Mirko Rački (Novi Marof, 13. listopada 1879. – Split, 21. kolovoza 1982.), jugoslavenski slikar.

Životopis uredi

 
Nastava starog vijeka" (prikazani su na lijevoj strani kentaur Chiron kako podučava Achila svirati dvojnicu, a na desnoj strani dva bacača diska, kompoziciju u sredini povezuje bista Homera), jedno od tri slike, ulja na platnu, Mirka Račkog u velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva.

Nakon Učiteljske škole u Zagrebu (1898.) pohađao je privatnu umjetničku školu H. Strehblowa u Beču (1901.-1903.), potom Akademiju u Pragu kod V. Bukovca (1903.-1905.) i Beču kod W. Ungera (1906.). Živio je u Münchenu (1907.- 1914.). Poslije kraćeg boravka u Rimu (1914.) nastanio se u Ženevi (1915.-1920.). Od 1920. živio je u Zagrebu, a od 1980. u Splitu.

Prvo (i najvitalnije) razdoblje boravi izvan domovine, ali je u stalnom kontaktu i s Isom Kršnjavijem i s krugom oko Ivana Meštrovića (i tada radi u duhu secesijskih kretanja Beča i Münchena). Najvažniji skup djela, po kojima je postao poznat, vezan je uz Danteovu Božansku komediju (tim se motivima bavio od početka pa gotovo do kraja svog radnog vijeka).

 
Rad Mirka Račkoga na zagrebačkom Mirogoju.

Istaknuti je član društva Medulić i sudjeluje na njegovim izložbama. Neki su crteži zastupljeni u bibliofilskom izdanju "Božanske komedije" otisnute 1934. godine u nakladi Instituta grafičkih umjetnosti iz Bergama. Retrospektivna izložba mu je priređena u Zagrebu 1970.