Miroslav Šalom Freiberger

Miroslav Šalom Freiberger
Rođen/a 9. januar 1903. (1903-01-09)
Zagreb, Austro-Ugarska
Umro/la c. 8. maj 1943. (dob: 40)
Koncentracijski logor Auschwitz
Uzrok smrti ubijen tijekom Holokausta
Prebivalište Amruševa 8, Zagreb
Nacionalnost Jugoslaven
Etnicitet Židov
Državljanstvo Kraljevina Jugoslavija
Zanimanje rabin
Poznat/a po rabin Zagreba (1929. - 1942.)
nadrabin Zagreba (1942. - 1943.)
Vjeroispovijest Judaizam
Suprug/a Irena (Steiner) Freiberger
Djeca Reuven Yaron

Miroslav Šalom Freiberger (Zagreb, 9. 1. 1903Koncentracijski logor Auschwitz, c. 8. 5. 1943), jugoslavenski i zagrebački nadrabin, vjeroučitelj, prevoditelj, pisac i duhovni vođa Bogoštovne izraelske općine Zagreb koji je ubijen u koncentracijskom logor Auschwitz tijekom Holokausta.[1]

BiografijaUredi

Nadrabin Miroslav Šalom Freiberger je rođen u Zagrebu 9. 1. 1903 godine. Bio je oženjen za Irenu (Steiner) Freiberger sa kojom je imao sina jedinca Rubena Mihaela (dolaskom u Izrael 1942 promijenio je ime i prezime u Reuven Yaron).[2] Nadrabin Freiberger je studirao na Visokoj školi za židovske znanosti u Berlinu. 1923 godine postao je predsjednik "Židovskog narodnog akademskog društva Judeja" gdje je poticao njegov razvoj. 1929 godine postao je rabin u Zagrebu, te ujedno i zamjenik nadrabina u Osijeku. Osobitu je popularnost stekao među mlađim naraštajima Židova zahvaljujući svojoj komunikativnosti. Dužnost rabina Židovske bogoštovne općine Zagreb (ŽBOZ) je obnašao od 1936 do 1941 godine. Nadrabin Freiberger je bio aktivan u svim područjima života zajednice i zaslužan za njezinu homogenizaciju. Sredinom 1930-ih priklonio se s Aleksandrom Lichtom "Općim cionistima", te je bio istaknuti član "Udruženja općih cionista Kraljevine Jugoslavije", a od 1938 i podpredsjednik.[1] Smrću nadrabina Gavra Schwartza 1941 godine, preuzeo je dužnost zagrebačkog nadrabina. Nadrabin Freiberger je u godinama prije Drugog svjetskog rata snažno zagovarao cionistički pokret i povratak Židova u Obećanu Zemlju, iako je sam odlučio ostati sve dok još ima i jednog Židova u Zagrebu.[1] Osnutkom Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i početkom primjene rasnih zakona, nadrabin Freiberger se zauzeo u spašavanju članova svoje zajednice. Brinuo se za zatočenike ustaških logora, intervenirao kod režima NDH, prikupljao novac i sl.[1] Imao je brojne veze sa židovskim organizacijama u Italiji, Mađarskoj i Švicarskoj, te izuzetno dobre odnose s Katoličkom Crkvom u Hrvatskoj, a posebice sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem. Nadbiskup Stepinac je tražio od nadrabina Freibergera da se sa svojom obitelji skloni na njegovom dvoru na Kaptolu, te da tamo dočeka kraj rata. Nadrabin Freiberger je međutim odbacio taj prijedlog istaknuvši da želi dijeliti sudbinu svoga naroda.[3][4] Krajem 1942 godine, nadrabin Freiberger je otpratio posljednju skupinu spašenih Židova koji su preko Budimpešte i Istanbula prebačeni u Palestinu. Među njima je, uz 10 maloljetnih djevojčica i dječaka, bio i nadrabinov šesnaestogodišnji sin Ruben.[2] Skupina je dobila potrebne papire za napuštanje Zagreba tek nakon što je kod režima NDH intervenirao nadbiskup Stepinac i vatikanski dužnosnici.[5] Nadrabin Freiberger se obratio Markoniju, predstavniku Vatikana u Zagrebu, s molbom za intervenciju. 15. 8. 1942 godine državni sekretar Vatikana kardinal Luigi Maglione naredio je predstavnicima Vatikana u Budimpešti i Bukureštu da zamole tamošnje vlade za pristanak za tranzit židovske djece.[2] Unatoč pokušajima nadbiskupa Stepinca da ga spasi, nadrabin Freiberger je uhićen u proljeće 1943 godine i to par dana nakon dolaska Heinricha Himmlera u Zagreb, a koji je osobno došao prosvjedovati kod režima NDH nezadovoljan brzinom kojom se rješava "Židovsko pitanje" na teritoriju NDH. Nadbiskup Stepinac je odmah po uhićenju nadrabina Freibergera uputio prosvjedno pismo u kojem je zahtijevao njegovo oslobađanje. Sve to nažalost nije urodilo plodom. Nadrabin Freiberger i supruga Irena su 3. 5. 1943 bili deportirani, sa Zagrebačkog Glavnog kolodvora, u Koncentracijski logor Auschwitz.[4] Ubijen je po dolasku u Auschwitz zato što je prosvjedovao protiv brutalnosti i neljudskog ponašanja prema članovima svoje zajednice.[1][6][7][8][9][10]

Izdavačka djelatnostUredi

Još kao rabin u Osijeku nadrabin Freiberger je bio zapaženi tekstopisac, a tekstovi su mu bili objavljivani u zagrebačkom časopisu "Židov" u kojem je pisao o potrebi "judaizacije" europskog židovstva na temelju cionističkih ideala i obnove tradicije. Posebno se bavio pitanjem ustrojstva i djelovanja židovske općine u europskoj dijaspori u razdoblju srednjeg i novog vijeka, te o tome objavljivao i radove. Budući da se uvijek osjećao pripadnikom židovskog naroda i hrvatske kulture, tu je svoju dvostruku pripadnost iskazivao i dvostrukim imenom. Svoja djela iz područja duhovnosti, namijenjena prvotno židovskoj zajednici, potpisivao je kao Šalom M. Freiberger, dok je djela od šireg društvenog interesa i svjetovnog karaktera potpisivao kao Miroslav Š. Freiberger. Uz ostalo, nadrabin Freiberger s hebrejskog je preveo i "Molitvenik" koji je izašao u izdanju Biblioteke Jevrejskog narodnog kalendara u Zagrebu 1938 godine (reizdanje: Židovska općina Zagreb, 1998).[1][11]

PočastiUredi

Danas u Zagrebu, osnovano 1989 godine, djeluje kulturno društvo koje nosi njegovo ime; "Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger".[12][13]

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Snješka Knežević, 2011, str. 175
  2. 2,0 2,1 2,2 Kindertransport Iz Ndh Februara 1943 Godine. El Mundo Sefarad. Preuzeto 1. 4. 2014 „Kod dvoje dece, pod br. 21 (Frajberger Mihael Ruben) i 82 (Taussig Darko) donja granica će se postići tek kroz nekoliko meseci, ali iz Zagreba mole da se i to dvoje dece odobri i to iz razloga, što su roditelji prvoga predviđeni za pratioce transporta, a sestra drugoga je u spisku pod brojem 83, ali se garantuje da su oba deteta duševno i telesno potpuno razvijena i zrela za napore tog puta. Pošto je u toj grupi dece bio i sin rabina dr Frajbergera, postoji njegovo pismo Markoniju sa zahvalnošću za intervenciju Vatikana.”
  3. Otvoreno pismo Zidovskoj opcini u Zagrebu i Drustvu Hrvatsko-izraelskog prijateljstva. Hrvatski Informativni Centar. Preuzeto 1. 4. 2014
  4. 4,0 4,1 Darko Zubrinić (1997). Cardinal Alojzije Stepinac and saving the Jews in Croatia during the WW2. Hrvatski Informativni Centar. Preuzeto 1. 4. 2014
  5. Ivo Goldstein, 2001, str. 443
  6. Ines Šaškor (8. 11. 2010). Treba li povući tužbu za genocid?. Radio Free Europe/Radio Liberty (Radio Slobodna Europa). Preuzeto 1. 4. 2014
  7. Slavko Goldstein (8. 11. 2010). Moj otac. Kolo (Matica hrvatska). Preuzeto 1. 4. 2014
  8. ((en)) Stranica svjedočanstva, Žrtve Rata 1941-1945: Jevreji, Savezni zavod za statistiku, Beograd 1992. Miroslav Freiberger. Yad Vashem. Preuzeto 1. 4. 2014
  9. ((en)) Stranica svjedočanstva, Josef Milhofer (prijatelj). Schalom Freiberger. Yad Vashem. Preuzeto 1. 4. 2014
  10. ((en)) Stranica svjedočanstva, L. R. Cairin (rođak-inja). Irena Freiberger. Yad Vashem. Preuzeto 1. 4. 2014
  11. Ivo Goldstein, 2005, str. 373, 374
  12. Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger. KD Miroslav Šalom Freiberger. Preuzeto 1. 4. 2014
  13. Freiberger (fra'jberger), Miroslav Šalom. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Preuzeto 1. 4. 2014

LiteraturaUredi

  • Snješka Knežević, Aleksander Laslo (2011). Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
  • Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2
  • Goldstein, Ivo (2005). Židovi u Zagrebu 1918 - 1941., Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-23-0