Mirko Norac
Mirko Norac (19. 9. 1967. -) je bivši general Hrvatske vojske i sinjski alkarski vojvoda, koji je 2003. godine bio osuđen na 12 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Gospiću 1991. godine, te 7 godina zatvora za zločine počinjene tokom operacije Medački džep.
| Mirko Norac | |
|---|---|
| Rođenje | 19. 9. 1967. |
Mirko Norac se rodio u selu Keve kraj Otoka u blizini Sinja. Nakon završene škole radio je kao konobar. Godine 1990., nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i dolaska na vlast HDZ-a pridružio se antiterorističkoj jedinici Lučko hrvatske policije - jezgri buduće Hrvatske vojske.
Nakon što je sudjelovao u nekoliko okršaja u ranoj fazi rata u Hrvatskoj, u jesen 1991. je poslan u Gospić, koji se tada nalazio na liniji fronta između hrvatskih i krajiških snaga (podržanih od strane JNA). U septembru 1991. rukovodio je akcijom zauzimanja kasarni JNA kojom su se lokalne hrvatske snage naoružale i bile u stanju obraniti grad. Ubrzo nakon toga postao je bliski suradnik lokalnog političara Tihomira Oreškovića poznatom po ekstremnim političkim stavovima, te se učlanio u stranku Hrvatski državotvorni pokret (HDP).
U oktobru 1991. Norac je osobno sudjelovao u masakru nekoliko desetaka građana srpske nacionalnosti. Početkom 1992. dobio je čin pukovnika, a u jesen komandu nad 118. brigadom HV. Nešto kasnije je postao komandant 6. (kasnije 9.) gardijske brigade HV te sudjelovao u Operaciji Maslenica. U septembru 1993. sudjelovao je u Operaciji Medački Džep prikikom koje su počinjeni ratni zločini nad srpskim civilima.
Godine 1994. Norac je imenovan alkarskim vojvodom, a godinu dana kasnije je sudjelovao u Operaciji Oluja. Rat je završio s činom general-bojnika, a godinu dana kasnije je imenovan komandantom Kninskog zbornog područja.
U jesen 2000. godine, nakon dolaska Trećesiječanjske vlasti na čelo Hrvatske, Norac je zajedno s 12 generala potpisao protest protiv kriminalizacije Domovinskog rata , odnosno nastojanja tadašnjih hrvatskih vlasti da se počnu procesuirati ratni zločini počinjenih od strane hrvatskih snaga. Predsjednik Stipe Mesić je tada svu 12-oricu generala prisilno penzionirao, navodeći kao argument nedopušteno uplitanje vojnih oficira u politiku.
S vremenom su počele spekulacije da Haški sud namjerava zatražiti Norčevo izručenje od Hrvatske kako bi mu se sudilo za sudjelovanje u gospićkom masakru. 8. 2. 2001. protiv Norca je izdat nalog za hapšenje. Norac je zamolio zagrebačku policiju da mu omogući predaju u Rijeci kako bi izbjegao medije. Nakon što mu je udovoljeno zahtjevu je pobjegao.
Ubrzo nakon toga u Sinju i drugim mjestima Dalmatinske Zagore su niknule barikade, odnosno došlo je do blokada prometa nalik na balvan revoluciju. Oni su koincidirali s masovnim protestima u znak podrške Mirku Norcu, kao i protiv "izdajničke" vlade Stipe Mesića i Ivice Račana. Ti su protesti kulminirali s zborom na splitskoj Rivi gdje se okupilo oko 100.000 ljudi, a na kojem je sudjelovao i tadašnji vođa HDZ-a Ivo Sanader, tražeći da se prekine postupak protiv Norca i svih hrvatskih generala, odnosno spriječi njihovo izručenje u Haag.
Protesti su duboko podijelili hrvatsku javnost - za dio je Norac bio heroj i mučenik, a za dio su protesti bili dio plana ekstremne desnice da se svrgne demokratski izabrana vlast. Sam Norac se predao policiji 22.2. nakon što je dobio garancije da će mu se suditi u Hrvatskoj, a ne u Haagu gdje mu je kao maksimalna kazna umjesto 20 godina prijetio doživotni zatvor.
Suđenje je održano u Rijeci, a 24.3. 2003. Norac je proglašen krivim i osuđen na 12 godina zatvora, postavši time prvi hrvatski general koji je od hrvatskog suda osuđen za ratne zločine.
Pismenim putem Vrhovni Sud je objasnio presudu rječima da su Norac i Orešković na sastanku donijeli odluku o ubojstvu civilnih zatvorenika uz javno protivljenje Ivana Dasovića i da je Norac povikao:"Moramo činiti, moramo izvršiti određene egzekucije nad određenim ljudima". Potom je Norac napustio sastanak, otišao po zarobljenike i odvezao ih s vojnom pratnjom do mjesta egzekucije. Potom je po svjedočanstvima on izdao naređenje da se zarobljenici izvedu iz kamiona i da ih se ubije rječima "Što se čeka ?". Kada su Hrvatski vojnici odbili izvršiti naređenje, a nakon što je on ubio zatvorenicu uzeo je drugog zarobljenika i potom izdao naređenje "Pucaj što se ne puca !?". Nakon toga prisutni vojnici su otvorili vatru [1] .
2004. godine je Tužiteljstvo Haškog suda protiv Norca, kao i protiv generala Rahima Ademija i Mladena Markača podiglo optužnicu protiv zločina u Operaciji Medački Džep. Godinu dana kasnije ICTY je posebnom odlukom dozvolio da slučaj preuzme hrvatsko pravosuđe. Od proljeća 2007. se protiv tri generala vodio postupak na zagrebačkom Županijskom sudu. Norac je proglašen krivim i osuđen na sedam godina zatvora, a njegovo prilično neobično izdržavanje zatvorske kazne tijekom kojeg se oženio, postao otac i izgradio kuću [2] će završiti 25.11.2011. kada će zajedno s par drugih kontroverznih zatvorenika biti pušten iz zatvora. [3]