izvan Univerziteta i emancipatorskog lista Žena danas.[2]
Njena velika ljubav sa već poznatim revolucionarom, robijašem i piscem, Milovanom Đilasom, rođena je u tim vremenima.
Godine 1939. poslata je kao instruktor u partijsku organizaciju u fabrici Vlade Ilića i u tom svojstu učestvovala u organizovanju štrajkova u ovoj, a i u drugim fabrikama. U godinama pred Drugi svetski rat bila je član Rejonskog komiteta KPJ na Dorćolu i član Komisije za rad među ženama pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju.
Drugi svetski ratUredi
U vreme okupacije Kraljevine Jugoslavije, samo dan po ulasku Nemaca u Čačak, 18. aprila 1941. godine u Virovu, u kući poznatog revolucionara Milojka Ćirjakovića, održan je sastanak istaknutih komunista sa područja Čačka i Užica, kome su prisustvovali Petar Stambolić, Miloš Minić, Mitra Mitrović i mnogi drugi. Na sastanku je razmatrana situacija koja je nastala posle kapitulacije Jugoslovenske vojske. Donet je zaključak da se radi na pripremi naroda za oružanu borbu, pa u tom cilju, treba prikupljati oružje i vojnu opremu i skrivati ih da ne padnu u ruke okupatoru.[3]
Mitra je potom radila u Rejonskom komitetu KPJ na Dorćolu. Jula 1941. godine bila je uhapšena i poslata u Banjički logor, odakle je posle mesec dana prebačena u zatvorsku bolnicu u Vidinskoj ulici. Uz pomoć stražara uspela je da pobegne, zajedno sa Verom Vrebalov i Natom Hadžić. Oktobra 1941. godine prebacila se u Mačvanski partizanski odred, a zatim u oslobođeno Užice, gde je radila u Agitpropu i postala član Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i član Glavnog Narodnooslobodilačkog odbora Srbije, u kome je radila na pitanjima prosvete i školstva. Novembra 1941. godine s Glavninom partizanskih snaga povukla se iz Užica u Sandžak, i sve vreme bila na rukovodećim partijskim dužnostima u Narodnooslobodilačkom pokretu.
Nakon pohoda partizana u Bosansku Krajinu i stvaranja oslobođene teritorije poznate kao "Bihaćka republika", 1. oktobra 1942. je obnovljeno izlaženje lista „Borba“ u selu Driniću. Mitra Mitrović je radila kao član redakcije „Borbe“ i učestvovala je u organizovanju Antifašističkog fronta žena. Na Zemaljskoj konferenciji u Bosanskom Petrovcu, decembra 1942. godine izabrana je za člana Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije, a na Prvom zasedanju AVNOJ-a u Bihaću izabrana je za člana AVNOJ-a. Kasnije je o Bosanskoj Krajini i tom periodu pisala kao o najsvetlijem periodu Narodnooslobodilačke borbe.[4]
Sa Trećom divizijom, prošla je bitku na Sutjesci 1943. godine:
Leta 1944. godine je boravila na otoku Visu, gde se tada nalazio Vrhovni štab NOVJ. Oktobra 1944. godine s partizanskim jedinicama prešla je u Srbiju. Radila je kao član Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, a od osnivanja Komunističke partije Srbije, maja 1945. godine, član Agitpropa Centralnog komiteta.
Period SFRJUredi
Bila je ministarka prosvete u Prvoj Vladi Narodne Republike Srbije. Kasnije se nalazila na funkcijama - predsednika Saveta za prosvetu i kulturu Vlade NR Srbije i direktora Saveznog zavoda za školstvo. Birana je za narodnog poslanika Narodne skupštine Srbije i Savezne skupštine SFRJ u više saziva. Bila je član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
Početkom 1950-ih godina, ona se solidariše sa pobunom Milovana Đilasa, iako tada već nisu bili u braku. Deleći sudbinu svih kritičara komunističke partije iznutra, Mitra Mitrović je uklonjena sa političke scene u svojoj četrdeset prvoj godini.[2]
Prvo i poslednje oglašavanje Mitre Mitrović posle decenija ćutanja došlo je krajem 1980-ih godina, posle prvih javnih Đilasovih istupa. Njeni tekstovi svedoče o njihovoj nadi da se, posle sloma rigidnog režima, Jugoslavija okreće demokratiji. Brutalni šovinizam koji se pretočio u krvavu ratnu zbilju, uništio je tu nadu.[2]
PorodicaUredi
Bila je prva supruga Milovana Đilasa, s kojim je bila u braku od maja 1936. do marta 1952. godine. S njim je 1948. dobila ćerku Vukicu.
Književi radUredi
Aktivno se bavila spisateljskim radom. Sarađivala je u dnevnoj štampi i časopisima „Letopis Matice srpske“ i „Delo“. Objavila je knjige:
- „Pravo glasa žena dokaz i oruđe demokratije“, 1945,
- „Ratno putovanje“, memoari, 1953,
- „Veselin Masleša“, portret, 1956,
- „Položaj žene u savremenom svetu“, 1960.
OdlikovanjaUredi
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja među kojima su:
LiteraturaUredi
- Žene Srbije u NOB. „Nolit“ Beograd, 1975. godina
IzvoriUredi
- ↑ Partizanke - Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Republika - Latinka Perović o Mitri Mitrović
- ↑ http://www.znaci.net/00001/38_14.htm
- ↑ Mitra Mitrović: LIST »BORBA« (NERETVA - zbornik, knjiga 1)
- ↑ Mitra Mitrović: MALA SEĆANJA (SUTJESKA - ZBORNIK RADOVA: knjiga V)
Vidi jošUredi
Spoljašnje vezUredi
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Republika - Latinka Perović o Mitri Mitrović
- Mitra Mitrović: LIST »BORBA« (NERETVA - zbornik, knjiga 1)
- Mitra Mitrović: MALA SEĆANJA (SUTJESKA - ZBORNIK RADOVA: knjiga V)