Mirko Hermann
Mirko Hermann (Osijek, 5. 8. 1868 - Zagreb, 2. 4. 1927), jugoslavenski veterinar, industrijalac, osnivač i dugogodišnji član "Prvoga hrvatsko-slavonskog dioničkog društva za industriju šećera" u Osijeku.
| Mirko Hermann | |
|---|---|
 Mirko Ehrmann i obitelj na brončanoj plaketi. | |
| Rođenje | Emmerich Hermann 5. 8. 1868. Osijek, Austro-Ugarska |
| Smrt | 2. 4. 1927. (dob: 58) Zagreb, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
| Alma mater | Poljoprivredni i veterinarski fakultet u Beču |
| Zanimanje | veterinar, industrijalac |
| Suprug/a | Malvina (Steingraber) Hermann |
| Djeca | Marijana Fišer-Herman Ivan Herman |
| Roditelji | David Hermann |
Biografija uredi
Mirko Hermann je rođen 5. 8. 1868 godine. Potječe iz osječke židovske donjogradske obitelji Davida Hermanna. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u rodnom gradu, a poljoprivredni i veterinarski fakultet u Beču 1895 godine. U Beču je upoznao svoju buduću suprugu Malvinu Steingraber sa kojom se oženio 1896 godine. 1897 u Čepinu im se rodila kćerka Marijana, te kasnije sin Ivan. Nakon diplome Mirko je kratko vrijeme radio u Lici, a 1897 preuzeo je kao zakupnik Mihajlovićevo imanje kod Čepina. 1903 postao je član osječke slobodnozidarske lože "Ljubav bližnjega", te je bio jedan od obnovitelja slobodnozidarske djelatnosti u Osijeku. 1912 izabran je za starješinu lože "Budnost". 1918 godine je napisao knjigu "O gospodarskoj snazi Jugoslavije". Zbog neslaganja s dijelom članstva i unutrašnjih sukoba u loži izazvanih novim političkim okolnostima nakon Prvog svjetskog rata, Mirko se povukao s mjesta starješine i izašao iz lože 1923 godine. Mirko je bio u "Hrvatskoj zemaljskoj banci d.d." vrstan stručnjak za administraciju i parcelaciju imanja. Bio je poznati kolekcionar umjetnina. U svojoj je zbirci imao Valdecovo poprsje i posmrtnu masku biskupa Josipa Jurja Strossmayera.[1][2] Mirko Hermann je umro 2. 4. 1927 u Zagrebu. Pokopan je na židovskom djelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[3] Uoči Drugog svjetskog rata, 1939-40 godine, Mirkova udovica je poklonila osječkom muzeju veliki dio njegove zbirke.[1]
Djela uredi
- O gospodarskoj snazi Jugoslavije (1918), Hrvatski štamparski zavod d. d. podružnica Osijek
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 Zlata Živaković-Kerže, 2005, str. 181
- ↑ Nevenka Drahotuski (4. 8. 2011). Osječki spomendan 5. kolovoza. Grad Osijek. Preuzeto 11. 5. 2014
- ↑ Gradska groblja Zagreb: Mirko Hermann, Mirogoj Ž-8-I-61
Literatura uredi
- Živaković-Kerže, Zlata (2005). Židovi u Osijeku (1918.-1941.), Osijek: Židovska općina Osijek – Tiskara Pauk d.o.o., Cerna. ISBN 953-6659-22-0